Moje 22 godine u Dinamu: Ma bio sam i Prosinečki i Bišćan...

Ja sam najdugovječniji čovjek na nekoj dužnosti u HNL-u. Već sam 25 godina tehnički direktor, 22 godine u Dinamu, a tri godine prije toga u Inkeru iz Zaprešića, kaže nam Davor Bukovina (55), koji je na mjesto tehničkog direktora “modrih” došao 1. siječnja 1997. godine.

- Doveo me Branko Laljak, koji je tad bio financijski direktor Dinama. Dvije sam godine bio na funkciji tehničkog direktora i u reprezentaciji, išao sam na Svjetsko prvenstvo 2002. - rekao je Bukovina, koji je došao u klub kad je trener bio Otto Barić.

- Te smo 1997. godine osvojili dvostruku krunu, a Otto je bio stari kuler. Baš smo igrali derbi u Splitu protiv Hajduka, a on je došao na bazen, nekoliko sati prije utakmice. Zlatko Canjuga i ostali bili su u šoku, a Otto ih je pogledao i rekao: ‘Kaj je, bedačeki, pa dobili bumo 2-0’. Rekao je Otto i krenuo pjevati ‘Ak’ sem ti srčeko ranil...’ Na kraju je Dinamo pobijedio 2-1 - prisjetio se Bukovina.

Tuđman s Cvitom igrao za novi ugovor

Puno je njegovih anegdota, ali svakako jedna od najjačih je ona s pokojnim predsjednikom Franjom Tuđmanom.

- Bilo je to 1997. godine. Igor Cvitanović htio je ići iz Dinama, a predsjednik je htio da potpiše novi ugovor. Predložio je Tuđman Cvitanoviću partiju tenisa. I na terenu se Cvita pojavio s Jurčecom, a pokojni predsjednik je kao partnera pozvao tenisača Brunu Orešara. Naravno, ishod je jasan, Cvita je potpisao novi ugovor, uvjerljivo su ih dobili, a to je gledala cijela tadašnja momčad - smije se Bukovina, koji mora imati posebnu sobu za sve trofeje.

- S Dinamom sam u 22 godine osvojio 35 trofeja. Imam više od 1000 utakmica na klupi Dinama u ovoj funkciji. Koliko je trenera bilo dok sam u Dinamu? Stvarno ne znam, valjda više od 40. Neki su, poput Vahe Halilhodžića, bili kao generali. Kod njega se moglo zakasniti samo jednom, i to minutu. Drugi put ne bi praštao, bio je strašan profesionalac - kaže Bukovina i nastavlja o današnjem treneru Nenadu Bjelici:

- Taj je čovjek jednom riječju fantazija. Nadam se da će što dulje biti naš trener. Naši igrači mogu zahvaliti Bogu što imaju takvog trenera. Nadam se da će Bjelica biti Dinamov Alex Ferguson. Jedan mi je prijatelj, koji je veliki dinamovac, rekao da više ne pije apaurine otkad je Nenad Bjelica trener.

Zbog mene smo morali prisilno sletjeti

Posebno je Buki zahvalan supruzi Vesni te kćerima Karli i Marti.

Godišnje je na putu više od sto dana i obitelj mu je velika podrška. Pogotovo kad je team menadžeru hrvatskog prvaka pozlilo u avionu u studenom 2011. kad se Dinamo vraćao iz Madrida s utakmice protiv Reala.

- Imao sam upalu želučane ovojnice, a liječnici su se prepali da nije srce u pitanju. Izgledalo je vrlo loše, morali smo prisilno sletjeti u Barcelonu. Igrače je to jako pogodilo. Neki su čak i plakali, na kraju me pomoć čekala u Barceloni, hvala Bogu, sve je dobro prošlo - prisjetio se Bukovina, koji je imao svakakvih epizoda na letovima s Dinamom:

- Najteže je bilo kad smo se vraćali iz Čilea 1998. godine - sjetio se Bukovina pa nastavio:

Avion je počeo jako ponirati, bilo je strašno. Mihael Mikić tad je od straha izgubio glas, nije mogao govoriti, sjeća se Bukovina.

Nije bio miran let ni prije 15 godina kad je Dinamo također igrao u Lisabonu.

- Kad smo posljednji put igrali s Benficom u Lisabonu, tad smo morali prisilno sletjeti. Avion se pokvario, sletjeli smo u Pulu i nastavili do Portugala drugim avionom - kaže nam Bukovina, koji je bio i nogometni trener.

Stubicu je iz treće uveo u drugu ligu, a bio je i igrač. Prvo zadnji vezni, a onda i centarfor. Išao je na Višu trenersku školu, a s njim je tad, među ostalim, bio i izbornik Zlatko Dalić. Surađivao je u Dinamu i s trenerom svih trenera.

- Pa Ćiro je odveo momčad na Roglu na zimske pripreme. Jedini put u moje 22 godine u Dinamu momčad je zimi išla na snijeg na pripreme. Bila je to moja ideja, a Ćiro ju je prihvatio. Imali smo natjecanja u skijaškom trčanju, ha, ha. Ćiro je u tome bio prvak, pa je htio vidjeti kakvi su mu igrači – smije se Bukovina, kojemu su najteži trenuci u Dinamu ispadanja od Newcastlea i Austrije Beč, a među najsretnijima je onih 5-0 protiv Partizana 1997. godine. Doista je s Dinamom prošao sve i svašta.

- Na jednom derbiju u Splitu, koji smo dobili 1-0, pozlilo je treneru Vlaku. Samo mi je rekao: ‘Davore, ja sam gotov’. Nije htio ići u bolnicu, ostao je na klupi prvo poluvrijeme, a onda je otišao na bolnički prijam - kaže Bukovina.

I dok igrači slave pobjede, Davor čeka nekoliko dana.

- Ja slavim kad prođu dva dana nakon utakmice. Kad sve završi. Nekad se budim po noći, provjeravam još jednom iznova suspenzije, kartone i sve ostalo. Naš je komet u HNS-u sjajan. On odmah blokira igrače koji nemaju pravo nastupa, a kod Uefe nije tako. Pa stoga se sve mora provjeravati više puta. Meni to nije problem. Ljetos su Izraelci tvrdili da Ademi nije mogao igrati u prvoj utakmici protiv Hapoela, koju smo dobili 5-0. Kad je ta vijest došla do mene, kažu mi da sam umro na tren. Toliko sam bio u šoku. Oni su pokušali nešto podvaliti, naravno da je Arijan imao pravo nastupa, ali nije vam svejedno to čuti - kaže Bukovina.

Večer prije Old Trafforda dinamovce probudio požarni alarm

U svojoj je karijeri upoznao mnogo faca, a mijenjali su ga za Prosinečkog i Bišćana.

- Bio sam im sličan, pa sam u Čileu jednom na zamolbu Roberta Prosinečkog potpisivao autograme. Oni su nas tamo zvali klub Roberta Prosinečkog. Na jednim su me pripremama zamijenili za Bišćana, pa sam se morao slikati s ljudima - smije se Davor, koji se za kraj prisjetio još jedne zgodne anegdote.

- Bili smo u Madridu, u hotelu prije utakmice s Atleticom 1997. godine. Ušao je Fernando Hierro, zvijezda Reala, i rekao: ‘Svi prijatelji Roberta Prosinečkog u ovom hotelu piju na moj račun’ - kaže Bukovina, koji je otkrio i da je dinamovce večer prije velikog remija na Old Traffordu 1999. godine probudio požarni alarm.

Davor radi sjajan posao već 22 godine, nema što.

Na njemu je velika odgovornost, stres, ali za Dinamo daje sve.