Do zadnjeg gostovanja u Maksimiru u 12 godina nisam dobio e-mail da dođem u njihovu ložu. I mi smo htjeli vratiti Halilovića, a ljudi i mene vrijeđaju i psuju mi na utakmicama, što da radim?
Mišković o svađi s Dinamom, Livaji, Mamiću i čuvenoj fotki: Rijetko se čujemo, nije mu lako
Predsjednik HNK Rijeka i dopredsjednik HNS-a Damir Mišković dao je veliki intervju za 24sata... 20. kolovoza. Intervju u kojem hvali Sergeja Jakirovića i koji nikad nije objavljen jer je dan poslije GNK Dinamo objavio kako je dotadašnji šef struke Rijeke novi trener prve momčadi iz Maksimirske 128. Tri dana prije puta 'bijelih' u Lille na prvu utakmicu play-offa Konferencijske lige.
Nastao je 'krš i lom', jedina vijest bio je taj šokantno neočekivani prelazak s Kvarnera u Zagreb, a Mišković je krenuo u potragu za novim trenerom. Danas je njegova Rijeka sa Željkom Sopićem prva u HNL-u, a presidente je o puno toga što se u međuvremenu dogodilo govorio u mikrofon kolege Milana Stjelje u Podcast Inkubatoru. Izdvajamo neke od zanimljivijih tema i izjava čovjeka koji je Rijeku spasio propasti i odveo do najvećih uspjeha u klupskoj povijesti.
POGLEDAJTE VIDEO: Slavlje Miškovića u svlačionici u Kopenhagenu
Pokretanje videa...
Dinamo je od transfera Kramarića dobio nula kuna
U 11,5 godina koliko ste na čelu Rijeke niti iz jednog kluba niste doveli toliko igrača kao iz Dinama.
- Jako je jednostavno. Dinamo u svojoj povijesti je imao najbolju ili jednu od najboljih škola i svi najbolji igrači ili igračići idu u Dinamo. Može ih igrati 11 plus još 'ajmo reć 15. Što će s onih drugih...30? Npr. Brezovec, da nije išao u Rijeku, išao bi u Belupo. Maleš, Tomečak, Boras, Kramarić... Nisu imali mjesta u Dinamu, a ja sam ih imao mogućnost dovest. Kramarić je sam došao u Rijeku, tata ga je dopeljao, sa slobodnim papirima. I nikakvu odštetu im nismo platili. Dinamo je od tog prijelaza dobio - nula kuna. I nisam pregovarao ni sa kim pa ni s Mamićem, nego Kramarićem i njegovim ocem. I mi smo sad dali dva igrača Belupu jer nisu imali mjesta kod nas. Da su svi ti dečki htjeli negdje drugdje, ne bi došli kod nas. Krstanović je bio četvrti napadač Dinama, nije mu uspio transfer u Englesku i mi smo mu nazvali menadžera, pozvali ga u Rijeku i on je došao kod nas. Da je mogao igrati u Dinamu, sigurno ne bi došao u Rijeku. Mi smo iskoristili prilike. I opet ćemo ako se ukažu, a igrač želi doć kod nas, mi ga cijenimo kao pojačanje i možemo platiti... Takvi si igrači su više nego dobrodošli u Rijeku. Ako budem mogao, sutra ću iz Dinama ili od bilo kuda uzeti igrača kojeg njegov klub neće, a naša struka procijeni da je nama dobar.
Mamić? Čujemo se rjeđe, nije mu lako
Odnos s pravomoćno osuđenim bjeguncem Zdravkom Mamićem?
- Profesionalni odnos je bio fer i korektan. Obostrano poštovanje. Bio je glavni čovjek Dinama. S kim da pregovaram oko igrača Dinama ako ne s njim? Savezništvo? Ma koje savezništvo. Kad sam ih klepili za prvenstvo i kup ii superkup bili su ljuti i loše volje, kao svatko kad izgubi. Uostalom 2017. smo uzeli titulu jer smo mi bili stvarno dobri, a oni su kiksali u Koprivnici u sudačkoj nadoknadi. Mislim da su im baš Goda ili Bogojević dali gol. I uzeli smo taj naslov ne s 20 nego s dva boda više od njih. Da nisu izgubili u Koprivnici, oni su prvaci. I onda se pričalo 'Pustili su prvenstvo'... Ma kakvo puštanje, pa ne bi ni on, ni ja rođenoj materi pustili!
