'Lud sam za kitesurfingom, a medalju će mi poslati poštom'

Evo me konačno u Zagrebu, doma sam do daljnjega. Što radim? Ma treniram stalno. Trčim na Sljemenu, vozim bicikl, uvijek sam u nekoj šetnji, dosta aktivan. Jednostavno, ne da mi se biti doma i odmarati, nisam takav tip, kaže nam Filip Zubčić (27).

Pokretanje videa...

00:14

Filip Zubčić se šiša | Video: Facebook/screenshot

Najbolji hrvatski skijaš oduševio je ove sezone, na koncu stigao do 3. mjesta u veleslalomu u Svjetskom kupu. Time ispunio dio dječačkih snova. Filip Zubčić zauvijek će pamtiti 2020. godinu u kojoj je stigao do prve pobjede u Svjetskom kupu (japanska Yuzawa Naeba), ali i još dva druga mjesta (Adelboden i Hinterstoder). Naravno, sve u veleslalomu. 

- Sada želim potpuno zaliječiti leđa. U kakvom su stanju? Pa ono, nisu ni mali, ali ni preveliki problem. Nakupile su se godine, trebam ih malo srediti - priča nam Filip Zubčić čija je skijaška sezona dvije utrke prije kraja prekinuta zbog korona virusa:

- Pa prvo sam mislio kako je cijela ta priča s koronom prenapuhana, ali sada kada vidim što se događa, znam da je jako ozbiljna stvar. Čini mi se kako se i mi dobro držimo oko toga, ove zapadnije i sjevernije zemlje su se malo 'zaigrale' oko korone. Talijani, Španjolci, Britanci, pa i Amerikanci, svi su u većim problemima od nas. A tko zna, možda mi imamo i jači imunitet od njih.

Dobro, idemo malo na pozitivnije teme, kako sada s malim vremenskim odmakom gledate na sezonu iza vas?

- Bila je fenomenalna! Stvarno, kao mali sam uvijek zamišljao da ću imati jednu takvu sezonu u Svjetskom kupu, da ću biti 'gore' i boriti se za sam vrh. To sam uspio, cijelo vrijeme sam bio u vrhu, stigao i do postolja, osvajao utrke. Ispunio sam dio svojih snova, uspio ono o čemu sam maštao kao klinac. Veleslalom sam odradio odlično, ali i u slalomu sam bio na vrhunskom nivou, tako da sam prezadovoljan.

Kada bi imali čarobni štapić što biste mijenjali u prošloj sezoni?

- Ne bih baš ništa, jedino da nije došla ta korona, pa da se sezona odradi do kraja. Na to nisam mogao utjecati, pa ne žalim za ničime. To je skijanje, nekada su utrke otkazane zbog vremenskih neprilika, evo sada su bile i zbog korone. Ma da sam sam nešto krivo napravio, da sam u nečemu ja pogriješio, onda bih žalio za time, ovako stvarno nemam za čime žaliti. Idemo dalje, okrećem se novoj sezoni, bit će još prilika za velike rezultate.

Veleslalomsku ste sezonu završili na 3. mjestu, jeste li već dobili kakav trofej ili nagradu za svoje plasman?

- Trebao bih dobiti medalju, ali još nisam. Ne znam ni kako to ide, znam da su neki dobili svoje medalje ili 'globuse' poštom, ja još nisam. Ne zamaram se time, doći će uskoro. Malo mi je žao što nije bilo tog svečanog proglašenja, ovo je malo čudno, osvojite nešto, pa vam medalja dođe doma poštom. Nije baš ni neka fora, haha. Ne znam zašto nisu odgodili to proglašenje, za to uvijek ima vremena.

Kakva je danas situacija, mogli bi na kraju godine biti proglašeni i najboljim sportašem Hrvatske. Malo će naših sportaša, zbog cijele priče oko korona virusa, do kraja godine imati šanse za neki pravi rezultat na velikim natjecanjima...

- Iskreno, nisam o tome razmišljao, ali ja stvarno ne patim na te nagrade ili neka odlikovanja. I kao klinac sam dobivao nagrade za najboljeg juniora ili skijaša Hrvatske, sve je to lijepo, ali... Svaka nagrada dođe kao plod dobrog rezultata ili sezone, a to mi je puno važnije od neke određene nagrade. 

Filip Zubčić je nastavio...

- Evo, pa jedan Marcel Hirscher nikada u karijeri nije dobio nagradu (Laureus) za najboljeg sportaša godine, čak niti jednom nije bio ni nominiran za nju. I to je dokaz da te nagrade dodjeljuju ljudi koji nemaju veze sa sportom. Tko god prati sport zna što je sve Hirscher osvojio u osam godina, kako je dominirao. I sigurno je, bar jednom, zaslužio biti najbolji sportaš svijeta.

Koji vam je bio najdraži trenutak prošle sezone?

- Teško mi je izdvojiti baš samo jedan, možda trenutak kada sam shvatio da ću u Adelbodenu biti na postolju. Talijan Giovani Borsotti nije odradio dobru drugu vožnju, pa sam bio siguran među tri. To je bio trenutak koji nisam osjetio 10 godina, otkada sam bio klinac i vozio dječje utrke po svijetu. Isto kao osjećaj pobjede u japanskoj Yuzawi Naebi. Ono, pa ostvario sam san, pobijedio u veleslalomskoj utrci Svjetskog kupa. Nije to bio neki paralelni veleslalom ili tako nešto, već klasični veleslalom. Pa za to sam radio i živio posljednjih 20 godina. I time sam stavio 'kvačicu' na jedan od svojih dugoročnih skijaških ciljeva.

