Kad sam vidio rezultat 4-1 na semaforu 30 sekundi do kraja, golman Ante Pipilica i ja smo se pogledali sa suzama u očima, kaže Mateo Mužar, igrač Futsal Dinama u zlatnoj studentskoj reprezentaciji: "I Kinezi su u hrvatskim dresovima navijali za nas"
'Mjesec dana prije saznali smo da idemo na SP! Odgodili smo i ispite da srušimo Brazilce...'
Ma, ne mogu vam opisati taj osjećaj. Zastave Brazila i Francuske ispod Hrvatske, svi nam plješću... A kad smo konačno sletjeli u Zagreb, letom iz Šangaja preko Amsterdama, doživjeli smo spektakularan doček, koji se s aerodroma preselio u studentski dom na Savi. Kad su nas pitali gdje bismo željeli doček, uopće nismo dvojili, svi smo u jedan glas rekli: "Dajte nam Savu!"
Malo tko to uopće može u hrvatskom sportu reći, ali odsad mogu Mateo Mužar (23) i još 13 hrvatskih studenata. Oni su svjetski prvaci u futsalu!
- Najbolji dio bio je kada je krenula pjesma "Neka pati koga smeta". Evo, konačno je dobila smisao, ha, ha. Slavlje je potrajalo do 3 sata ujutro i iako smo već slavili i u Kini te putovali cijeli dan, nitko nije bio umoran, izdržali smo do petnih žila.
Najvažnijh 40 minuta izdržali su još tamo u kineskom velegradu. Prije godinu i pol dana "vatreni" su u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva u Katru šokirali Neymara i društvo i poslali Brazilce kući nakon jedanaesteraca, ali studenti su nas poštedjeli sličnog ruleta...
- Kad sam vidio rezultat 4-1 na semaforu 30 sekundi do kraja, golman Ante Piplica i ja smo se pogledali sa suzama u očima. Uvijek prije turnira, barem osobno, maštaš o idealnom scenariju, a naš je bio da igramo finale protiv Brazila. Baš sam to i govorio dečkima dan prije utakmice uz dodatak da sad "samo" treba osvojiti, ha, ha. Ovo je naše, sad ili nikad. Brazilci su velesila, individualno su bolji, bili su u igri i nadmoćniji jer im pola ekipe igra u španjolskoj prvoj ligi koja je najjača na svijetu. Rafinha, kojeg znamo iz hrvatske lige i Novog vremena, bio je MVP turnira. On se ozlijedio u prvom poluvremenu i malo nam je i to olakšalo. S njim smo se družili svaki dan u hotelu. Kad smo se vratili nakon finala u hotel, svi su nam igrači iz drugih reprezentacija došli čestitati. Svi su, zapravo, navijali za nas u finalu.
Samo nekoliko dana ranije Hrvatska je u drugom kolu skupine izgubila od Ukrajine 1-9!? Istu tu reprezentaciju u polufinalu je pobijedila 4-2. S obzirom da greška nije, svi se pitaju - kako?
- Valjda su neki pomislili je li to uopće normalno. Pobijedili smo Mongoliju 9-0 pa doživjeli takav poraz od Ukrajine. Na poluvremenu smo gubili 0-9! Svaki udarac bio je gol, zabijali su iz situacija iz kojih mi ne bismo ni pokušali pucati. Osjećao sam se i posramljenim, dužnim prema navijačima jer su se budili u 5 ujutro da bi gledali prijenos. Rekao bih da je upravo to bio glavni okidač za sve kasnije. Protiv Novog Zelanda (7-4) smo osigurali četvrtfinale pa izbacili Portugal (4-1), u kojem igraju igrači koji su bili dvostruki uzastopni prvaci Europe do 19 godina. Pa onda opet Ukrajinci, gubili smo na poluvremenu 0-2 i onda nam se probudio inat, a kad Hrvati osjete krv, nema stajanja. Nakon te polufinala pitao sam Ukrajince što su mislili nakon 1-9. Rekli su da nije bilo realno i da su znali da će ih drugi puta dočekati bolja Hrvatska. I oni i drugi hvalili su nas i rekli da im je bio gušt gledati Hrvate kako se bore.
