'Mirkove borbe ne mogu uživo gledati. Činim to tek poslije...'

Najbolji hrvatski borac Mirko Filipović objavio je kraj svoje karijere. Donosimo vam feljton u četiri nastavka o životu i karijeri našeg legendarnog Cro Copa..
 

Studeni 2003. godine Mirko Filipović neće pamtiti po dobrome. Istina, nije to bilo razdoblje ni blizu kao teška 1994. kad je ostao bez oca i teškom mukom uspio preživjeti prve mjesece kao student "brucoš" u Zagrebu, ali svjedno će se i danas prisjetiti dvije stvari koje su ga tada zadesile...

Prva nevolja. Mirko je 9. studenoga ušao u ring u Tokyo Domeu, pred 67.450 euforičnih fanova borilačkih sportova. Protivnik: Brazilac Antonio Rodrigo Nogueira, poznatiji kao Minotaur. 

Majstor brazilskog jiu-jitsua, u to vrijeme je uz Cro Copa i Fedora glasio kao ponajbolji svjetski MMA borac. Cijeli borilački svijet iščekivao je tu borbu i mnogi su Mirku davali velike šanse za pobjedu. Borba je tako i krenula. Cro Cop ga je dobrano izmlatio u prvoj rundi, dva puta je Minotaur bio u nokdaunu i samo ga je kraj runde spasio od poraza. Mirko je sa svojim timom u kutu izgledao suvereno i zadovoljno. Kao da je smatrao da ga tek još pokoji udarac dijeli od pobjede. A onda se u drugoj rundi dogodio potpuni preokret...

Teško mu je pao poraz protiv Minotaura

Minotaur je uspio u svom naumu da Mirka odvuče u parter, tu je ipak on najdominantniji borac na svijetu. Cro Cop je pogriješio i završio na podu s Minotaurom na sebi. Pokušao se nekako izvući iz vrlo neugodne situacije, ali je dopustio majstoru brazilske jiu-jitse da se dohvati njegove lijeve ruke. U sekundi se Minotaur okrenuo i izveo polugu, nakon koje je Cro Cop morao tapkati i tako priznati poraz. Teško je Mirku pao taj poraz, jer bilo je izvjesno da je nadmoćniji borac od Minotaura, a u stand-upu mu Brazilac nije mogao apsolutno ništa. No, u parteru se situacija mijenja i Mirko je morao paziti da ne ode "dolje". Ali otišao je. 

No, kao i u nekoliko prethodnih bolnih poraza, životnih i sportskih, Mirko je situaciju iskoristio kako bi se vratio još bolji i još jači. Već iduće godine u Zagreb je sletio mladi majstor brazilske jiu-jitse, Brazilac Fabrizio Werdum, koji se kao novi član Cro Cop teama trebao pobrinuti da Mirko odlazak u parter iskoristi bolje u svoju korist. 

Pokretanje videa...

01:03

Mirko filipović imao moždani udar i obznanio kraj karijere | Video: 24sata/pixsell

"Mirko će sljedeći put sasvim sigurno pobijediti Minotaura i to mogu jamčiti ime god želite" rekao je tada Fabrizio Werdum, čovjek koji je kasnije ostvario zavidnu MMA karijeru postavši jedini čovjek u povijesti tog sporta koji je polugom pobijedio obje najveće zvijezde - Fedora i Minotaura. Nažalost, do nove borbe Mirka i Minotaura nikada više nije došlo...

'Saborska plaća ide Domu u Nazorovoj'

Da se vratimo na drugi dio priče iz studenog 2003. Nevolja druga. Mirko je samo dva tjedna nakon borbe s Minotaurom, na izborima za zastupnike petog saziva Hrvatskog sabora, "prošao" na listi SDP-a i odjednom postao - političar. Iako ga politika nije previše zanimala Mirko se nadao da može napraviti nešto korisno za društvo, za državu. Nije  ga zanimao ni novac od saborske plaće. 

"Odlučio sam svoju saborsku plaću za prvih 12 mjeseci direktno proslijediti u Dom za nezbrinutu djecu u Nazorovoj." 

Nedugo nakon što je izabran u Sabor, Mirko je gostovao kod Aleksandra Stankovića u nedjeljom u 2. Nije bio osobito pripremljen za emisiju, smatrao da je da nema što kriti. Ipak, Stanković ga je upozorio da bi ga život u politici na kakav nije navikao mogao pregaziti gore od Minotaura. Kasnije ga je Stanković pitao što ako mu netko u lice kaže da je "komunjara". Mirko mu je odgovorio: "Izdržat ću takve provokacije, osim ako mi  se previše ne unese u lice..."