Milijun puta je objavljena ona fotografija na kojoj vam Mamić pridržava kaput kao ilustracija relacije dva kluba.
- Uopće nismo bili s njim i njegovim društvom te večeri nego s vaterpolistima, oko Opatijske inicijative. Ja izašao van zapalit, oblačim kaput, a telefoniram i dogodi se ta fotografija. I što da ja sad svakome sve objašnjavam? Sad se čujemo rjeđe. Puno rjeđe. Razmijene se čestitke za Božić, Uskrs, Novu godinu. Njegova situacija nije laka, nedajbože nikome, ali... To je njegov život.
Jako puno vremena provodite u Dubaiju?
- Ja tamo živim već 12 godina. Tamo mi je ured za logistiku u afričkim lukama, za velike kompanije. Prije sam bio aktivniji u Nigeriji, a sad je više savjetnička uloga kad se otvaraju neke velike luke u Africi. Manje radim nego prije. Da, neka 'lovica' kapne. Zadovoljan sam.
Navijački incidenti sa zastavama i skandiranjima na utakmicama reprezentacije?
- Takvi su ispadi za mene: nenormalni. Više od sramote. Na Rujevici ih je bilo troje koji dižu i spuštaju tu zastavu svake dvije minute k'o da su na posebnom photo-sessionu. Što se poslije utvrdilo i da je bilo. A atmosfera je inače bila fantastična. Tko će primijetit da je netko digao tu zastavicu?! Svaka čast savezu na pravoj reakciji. Jer mi Hrvati nismo ti, nismo ljudi koji se tako ponašaju. Ono što je bilo prije 100 godina pustimo povjesničarima. U zadnjih 30 godina smo otišli jako puno naprijed ama baš u svemu. Ali kad takva slika ode van je loše pa je loše da se kazni savez ili reprezentacija ili klub zbog troje ili petoro na stadionu na kojem je 8 ili 15 ili 30 tisuća ljudi. Kako ćeš kontrolirati taj jedan promil?! Još malo pa ćemo zabranit u dolazak u dresovima reprezentacije da netko ne uđe na tribine pa si flomasterom napiše U na dres! A nekad ih nije lako ni identificirati. Mi na Rujevici imamo 100 kamera pa ne možemo uvijek prepoznati one koji zapale baklje pa zamijene mjesta pa u onom dimu bace baklju na teren.
Rijeka je prva u HNL-u. Tko su ti ključni ljudi, uz vas, koji su u godinu dana Rijeku sa zadnjeg mjesta na tablici digli na prvo mjesto?
- Drukčije ja to malo gledam. U ovim 11.5 godina koliko sam ja u klubu to je bilo jedino istinski krizno razdoblje. Desi se. Ljudi rade, a nekad i griješe. Zato i otiđu ili dobiju otkaz. Nije krivica samo Palikuče nego svih nas. Pod broj jedan moja. Jer volim delegirati pa sam se malo previše maknuo i pustio sve novom menadžmentu. Mi nismo imali lošu ekipu, ali bilo je i drugih problema. Trebao je doć trener koji je već izabrao Tadića i Budicina za pomoćnike pa se dan prije dolaska na potpis razbolio. Kek? To nisam ja rekao, nego vi. Na žalost, kad se ekipa vratila s priprema ja kažem 'Srećko, Palikuča, što je ovo, pa ovi ne mogu trčati?! Rekli su 'Ma dobro, doći će oni do forme'. Vidjeli smo kakvu su formu ulovili. Onda je bilo vatrogasno s Cosmijem kojeg svi krive za puno toga, a osvojio je više bodova od svojih prethodnika. A htio sam kombinaciju iskustva i energije. Da ih trgne, da potjeramo ako nekog treba, dovedemo koga možemo ako treba pa ćemo na zimu vidjet kako dalje. Malo je krenulo pa je došao onaj Kup gdje sam skoro pao u nesvijest. Da sam ja branio manje, bismo golova dobili. Po-lu-di-o sam. Ne u javnosti i nikad s vrijeđanjem, ali da... Dogodi se da budem ljut. Pa pokažem vrata nekome. A svi zajedno smo u krizu upali i svi ju zajedno izvukli. Takav smo klub. Mi kad izgubimo i gospođe čistačice plaču. Meni je to teško i vidjet. Jer smo zaista obitelj.