Mužar je bio jedan od petorice igrača Futsal Dinama u studentskoj reprezentaciji, uz Nikolu Gudasića, Antu Piplicu, Filipa Novaka i Tonija Vučkovića. Dinamova je veza povukla Hrvatsku, uostalom, u ključnim utakmicama oni su zabijali golove...
- Neću nikoga izdvajati jer je ovo momčadski uspjeh, ali naravno da nam je bio veliki plus što igramo zajedno u klubu, treniramo svakog dana i poznajemo se. Ma, i onom igraču s klupe koji nije igrao stalo je jednako kao i onom na terenu, to je to zajedništvo. Mogla je ovo biti, zapravo, i jača reprezentacija, s igračima iz drugih gradova i fakulteta, no iz nekog razloga odlučilo se da ćemo ići mi sa Sveučilišta u Zagrebu i Bernaysa. Kažem, bili bismo individualno i kvalitetniji, a ovako smo možda bili uigraniji.
Štoviše, tek su mjesec dana prije saznali da će na Svjetsko prvenstvo! Na kojem su hrvatski studenti igrali samo jednom, prije šest godina.
- Iskreno, ne znam što se dogodilo, osim da su zvali Hrvatsku i prije, ali valjda financijske mogućnosti nisu dopuštale. Sada kada je izbornik Alen Jukić dobio potvrdu da idemo i čim je poslao poruku da treba brzi odgovor tko će igrati, odmah sam bez razmišljanja stavio plus. Pokrenuli smo i žurni proces dobivanja vize.
I odgodili ispitne rokove!
- Neki su se dečki žrtvovali i nadam se da će im profesori izaći u susret. Moram pohvaliti moj fakultet, iako je privatni, posebno tetu Helgu iz referade.
Te još nekoga...
- Kineske volontere koje smo prozvali Šime i Lumen. Bili su naša desna ruka, sve nam omogućili, i njihovi prijatelji navijali su za nas. Zbog njih su Kinezi dolazili u hrvatskim dresovima i navijali. Tada nam je stvarno zaigralo oko srca.
A kada se trebalo snaći u Šangaju?
- Uh, nasreću nikoga nismo izgubili. Bili smo smješteni sat vremena vožnje od centra. Naš Toni Vučković bio im je atrakcija zbog visine, i njegovih 1,90 i nešto centimetara Kinezima je nešto nevjerojatno, pa su ga tražili sliku. Zbog gužvi smo znali i zakasniti na dogovor, ali izbornik Jukić imao je razumijevanja. A i vratili smo mu na terenu.
Mužar, dečko iz Đurmanca kraj Krapine, u mjesec dana postao je prvak Hrvatske s Futsal Dinamom, studentski prvak svijeta, a za mjesec dana možda bude i europski! Pa iza toga, u rujnu, s Hrvatskom ide na Svjetsko prvenstvo, na kojem također igramo s Brazilom.
- Od 7. do 17. srpnja u Debrecenu igramo Europsko sveučilišno prvenstvo, vjerujem da ćemo u istom sastavu napasti i europsko zlato. SP u Uzbekistanu? Nerealno je i ovo što smo napravili u Šangaju, pa... Rekao bih da smo "dark horse" turnira i da možemo igrati sa svima.
Iako je preletio više od pola svijeta u 24 sata, nova Mateova destinacija već je postala - Hamburg.
- Odmah nakon dočeka obitelj i prijatelji krenuli smo na utakmicu Hrvatske i Albanije. Nisam spavao uopće, ali nije problem još 14 sati voziti se automobilom. Mislim da je ono protiv Španjolske bio samo loš dan i da ćemo pokazati da smo najbolji kad je najvažnije.
Portugal pobijedio UAE 65-0
- Gledali smo tu utakmicu i bilo je malo smiješno. UAE je sam platilo nastup, a na kraju je to druga najveća pobjeda u povijesti futsala. Guinnessov rekord je utakmica Brazila i Lesota 76-0 iz 2006. godine.