Ipak, njegovo saborsko djelovanje nije dalo previše rezultata, a sam Mirko je dosta godina kasnije rekao da mu je žao što se gurnuo u politiku i da to više nikad ne bi ponovio: "Bio sam mlad i lud", rekao je. 

Do kolovoza 2005. Mirko je odradio još deset mečeva u Japanu, od koji ga je uz devet briljantnih pobjeda, šokirao poraz nokautom od Kevina Randlemana u travnju 2004. Doduše, u ovih devet pobjeda ulazi i pobjeda protiv tog istog Randlemana, kojemu se Cro Cop revanširao samo šest mjeseci nakon poraza. I to nakon samo 41 sekundu. Gušenjem. Randleman čak i nije htio tapkati, ali je sudac vidio da je vrag odnio šalu i da Amerikanac polako gubi svijest...

Mirko u ringu, a oči mu pune suza

I tada je stigla ta dugo očekivana borba - Fedor vs Cro Cop. Svijet je čekao tu možda najveću MMA borbu svih vremena. Dva najjača čovjeka na svijetu. Mirko je stigao u Japan nekoliko dana ranije kako bi se mogao dobro priviknuti na vremensku razliku i dobro pripremi za borbu stoljeća. U tokijskom hotelu Westin imao je svoju rutinu, družio se s timom, kartao, igrao šah, čitao knjige i trenirao. Nigdje nije izlazio, uostalom u Japanu je imao status ikone i već bi ga na izlazu u zasjedi dočekali fanovi. U Saitama Areni skupilo se gotovo 50.000 fanova, mnogi od njih imali su hrvatske zastave i obilježja.

Kao uvodni video za Cro Copa Japanci su pripremili možda najemotivniji intro svih vremena u borilačkim sportovima. Video počinje kadrovima crkvenog zvona i Mirkove majke na grobu oca Žarka, slijede kadrovi ratnog užasa iz Domovinskog rata, detalje iz Mirkove mladosti, prvi uteg koji mu je napravio otac...U tom trenutku kamere su zumirale Mirkovo lice u ringu. Oči su mu bile pune suza.

- Dao bih sve što imam da je moj otac živ i da bude kraj mene dok se borim s Fedorom. To predstavlja sve moje treninge, svu moju krvi i mladost posvećenu treninzima. Jednom rječju, to je za mene - život, govorio je Mirko u tom videu. 

Na drugoj strani u ringu stajao je moćni Fedor Jemjeljanenko, čovjek koji je tih godina imao 29 pobjeda zaredom. Nije izgubio punih devet godina. Nažalost, nije izgubio ni u tom meču protiv Mirka, iako nitko nije posustajao do kraja posljednje runde. Cro Cop se lavovski borio, bila je to jedna od najboljih borbi u povijesti MMA. Ipak, suci su se odlučili za Fedora.  
A što je najljepše od svega, obojica su bili ne samo velikani u ringu, već i izvan njega. Nisu ih pratili ekscesi i kontroverze, mrzili su "trash talk" i sve što su imali za reći, govorili su u ringu. 
Novinari su u Tokiju "ulovili" Fedora dan prije borbe, šetao je oko svog hotela s plavokosom suprugom. Priupitali su ga za koju rečenicu i on im je kulturno i ljubazno odgovarao na sva pitanja. Pojavom i manirama za njega doista nikada ne biste mogli reći da je riječ o najjačem čovjeku na svijetu. Čovjeku koji melje u ringu...

Iste godine Mirko je upisao i jedan bezvezan poraz od Marka Hunta podijeljenom sudačkom odlukom, prije nego će 2006. ostvariti najveći uspjeh u svojoj borilačkoj karijeri. 

"Žao mi je što moj otac nije sada ovdje. Njemu ovo posvećujem."

Izborio je nastup na Prideovom Grand Prixu, sve je bilo spremno za veliki spektakl u Saitama Super Areni. Ponovno je puna dvorana euforično pratila svaku borbu, a ponovno je tu bilo mnogo navijača Cro Copa. Ovoga puta Mirko je sve odradio bez ijedne greške, savršeno efikasno. Istog dana na rasporedu su bila i polufinala i finale. Mirko je najprije nokautirao Wanderleia Silvu, a potom doslovno unakazio Josha Barnetta u finalu.

