Sport

Komentari 33

Lino: Nema u povijesti sporta uspjeha kao Metličićev i Balićev, a rukomet nam je sport broj 1!

Lino: Nema u povijesti sporta uspjeha kao Metličićev i Balićev, a rukomet nam je sport broj 1!

To što je rekao danski izbornik je izvan svakog fair-playa i izvan svakih sportskih okvira. Naše cure su bile nasmijane, vesele, on bi to kao pedagog trebao znati. A nije, rekao je Lino Červar

Za razliku od Nenada Šoštarića, koji je u stanju cijelu utakmicu ne povisiti glas, Lino je temperamentan, skače, galami, grli, veseli se... Ma to je naš Lino i, da nije takav, nešto bi bilo čudno. Uostalom, i sam će Lino priznati da je tako.

- Pa ja se uvijek prvi žalim na suđenje i uvijek ću se žaliti dok se ne promijene neke stvari. A sad ću vam objasniti zašto. U rukometu je mnogo toga u subjektivnoj prosudbi sudaca, što nema nigdje na svijetu, niti u jednom sportu. Znači, suci imaju svoje tumačenje vremena u napadu, sami odlučuju kad će podignuti ruku i označiti pasivni napad. Volio bih da se neke stvari promijene, da, primjerice, imamo ograničeno vrijeme - počinje Lino.

- Da, baš to, da imamo ograničeno vrijeme. Nije sad važno hoće li to vrijeme za napad biti 20 ili 25 sekundi, ali važno je da se pripremimo na takva pravila. Kao u košarci. Odredite, gospodo, koliko će trajati svaki napad i mi ćemo se na to pripremiti. A ne da suci odlučuju koliko će trajati koji napad. Nadalje, suci također imaju vrlo široke ovlasti u procjeni probijanja. U njihovoj je domeni hoće li u takvoj situaciji suditi probijanje ili sedmerac. A, pazite, to onda nije jedan nego su to dva gola - stručno je objasnio Lino.

U siječnju je Hrvatska bila viceprvak Europe. Sjetite se samo Duvnjaka i društva, koji su prvo u Austriji, a potom i u Švedskoj, oduševili igrom i u finalu čak i vodili tri gola razlike. Gledalo se po cijeloj Hrvatskoj i dijaspori, dvorane su bile pune hrvatskih navijača, siječanj je bio preslika sadašnjeg prosinca i uspjeha djevojaka. Samo je jedna razlika. Tad je u dvorani bilo gledatelja, koji su bili vjetar u leđa rukometašima. I sve to uz minimalna, gotovo nikakva ulaganja u rukomet.

- Ovo je godina hrvatskog rukometa i jako sam ponosan na to. Ova bronca samo je dokaz da je rukomet hrvatski sport, da smo nedodirljivi u državi - kaže Lino.

I baš je Šoštarićeva priča vrlo slična Červarovoj. Rukometašice su na posljednja dva Europska prvenstva bile posljednje, na dnu. Isto kao i naši rukometaši prije 17 godina kad ih je preuzeo Červar. Nitko nije vjerovao da naša reprezentacija može bilo koga pobijediti.

Ostatak znate. Otišli smo u Portugal na Svjetsko prvenstvo, u prvom kolu izgubili od Argentine, u drugom kolu, ako se dobro sjećamo, na poluvremenu gubili od Saudijske Arabije i mnogi su u tom trenutku ugasili TV te digli ruke od hrvatskog rukometa i Line Červara. A onda...

- Zaista ne bih htio da se netko uvrijedi ili pronađe prozvanim, ali ništa u povijesti sporta ne može se usporediti s onim što smo mi napravili. Reprezentacija koja je bila posljednja u Europi za samo godinu i šest mjeseci postala je svjetski i olimpijski prvak! Ta generacija Metličića, Balića, Vorija, Lackovića i ostalih ne može se usporediti niti s jednom u povijesti sporta. Ono što su oni napravili je jedinstven slučaj. Ne možete pronaći takav slučaj niti u jednom sportu, niti u nogometu, košarci, ragbiju, vaterpolu... Uzmite bilo koji sport... Ali vratimo se curama. Hrvatska dominira rukometom, a ulaganja su nikakva, baš nikakva. I zato je ovo veličanstven uspjeh, ogroman - kaže Lino.

Ono što je zajedničko Lini i Šoštariću je da su najopasniji kad ih netko podcijeni, kad omalovaži njihov rad i trud. A upravo je to učinio danski izbornik i potpuno nesvjesno dodatno, oprostite na izrazu, “napalio” naše rukometašice. I vidjeli ste što se dogodilo.

- Uopće me nije iznenadila ta reakcija danskog izbornika. Ajmo se prisjetiti samo nekih naših finala u vrijeme Ivana Balića pa mi odgovorite jesu li naša zaustavljanja u finalima bila plod toga što nismo bili sposobni napraviti taj posljednji korak, taj zadnji trzaj, ili jer su o tome odlučivali ovakvi likovi kao Jensen - rekao je Lino i pritom je potpuno u pravu. Jer Hrvatska je u nekoliko finala bila toliko zakinuta da su se čak i ostali izbornici ispričavali i nudili ruku pomirenja.

- Pa zato vas pitam hoće li tipovi kao taj Jensen odlučivati kako ćemo mi igrati, kako ćemo završiti i kako će netko suditi - pita Lino i nastavlja.

- To više nije fair-play, to što je on pričao izlazi iz okvira normalnog i sportskog ponašanja, to je neprihvatljivo i nedopustivo. Pa cure su se smijale, zabavljale, oduševile su cijelu Europu, a on, koji bi trebao biti sportski pedagog i primjer drugima, to ne samo da ne vidi nego i omalovažava. To je strašno, stvarno strašno.

I to je to. Lino je takav. Uvijek iskren. Kad nešto misli, onda to i kaže. Bez obzira na posljedice. I jedva čekamo siječanj, kad će Lino u Egiptu voditi naše rukometaše u boj za svjetsko zlato. Djevojke mogu biti itekakav poticaj.

- Mogu, treba se samo boriti, teško je bilo što u rukometu prognozirati. Mi ćemo se boriti pa što bude - zaključio je Lino.

Uopće ne sumnjamo...

Najčitaniji članci