Galešić je najbolji stoper, a Labrović najbolji golman lige
Onda je došao Jakirović?
- Je. Srećko je procijenio da je to najbolja opcija. Zvali smo ga na i ljeto, ali tad nije mogao, a na zimu je mogao. Došao, organizirao stvari kako treba i kako želimo. I odličan trener nas je dignuo. Posložio je sve kako treba, svi smo u klubu iza njega stali jer tako je u Rijeci. Svi zajedno i kad je loše i kad je dobro.
Naslov?
- Svake godine ja imam želju da budemo prvi i osvojimo kup i idemo u Europu. Ali želje su jedno, a stvarnost često drugo. Mi nemamo presiju naslova. Cilj koji imamo je plasman u Europu, u kupu što dalje, a do kraja prvenstva je još jako dugo. I imamo mladu ekipu koja će imati oscilacija. A mi stojimo iza njih. I ne govorim samo o potencijalu napadača. Nego i npr. Galešić. Koji je po meni možda i najbolji stoper u Hrvatskoj. I naš je, iz naše škole nogometa. I mlad je. Labrović najbolji golman lige. Goda 'ubija'. Smolčić standardan, top karakter, isto iz naše škole nogometa.
Ako na polusezoni budete i dalje prvi ili prvi vrhu, hoćete li onda kao 2016. povećati ulaganja?
- Aha, da ne prodajem igrače nego još kupim jedno pet, a u međuvremenu ćemo jest, što... Slamu? Ma ovisi o momentu. Ako prodam nekog za 10 milijuna, možda. Ali ako ne prodam, pa moramo isplaćivati plaće? A to možemo samo prodajom igrača. Dakle i ako budemo prvi ili pri vrhu, a dođe prava ponuda za nekog igrača: prodajemo. Sponzori u budžetu od 11 milijuna sudjeluju s otprilike milijun. Sve ostalo je ili prodaja igrača ili... Ja. A od korone mi je 'slabo'. Mislio sam da ćemo skupit više sponzora iz naše regije. Nismo. Možda ja nisam dovoljno sposoban ili je takav mentalitet kod nas u Rijeci. I kad sam javno ponudio 10 posto provizije svakome tko dovede sponzora... Ništa.
Čuli smo da je Dinamo bio zainteresiran za Fruka
Jeste vi nazvali najprije Goricu kad ste dovodili Željka Sopića?
- Kad je struka između dva-tri potencijalna trenera jednoglasno procijenila da je Željko najbolji izbor rekao sam 'Nitko ga ne zove nego najprije ja zovem mog prijatelja Črnka, predsjednika Gorice, pa ćemo vidjet'. I tako je bilo. Ja sam pred svima nazvao Črnka i rekao mu 'Ti odluči. Ja bih samo htio da ti nazoveš Sopića i kažeš mu da smo zainteresirani za njega. Ako ti to riješiš onda ćemo mi zvati Sopića'. I tako je i bilo. Dogovorili smo i odštetu. Fair deal i za Goricu i za nas. Što je i Črnko sam javno rekao. Sigurno ne bih nekome iza leđa uzeo ni trenera, ni igrača. Fruk? Njemu je istekla posudba u Gorici, mi smo stupili u kontakt s Talijanima, čuli smo i da je Dinamo bio zainteresiran, ali to ne znam je li istina. U svakom slučaju, nismo ni Fruka "uzeli" Gorici nego ga doveli iz Italije jer smo ga mi željeli, a i sam igrač je želio doć u Rijeku.
