Miljenko Jergović: Pelé

Što je to nogomet i tko nam je bio Pelé učili smo jednoga tmurnog i kišovitog ponedjeljka. A ponedjeljkom, znalo se to u ono vrijeme, utakmice se ne igraju. Bilo je jutro, pola osam, iz oblaka, koji su se spustili skoro do zemlje ili do vrhova topola postrojenih uz dvorišni zid, rominjala je sitna listopadska kiša, mi smo se zavlačili pod strehu pa leđima zalijepljeni uz fasadu čekali da podvornik Šaćir u petnaest do osam otvori školska vrata i pusti nas unutra. Prostor pod strehom skoro sasvim se popunio, i kako bi naišao netko stariji i jači, tako bi manjeg i slabijeg bez riječi potezao za ruku i stajao na njegovo mjesto pod strehu. Takav je bio zakon jačeg i starijeg, koji se tu oduvijek poštovao. Nisi se imao kome žaliti, niti bi te itko razumio, osim možda onoga kojemu ćeš o tome u nekoj dalekoj budućnosti pripovijedati. Jednom tako izvučen na kišu tumarao si naokolo dvorištem, pravio se da si tu svojom voljom, da zagledaš neke zanimljivosti oko ispucalog cementa pod snažnim korijenjem dvorišnih stabala, ili bi se pravio da je kiša prestala padati i s karakterističnim bi prezirom slabijeg i nemoćnijeg gledao na one koji su zaštićeni strehom.