Mirko: Opet ću trenirati! Javili su mi se Stipe Miočić, Overeem

- Sad sam dobro. Nemam nikakvih posljedica moždanog udara. Osjećam se dobro. Oporavit ću se za par mjeseci i namjeravam nastaviti sa treninzima jer to je moj život. Ali, dosta je borbi. Ne smijem se više boriti. Ionako sam prešao sve postavljene granice što se tiče aktivnosti boraca u ringu. Ali meni su moji rezultati i fizička spremnost dopustili da idem dalje. Žao mi je što je tako, ali,
eto... - kazao nam je Mirko Filipović nakon objave da se više neće boriti zbog iznenadnog moždanog udara, odnosno izljeva krvi u mozak kojega je imao prije sedam dana.

Nije htio komentirati kako je na sve reagirala njegova obitelj, ali je dodao:

- Zahvalan sam na podršci svih koji mi se stalno javljaju nakon što sam obznanio da se više neću boriti, posebno kolega boraca.  Među prvima su mi se javile borilačke legende Peter Aerts, Alistar Overeem, Ray Sefo, Roy Nelson, naravno i Stipe Miočić i mnogi drugi koje je iznenadila moja objava. Čestitali su mi na borilačkoj karijeri, zaželjeli mi brz oporavak. Hvala im što me respektiraju kao borca ali i kao prijatelja."

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

01:33

Mirko Filipović o kraju svoje karijere zbog moždanog udara. | Video: 24sata/pixsell

Svima je to došlo kao iznenađenje a posebice mještanima Mirkove rodne Privlake koji su u nevjerici slušali Mirka kako govori da je doživio moždani udar i preživio taj događaj samo zahvaljujući prijateljima koji su ga na vrijeme odvezli u bolnicu.

- Šokirao sam se kada sam vidio Mirka kako na televiziji uživo govori o svom iznenadnom prekidu karijere. Mislio sam da će u ring
ulaziti dokle god bude mogao hodati, jer to je Mirko. Žao mi je što mu se to dogodilo, a opet sretan je što je živ. Nisam se s njime čuo ovih dana ali smo se vidjeli kada je nedavno bio u Privlaci. Obično se on javi kad dolazi pa nas dvojica sjednemo u njegov auto i obiđemo mjesta gdje smo nekada kao klinci izlazili, prisjetimo se ljudi iz našeg djetinjstva, dogodovština kojekakvih - kaže
Mario Mileticki (48), poduzetnik iz Privlake i Mirkov dobar prijatelj.

Nekada je živio par ulica dalje od Mirka. Roditelji su im se svakodnevno družili. Njih dvojica odrasli su zajedno.

- Kao klinci smo puno vremena provodili u toj njegovoj baraci koju mu je tata sklepao od dasaka od starog svinjca. Tu je bila boksačka vreća za udaranje koju je Mirko uvijek masakrirao, neki improvizirani utezi koje mu je opet tata napravio od šipki željezničkih šina. Svi smo se nešto tada furali na američke i kung-fu filmove, na Van Damma i Bruce Lea. Mirko je obožavao Van Damma i stalno je pokušavao izvesti neke njegove borilačke fore. On je bio odlučan uspjeti u tom borilačkom sportu iako se dobar dio djetinjstva bavio i nogometom jer mu je tata bio jako dobar nogometaš - prisjeća se vremena iz djetinjstva Mileticki dodajući kako je Mirko uvijek bio hiperaktivan i po tome se umnogome razlikovao od druge djece u selu.

- Uvijek je radio neke smicalice. Sjećam se kako smo se jednom igrali policajaca. On je odnekud donio ženske najlonke i kad me, kao, uhitio, svezao mi je ruke sa njima toliko da nisam mogao mrdnuti i ostavio me tako. Na kraju sam morao zvati upomoć mamu i tatu da me odvežu - smijući se kaže Mario kojemu je žao što je Mirko na takav način morao prekinuti karijeru, ali mu je drago što je pokazao svijetu i Hrvatskoj da se sa upornošću može sve.

- Veseli me to što će Mirko sada vjerojatno imati malo više vremena za dolaske u svoje selo i da ćemo se sada moći više družiti - kaže Mario.

Sve najbolje o svom učeniku ima za reći i njegov razrednik iz osnovne škole Marko Vidović.

- On je bio pravi primjer seoskog dečkića. Bio je dobar u školi, pristojan i poslušan, poštivao je starije, nikada nije bio nasilan. Volio sam ga jer je uvijek zbijao šale u školi. Sjećam se da sam ga jednom, dok je pisao test, uhvatio da pokušava koristiti šalabahter. Kvrcnio sam ga prstom po glavi i rekao mu 'uzdaj se use i u svoje kljuse' i on se nasmijao. Godinama nakon toga, nakon što smo ga u Privlaci svečano dočekali nakon jedne velike pobjede, javno je rekao kako ga je njegov nastavnik iz škole naučio da je najbitnije uzdati se u sebe i svoje mogućnosti. Bilo mi je drago što je to zapamtio - priča Vidović, dodajući kako je Mirkov otac također bio poštenjačina i dobričina.

Svi su ga u selu znali kao odličnog nogometaša, pa se i Mirko u jednom dijelu svog odrastanja bavio nogometom.

- Igrao je nogomet par godina i bio je dobar. Čak je jedno vrijeme igrao i za Cibaliju, ali je doduše češće sjedio na klupi. Borilački
sportovi ipak su mu bili veća strast. Znao je zabavljati učenike u razredu tako što iz zaleta digne nogu toliko visoko da skoro dira plafon. Bio je zaista discipliniran i predan kad se nečime posvetio. Često je trčao po selu, kilometrima, pa čak i kad je išao u srednju, trčao je usporedo s vlakom kojime su putovali učenici iz Privlake. Mahali bi mu i pljeskali kada god bi ga vidjeli. Poseban je to mladić i ponosan sam na njega - kaže Mirkov učitelj Marko Vidović koji također živi u Privlaci i gledao je svaki Mirkov meč, bilo da je dan ili noć.

Naime, Mirkovi se mečevi u selu ne propuštaju. Privlačani su ponosni što se Mirko nikada nije sramio reći odakle potječe.

- Mirko nam je kao naše dijete. Suprug i ja smo ga dovezli iz rodilišta kući zajedno sa mamom. Obiteljski smo prijatelji i stalno
smo se posjećivali. Mirko je odrastao pola kod nas, pola kod kuće. Kao član obitelji nam je. Kad je bio mali zvali smo ga Mimi jer je bio baš drag. Djeca su se kasnije zajedno i igrala. Jako nam je žao što mu se to dogodilo iako smo mu svi već godinama govorili da malo uspori, da se ostavi borbi, užasno napornih treninga, jer sve to ostavlja posljedice. Ipak, drago mi je što je na kraju sve dobro završilo za njega - kažu supružnici Prkačin koji ne daju reći niti jednu riječ protiv 'njihovog' Mirka.

Odnedavno Privlaka je dobila još jednog borca u slobodnoj kategoriji i to je Vlado Neferinović. Mirko je njegov idol i njegov ga je uspjeh motivirao da izađe iz okvira lokalnih borbi i okuša se u malo ozbiljnijim. Prvi rezultati su obećavajući.