Bili ste vidno razočarani i ogorčeni odlaskom Sergeja Jakirovića na onaj način, 2-3 dana prije europske utakmice, gostovanja u Lilleu. Kako sad, s nekim vremenskim odmakom, gledate na taj njegov potez?
- Rekao sam vam već ranije da je on odličan trener, a i sve drugo sam rekao ranije, kad se dogodilo. Tako da nema potrebe ponavljati. Sigurno da me pogodilo, ali prošlo je. Već sam zaboravio.
Pa je došao odlazak na maksimirski jug, na gostovanje kod Dinama koji vodi Jakirović.
- Istina je ova: ja u životu, u ovih 12 godina nisam dobio e-mail od Dinama da dođem sjest u njihovu ložu. Ni-kad. Za tu utakmicu jesam. I hvala im na tom pozivu. Za tu utakmicu sam smatrao, poslije svega što se dogodilo i bilo je previše friško, da nije primjereno da sjednem s njima u ložu u kojoj nikad nisam ni sjedio (osim možda jednom, na prvom gostovanju Rijeke kod Dinama nakon što sam došao u klub, da se upoznam s ljudima).
Cosmija još plaćam
Odnos Rijeke i Dinama je sad na staklenim nogama?
- Ne bih baš tako rekao. Nego, jednostavno, jedan dan će klubovi morati sjesti. Mi smo tijekom godina izgradili jedan odnos korektnog sportskog rivaliteta. Sad? Pa sad se nismo ni vidjeli. A ja nisam ni vidio naš gol. S juga ti treba dalekozor da vidiš na drugu stranu. To je sramota. Je, sjeo sam sa suprugom na vrh tribine. Pa gdje ću baš usred Armade. Oni skaču cijelu utakmicu, ja sam već u godinama i možda dvaput skočim. Nije moj odlazak bio samoreklama ili dječji bunt nego sam jednostavno tako osjećao, da neku poruku mogu poslati.
Odnos s Armadom? Zamjeraju li vam što mu niste maknuli odštetnu klauzulu?
- Ma ta priča je meni smiješna. Znači: ja te zaposlim, imaš ugovor, dogovorenu plaću, bonuse, auto, sve doplatke. I što očekujem od svakoga koga plaćam? Pa da na napravi rezultat. Ne očekujem da gubi i da ga ja plaćam. I sad kad ima dobar rezultat i onda ga trebam platiti duplo? A što ako je rezultat loš, 'oće onda on meni vratit duplo nazad?! Npr. Cosmi je htio ugovor isključivo na dvije godine. I još ga plaćam. Jakirović je svoje napravio odlično. Ali što to znači, da ću ti nakon svake dvije pobjede davati novi i bolji ugovor unatoč svim bonusima i svemu koje već imaš u postojećem ugovoru? Ne, nismo se više čuli. Ako se ikad sretnemo: 'dobar dan - dobar dan' i to je to. Nemam ja te duge loše feelinge, ne nosim to u sebi, ali nemojmo se lagati: da je otišao u neprikladno vrijeme, dva dana prije putovanja na europsku utakmicu... To je činjenica i - nema tu izgovora! Možemo pričati štogod hoćemo, ali svi znamo da je to istina.
Dinamo je meni uzeo Halilovića
Mislite da je Dinamovo dovođenje Jakirovića bila njihova reakcija na to što nisu uspjeli od vas kupiti Frigana?
- Ma ne. Za Frigana je bilo jako jednostavno. Jako jednostavna matematika. Kako da prodam igrača nekome za 2-3 milijuna, a imam ponudu za 5,5? A imao sam i za 7-8 milijuna, ali on nije htio ići. U prvake Emirata i Celta Vigo. Ova jača je bila iz Emirata, s bonusima bi naša zarada došla i do 10, a on bi dobio: ugovor iz bajke. Normalno da bih ja, da se pitalo samo mene, prihvatio ponudu iz Emirata. Ali pita se i igrača, njegovu obitelj. A on je htio u Belgiju. I kako da ga prodam za 3 milijuna kad imam ponudu za 5,5? Pa onda idem u zatvor jer radim direktnu štetu privatnom klubu. Ljudi u Dinamu su znali cijenu i rekli 'ne'. Evo, Dinamo je meni uzeo Tibora Halilovića. Ja sam ga htio vratiti. Tibor je top-dečko. Top! Nismo mogli konkurirati i otišao je u Dinamo.