Teško je bilo pratiti sve te emocije koje su uslijedile nakon što je uzeo Prideov Grand Prix pojas, Mirko je odjurio u svlačionicu, zaključao se sa svojim timom unutra kako bi barem malo mogao proslaviti najveći uspjeh karijere. Dio navijača se uspio probiti do svlačionice, kucali su i lupali po vratima, bila je to potpuna euforija i kaos. Svi su željeli čestitati Cro Copu. 

Nekako se cijeli tim uspio iskrasti kroz nekoliko hodnika i izaći na stražnji izlaz gdje su ih čekale limuzine. Po Mirkovom izrazu lica i dalje se činilo da nije svjestan što je napravio. Samo je rekao: "Žao mi je što moj otac nije sada ovdje. Njemu ovo posvećujem."

Sutradan su se na prijamu kod gradonačelnika okupili svi borci iz prethodne večeri, Mirko se došetao kao da je došao s plaže, a njegovi protivnici valjda direkt iz bolnice. Wanderlei Silva je šepao, Josh Barnett je izgledao neprepoznatljivo, lice mu je bilo izobličeno. Ipak, svi su se zajedno izgrlili, popričali i pozdravili do neke iduće prilike. Neke iduće međusobne tučnjave. Takav je to sport...

A nakon Grand Prixa, Mirko je na neko vrijeme promijenio destinaciju. U idućih sedam-osam godina tek je sporadično putovao u Japan na borbe, a karijeru je odlučio nastaviti u tada najbrže rastućoj organizaciji na svijetu UFC. Šef UFC-a Dana White izvrstan je biznismen koji je pronašao sjajan poslovni model u UFC-u, kao kombinaciju raznih video realityja, borilačkih škola i MMA eventova po Americi. Ponudu koju je White poslao, Cro Cop nije mogao odbiti. No, njegova epizoda u UFC-u neće biti zapamćena kao legendarna. Iako je startao s pobjedom protiv Eddieja Sancheza, Mirko je dvaput zaredom izgubio, od koji je brutalan nokaut od Gabriela Gonzage bio posebno šokantan. 

Van Damme mu došao u posjet

A za Mirka je taj poraz bio posebno bolan, jer ga je uživo gledao njegov idol iz djetinjstva - filmska zvijezda Jean Claude van Damme, kojeg je Mirko i ugostio u svom domu u Zagrebu nekoliko tjedana ranije. Možda je i ta uvertira s van Dammeom Mirku došla u nezgodan trenutak, kad se trebao pripremati za svoj drugi meč u UFC-u. Uglavnom, zvijezda mnogih borilačkih filmova 80-ih, javila se Mirku.

- Znao sam ja dobro tko je Cro Cop, ali na kontakt me ponukao moj otac koji mi je rekao da je negdje vidio prilog o strašnom borcu koji je kao dječak imao moj poster na zidu u sobi. Čak sam za Mirka pripremio i jednu od glavnih uloga u filmu o pionirima ultimate fighta, pričao je van Damme prije nego je došao u Zagreb.

Mirko Filipović se oduševio kontaktom sa svojim idolom i pozvao ga je kod sebe u goste u Zagreb. Euforija i oduševljenje je bilo obostrano. Mirko je upoznao čovjeka zbog kojeg se počeo baviti borilačkim sportovima, a van Damme je govorio da je taj susret za njega kao da će se vidjeti s američkim predsjednikom. 

"Tih tjedan dana u Zagrebu, za mene će biti kao da sam tjedan dana u Bijeloj kući" govorio je van Damme. 

Cro Cop je dočekao van Dammea u zračnoj luci, dopustio novinarima da mu postave nekoliko pitanja, a nakon što je jedna mlada novinarka pitala van Dammea "Je li istina da možete guzovima lomiti orahe?", Mirko je prekinuo druženje i odvukao svog gosta s "vatrenog krštenja". Mirko je svom idolu bio izvrstan domaćin, zajedno su trenirali, pokazao mu je Zagreb, vodio ga je po restoranima i upoznavao s prijateljima i obitelji... 

U cijeloj toj priči očito je patila priprema za meč protiv Gonzage. Mirko nije bio na top razini i zamalo je teško stradao u ringu.