A drugi ciljevi su...?

- Imam ih još, ne brinite. Želim se boriti za kristalni Globus, postati svjetski prvak, još pobjeđivati u Svjetskom kupu... A za takve stvari nekada i konstanta nije dovoljna, pa sjetite se kakvu su borbu na vrhu nedavno vodili Hirscher i Kristofferson. Ali, ova sezona me motivirala za dalje, sam sebi sam dokazao koliko vrijedim. Ma bio sam ja i na početku sezone jako optimističan, dobro sam skijao i u pripremama, ali to nije garancija odličnih rezultata i u sezoni. No, znao sam da mogu jako puno...

Poslije drugog mjesta iz Adelbodena, pa i pobjede u Yuzawa Naebi, rekli ste nam kako 'nemate vremena za feštu' jer još traje sezona. I kako ćete te rezultate proslaviti u Zagrebu. Pa, jeste li uspjeli feštati za čudesnu sezonu?

- A nisam, kako bi kada je došla ta korona? Ali, ne žalim ni za time, ma i nisam ja za fešte. Osobno, mislim da su ovakve karantene vrhunskim sportašima najmanji problem, pa mi tako živimo. Budimo se, doručkujemo, treniramo, ručamo, treniramo, večeramo, treniramo, pa spavamo. Mi smo na to navikli, drugi ljudi možda i nisu. Meni je samo problem biti stalno na jednoj lokaciji, volim biti 'leteći'. Ali, ništa mi ne fali, nisam se opustio. Treniram svaki dan, ali pazim na leđa. A da me ne bole, trenirao bi još 'manijakalnije'.

Jeste li razgovarali s drugim skijašima, što oni kažu na ovakav završetak skijaške sezone?

- Pa čak i nismo previše pričali o tome. Došli smo u Kranjsku Goru, bili smo tamo mi i Slovenci, a onda je krenula ta panika i svi smo se razbježali doma. Opet, nama je do kraja sezone ostalo sam dva 'eventa', utrka u Kranjskoj Gori i to veliko finale, nismo izgubili tako velik dio sezone kao neki drugi sportaši. Sezona je bila baš zanimljiva, puno se toga moglo odigrati u tih zadnjih 5-6 utrka, ali što je tu je, protiv toga ne možemo. Samo se nadam da će se sve ovo brzo smiriti, pa da ćemo se normalno utrkivati sljedeće sezone.

Jeste li čestitali Henriku Kristoffersenu na osvojenom Malom kristalom globusu u veleslalomu, je li on vama na trećem mjestu?

- Zadnji put smo se vidjeli na utrci u Hinterstoderu, ja sam bio drugi, on treći, čestitali smo si na tom rezultatu. Gledajte, mi nismo prijatelji, niti ćemo to ikada biti, ali ja uvijek čestitam nekome tko je bio bolji ili lošiji od mene. To je sportski i fer, tako to rade sportaši. Kažem, nismo prijatelji, ali nismo ni neprijatelji. Dijelimo istu stazu na treningu ili utrci i to je to, o njemu nemam puno toga pametno za reći.

Kako ćete provesti godišnji odmor? Hoćete li u stilu Ivice Kostelića jedriti Jadranom ili imate neke druge planove?

- Haha, meni jedrenje nikada nije bio hobi, a što se ljetnog odmora tiče volim - kajtanje. Ili kitesurfing, kako hoćete. To je novi sport, pojavio se prije nekih 20-ak godina, nema ga niti previše kod nas. Ja sam s time počeo prije tri godine i baš guštam u tome. I čim ću imati priliku idem - kajtati.  

OK, vratimo se malo skijanju, hoćete li zbog ovih rezultata od sebe očekivati još više u novoj sezoni? Je li vam treće mjesto u veleslalomu sada podiglo ljestvicu?

- Ne, moja očekivanja su uvijek ista, tako sam razmišljao i prije ove sezone. Uvijek težim boljem i jačem, najbitnije mi se pripremiti kao i prošle godine. Ne treba zbog ovih rezultata dizati euforiju, treba se pripremiti pametno, raditi bez ikakvih opuštanja. Opet, tko zna kada će sve to krenuti, pa mi smo sada trebali biti na proljetnim pripremama. Skijališta su zatvorena, možemo jedino otići skijati na Novi Zeland, njima je sad zima. Ali, to ne dopušta ekonomska situacija.

Znači, niti drugi skijaši ne mogu samostalno trenirati po austrijskim ili švicarskim glečerima?

- Ne mogu, sve je zatvoreno. Ne razumijem te stvari, pa kod nas ne daju braći Sinković da veslaju na Jarunu, a jezero je krcato ljudima. Policija mora tjerati sve s Jaruna, ljudi su u većim grupama, a dečki bi bili sami u čamcu, ne bi smetali baš nikome. Mislim da treba vrhunskim sportašima omogućiti da treniraju, pa kome bi primjerice atletičari smetali na nekoj atletskoj stazi ako bi se sve pametno organiziralo, rasporedilo u termine od 7 do 19 sati - završio je Zubčić.