Najveći ugovor u Rijeci sad je na...?
- Oko 240.000 eura. Ali to je još stari ugovor. Sve to sad ide na dolje. Klubovi danas ne da su u crvenom nego u ljubičastom! Svake godine mi transparentno javno objavimo sve podatke vezano uz klub. Otkad smo došli pa do protekle godine. Sve podatke uključujući i financijske. Do korone je bilo lako. Od korone je... Ufff.
Odnos navijača Rijeke i Hajduka? Je li to sad već preraslo u otvorenu mržnju?
- Zbilja ne znam što bih vam rekao. Ono što je sigurno je da se to meni osobno: ne sviđa. Jer sve ima svoje granice pa bi trebao imati i taj navijački folklor koji mi se također ne sviđa kad ode van normalnih okvira. Koji normalan čovjek može pjevati da se nekoga ubije ili da netko umre?! To nije normalno. Kad sam čuo za te naljepnice zamolio sam puno ljudi, i iz kluba i van kluba, da prođu gradom. Nije Rijeka New York, u 2-3 sata se sve prošlo i pogledalo. Da vidimo jesu li te naljepnice po cijelom gradu kako se pisalo. I javljali su mi da baš i nisu nešto toga vidjeli. U svim gradskim kvartovima. Što, normalno, ne znači da od one dvije uslikane naljepnice i jedna nije previše. Jer je. I jedna je previše. Ja se nadam da će se naći tko je to lijepio. A izgleda i da nisu iz Armade to lijepili. To su informacije koje ja imam. A možda i mene lažu. Ali tkogod da je to napravio, ja smatram da je to neukusno. Takve stvari se: ne ra-de!
Više nećemo biti neutralni teren drugim klubovima
Je li odnos navijača Hajduka i Rijeke trenutno najgori u hrvatskom nogometu?
- Smatram da je. I ne znam kako ćemo to popravit'. U ovih 12 godina ja kao predsjednik kluba nisam ništa loše rekao niti o jednom klubu. Počinjem od sebe. I mislim da svi trebaju malo stati na loptu. Na zadnjoj utakmici, sva sreća, nije bilo fizičkih obračuna. Mene isto ljudi nakon finala kupa pitaju 'Damire, ča je ovo, došli su i zapalili nam pol Rujevice, pa to je naše'! Ljude to boli. Dođeš u moj grad, dam ti stadion i... Zapale ti pol tribine. Polijepe ti pol tribine. I na slike djece s Downovim sindromom. Nije stvar u šteti koja će se platiti ovako ili onako nego ti neko dođe u kuću i zapali pola. Ono je bilo ružno za vidjet. Gorjelo je 15 minuta. Hvala Bogu, nitko nije nastradao. Ja sam dao sve od sebe da budem domaćin klubovima koji igraju finale na neutralnom terenu. Neću više. To da netko dođe i zapali pol tribine se više neće dogodit. Meni sigurno više neće!
Koliko ljudi psuju i viču na mene kad gubimo...
Ono što se na treningu reprezentacije dogodilo Livaji, na vašoj Rujevici?
- A na mojoj Rujevici... Nismo mi bili organizatori, niti sam ja tata od tog čovjeka koji je vikao što je vikao. A sigurno da je neprimjereno! Trajalo 1 ili 10 sekundi, svejedno. To je revolt ljudi u tom smislu zbog događaja koji su bili tjedan dana ranije u finalu kupa. Na kraju dana, koliko ljudi viču i psuju za vrijeme utakmice i na mene u loži ako gubimo. Itekako! Na kraju ako pobijedimo kažu mi 'Damire, sve u redu, bio sam malo nervozan'. A u međuvremenu mi izdijelio sve moguće. Što da radim, zovem osiguranje da ga izbaci.... Čovjek je došao, možda nije mogao na ženu vikati pa viče na mene. Sve je to bilo medijski dignuto na previše tenzija.