Mirko se potom ponovno okrenuo Japanu i novoj organizaciji DREAM, da bi se ponovno vratio u UFC i odradio još sedam borbi do 2012. Imao je četiri poraza i tri pobjede. Nije to više izgledao onaj stari Cro Cop, koji je protivnike lomio po ringu. Nikada nije bilo jasno što se dogodilo, no Mirko je otvoreno znao reći da mu UFC-ov kavez nikada nije legao. Oproštaj od UFC-a ipak je odradio pobjedom 2015. godine i osvetom Gabrielu Gonzagi nokautom u  trećoj rundi. 

'Ja Mirkove borbe ne mogu uživo gledati. Činim to tek poslije sa snimke'

Još od onih ranih dana u UFC-u, svi su nekako očekivali da će Mirko u mirovinu. Da se više neće boriti. Nekoliko puta je to najavljivao, ali uvijek se nekako vraćao. Čak se u jednom trenutku, u pripremi za meč u svom trećem povratku u UFC-u, našao u doping skandalu. Priznao je da je uzeo hormon rasta, a Američka antidopinška agencija suspendirala ga je na dvije godine. Kasnije je stigao nalaz da je Mirko ipak - čist.

- Ispao sam magarac. Ušao sam u 42. godinu. Dobijem smrzotine od leda, a nakon svakog treninga stavljam led. Uzeo sam terapiju za 15 dana, jako malu količinu da bih se zaliječio da spasim borbu. Ispala je baš prava svinjarija, objašnjavao je Mirko.

A teško je bilo zauvijek reći zbogom borbama, to je ipak bio njegov život i njegova strast. Najviše od svih njegovu su mirovinu priželjkivale majka Ana i supruga Klaudija. One su oduvijek strahovale za njega, a pogotovo otkako je postao otac dvojice sinova Ivana (17) i Filipa (8). Supruga Klaudija se nadala mirovini već gotovo 15 godina, još od osvajanja Grand Prixa u Japanu. A majka Ana ga je prije svake borbe molila da joj obeća da će mu to biti zadnja. A on joj je "muljao" da njegov idući protivnik "jedva hoda i ne vidi baš najbolje".
- Ja Mirkove borbe ne mogu uživo gledati. Činim to tek poslije sa snimke. Ali on se javi i kaže da je zdrav i čitav, pričala je mama Ana, koja je često znala unuke pod ruku i u šetnju Zelenom magistralom dok Mirko ulazi u ring.

'Svi me pitaju za novce, a nitko koliko sam zaradio operacija i šavova'

Iako se oduvijek Cro Cop povezivao s brutalnim nokautima, borbama i prolivenom krvlju u ringovima diljem svijeta, njegova dobra, nježnija strana nerijetko je dolazila do izražaja proteklih godina. Za svoju obitelj se višedesetljetnim trudom i odricanjem pobrinuo da joj više ništa ne treba. Često se ljudi pitaju - koliko je zaradio Cro Cop u karijeri? 

- Često se to pitanje provlači, a nitko se ne pita koliko sam zaradio operacija i šavova. Koliko sam hektolirata znoja i litara krvi prolio. Ako baš hoćete, zaradio sam za jedan ugodan i opušten život, za bezbrižan start moje djece u ozbiljan život. 

A Mirko je svojim sinovima već kupio stanove u centru Zagreba da ne moraju proživljavati traume s kreditima. 
- Omogućit ću im vrhunsko školovanje, ako to budu željeli, i na najboljim svjetskim fakultetima. Harvard ću im uvijek platiti, ali bijesan auto nikad. Njihova školarina neće imati limita, ali neću im kupovati bijesne automobile kao mnogi očevi, kompenzirajući tako vrijeme koje nisu s njima proveli. Sve ću učiniti da moja djeca znaju cijeniti svaku kunu, ali i da se ne bave tuđim životima...

Osim toga, Mirko je posebno osjetljiv na životinje, pogotovo na pse. Mnoge pse je dosad spasio, već sada ima četiri psa u Zagrebu i četiri u Privlaci, a vrlo često je i društveno angažiran oko zaštite pasa. Na društvenim mrežama je jako aktivan po tom pitanju, a jednom prilikom je citirao i Marka Twaina...

- Ako prihvatiš i nahraniš izgladnjelog psa, pas te neće ugristi. To je najbitnija razlika između čovjeka i psa...