Ima Hrvata koji naprosto ne žele biti jeb**i. Ne prija im osjetiti Švebove i Nemčićkine patriote po svim svojim tjelesnim otvorima. Ima Hrvata koji vole nogomet i poštuju pravila igre. Općenito, ima Hrvata koji nisu idioti
Minuta u kojoj na igralištu u Studentskom gradu u Katru Dinamo pobjeđuje Istru iz Pule
Bilo je nečega vrlo čudnog, gotovo izvannogometnog i pomalo mističnog u tom dojmu: kada je u 117. minuti utakmice Mislav Oršić uputio pas, kratki centaršut iz dna prema vrhu kaznenog prostora, gledatelju čije oko naviknuto je na televizijski format nogometnih utakmica, u jednom djeliću trenutka, ili to nije bio trenutak nego misao koja je stigla tko zna odakle, učinilo se da ovo nije Katar, nego Stadion Aldo Drosina u Puli, i da ova masa žutih u šesnaestercu nisu Brazilci, nego nogometaši Istre, samo zašto su im gaćice plave, a ne zelene, i odakle ih je najednom baš toliko tamnoputih? To što Dinamo igra u dresovima na kvadratiće u tom času i nije bilo neko veliko čudo, ionako je maksimirski klub uglavnom odustao od plave boje dresova, uglavnom ih viđam u nekim grotesknim zlatastim odorama, pa onda lako može biti i da nastupe u ovim, kvadratičastim majicama reprezentacije…