Normalni ljudi već se boje da netko ne strada...
- Iskreno, sve nas je toga strah.
Ribari na Pagu nose Rijekine jakne.
- Dolje su gotovo svi navijači Hajduka, jedino u mom selu, u Miškovićima ima više navijača Rijeke. Ja ribarima donesem trenirke i šuškavce Rijeke. Hoće li uzeti? Itekako uzmu. I onda je smijeh jer ih drugi zezaju, a oni govore 'Nek mi Hajduk da nešto da mi bude toplo dok lovim ribu pa ću stavit njihov šuškavac'. I to je to pozitivna 'sprdačina' među normalnim navijačima koje ima prije i nakon svakog Jadranskog derbija. Pa mene prijatelji hajdukovci kad izgubimo 'ubiju' porukama. I to je super, to je OK. Sreća da otkad sam u klubu ja imam više razloga podbadati njih nakon Jadranskih derbija.
Kako ste doveli toliko dobrih igrača na ljetnom mercatu, zašto nisu otišli u npr. Dinamo?
- A vjerojatno zato što tamo nisu smatrali da su dovoljni dobri za njih, a mi smo mislili da su za nas dobri. Jer mi plaćom ne možemo parirati Dinamu. Pa ni Hajduku, ni Osijeku. Vjerojatno su dečki prepoznali naš projekt i sve ove godine uspješnog rada Rijeke.
Dođe prijelazni rok, Rijeka je i dalje prva ili u konkurenciji za naslov, dođe i vrhunska ponuda za jednog igrača. Odbijate ili prodajete?
- Ovisi o ponudi. Na smiješno malu ćemo im se nasmijati. Ali ako dođe s realnom, visokom ponudom koja nas zadovoljava: sjest ćemo i pregovarati. Nije to samo biznis aspekt jer kakav je to biznis u kojem svi zarađuju, a samo je predsjednik i vlasnik u gubitku?! To je jedini način i preživljavanja i održavanja kluba na visokoj razini. Ja svakog mjeseca između 1. i 7. moram isplatiti plaće. Ovaj se biznis radi naopako: najprije gledamo koliko ćemo potrošit, a onda kako ćemo to zaradit. Toga nema nigdje. Mi smo mađioničari. Vjerujte, ma-đi-o-ni-ča-ri. Neki dan ujutro izlazim iz kafića u Voloskom i čovjek otprilike mojih godina viče 'Ej, nemoj nikoga prodavati ove zime'! Ja govorim 'Slažem se, napravit ćemo kasicu-prasicu i nek se ubacuje lova za Rijeku. Ako mi do 12. mjeseca skupite jedno 7 milijuna eura ja ne prodajem nikoga'.
Sve ponude o kupnji kluba bile su neozbiljne
Ima li opcija 'Imamo šansu bit prvaci, neću prodavat'?
- Nema. Ja ne smijem uvijek razmišljati kao navijač. Kad smo osvojili prvenstvo te sezone smo na zimu prodali: stup obrane, najboljeg igrača Mitrovića. I bili prvaci. A na struci je da nađe zamjenu. Ako ne nađu, onda oni nisu napravili svoj posao.
Prodaja kluba?
- Zasad su meni sve ponude izgledale neozbiljno. Ali i to je potpuno otvoreno za sve zainteresirane. A ja neću prodati klub bilo kome nego nekome tko će sve dignuti na višu razinu ili barem zadržati ovu koju smo mi postavili. Bilo je američkih fondova, arapskih fondova i brojnih drugih... Puno njih su pokupovali puno zapadnih klubova i sad se polako to spušta prema nama. Znam da nitko neće imati strast kao ja koji sam Riječanin i navijač Rijeke, ali ja kod potencijalnog kupca moram osjetiti želju da Rijeku drži jakom - rekao je Damir Mišković.