Moro se vratio: Stručnjaku iz Beograda hvala stotinu puta...

Toga 27. ožujka ove godine u Velikoj Gorici, u kobnoj 13. minuti, Nikola Moro proživljavao je možda i najteže trenutke svoje kratke karijere. Kao etabliranom prvotimcu Dinama i U-21 reprezentacije, na utakmici Hrvatske i Moldavije kapetan gostiju pao mu je na lijevu nogu. Nikola je kriknuo od boli.

- Kroz glavu mi je odmah prošlo "Samo da nije nešto ozbiljno". U takvoj situaciji, kad sve ide dobro i kako treba, takvu ozljedu zaraditi nikomu sigurno ne bi bilo drago, pa tako ni meni. Sve dok magnet nije pokazao to što je na kraju i bilo, ja sam nekako vjerovao da to neće biti to - kaže nam Nikola.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

00:37

Video: Tomislav Miletic/PIXSELL

Liječnički pregled pokazao je ono najgore od čega je strahovao, rupturu prednjega križnog ligamenta. Bilo je jasno da mladoga Solinjanina čeka najmanje šest mjeseci stanke. Operirali su ga u Lyonu, a većinu rehabilitacije odradio je u Beogradu. Čekanje je završilo prije dva tjedna, kad je Nikola zaigrao u utakmici Dinama II protiv Kustošije u 2. HNL. A onda je Varaždinu zabio sjajan gol. Sada će konkurirati i za prvu momčad.

- To je sad iza mene. Prošlo je i sad se osjećam stvarno dobro. Treniram normalno, odradio sam dobru rehabilitaciju s dobrim ljudima. Sve je kao što je bilo prije. Moram nastaviti raditi i vidjet ćemo što će biti - kaže Nikola.

Mario Stanić, Alen Bokšić, Dado Pršo, Ivica Olić, Marko Pjaca neki su od nogometaša koji su morali proći oporavak od teške ozljede prednjega križnog ligamenta. Bilo je jasno da će oporavak biti dug i naporan, pa Nikola nije gubio vrijeme na druge stvari.

- Iskreno, nisam imao vremena ni za što jer sam prva dva mjeseca bio u Beogradu, radio sam intenzivno sa stručnjakom Andrejom Milutinovićem. Radili smo po sedam, osam sati dnevno u smjenama ujutro i popodne, tako da sam jedino vrijeme koje sam bio sam provodio spavajući popodne i to je to - kaže Nikola i dodaje:

- Nakon dva mjeseca vratio sam se tu i nastavio raditi po njegovom programu i planu. I s tim smo završili prije nekoliko dana. Na kraju sam rehabilitacije, mišići i noge su spremni, ligament je zarastao, tako da sam stvarno spreman.

Kad je otišao s terena, Dinamo je bio u dosta neizvjesnoj situaciji po pitanju osvajanja naslova prvaka. Nije mu bilo jednostavno pratiti to bez mogućnosti da uskoči na teren i pomogne.

- Kad sam se ozlijedio, još je ostalo nekih mjesec, mjesec i pol dana do kraja sezone, taj dio bilo mi je malo teško, a poslije toga bila je pauza; dva mjeseca bez natjecateljskih utakmica pa mi je bilo malo lakše nego da se to, recimo, dogodilo na početku sezone ili polusezone. Išao sam na Svjetsko prvenstvo, na utakmicu protiv Engleske. Ma dobro, sve u svemu, meni je to prošlo nekako prebrzo.

- Kad se okrenem iza sebe, koliko sam odradio tih teških treninga, koliko mi je bilo naporno... Opet mi je nekako prošlo brzo. Evo, sad sam opet na terenu. Već dva i pol mjeseca nakon ozljede već sam krenuo trenirati s momčadi, uključivao sam se, tako da mi je bilo lakše nego da sam malo usporio s rehabilitacijom. Zato sam i išao kod tog čovjeka u Beograd, da ubrzamo taj proces, da se što prije vratim na teren i da mi bude lakše za prilagodbu kasnije.

Stručnjaci kažu kako je za takvu ozljedu potrebno i do godinu dana oporavka dok igrač ne bude 100 posto spreman za utakmice. Jer, osim fizičke, jako je važna i psihološka sprema. Hoće li koljeno izdržati, može li ići u svaki duel punom snagom...

- Iskreno, bilo mi je teško jedino gledati kako svi treniramo, a ja ne mogu igrati utakmice. Za koljeno nije bilo nekih problema. Ja sam bio toliko siguran u sebe, u to što sam radio s tim čovjekom iz Beograda, da nisam sumnjao nijedne sekunde u to što smo radili zajedno. Nisam imao nikakvih problema s prilagodbom, s nekim strahom... Prošlo je to bez ikakvih problema. Andreja Milutinović vrhunski je stručnjak koji radi s najboljim igračima na svijetu i zahvalio sam mu se 100 puta na svemu što smo radili zajedno - govori nam Moro.

Puno lakše bilo mu je kad je mogao ponovno ući u svlačionicu. Tko mu se najviše razveselio, pitali smo ga.

- Gavranović vjerojatno nije jer igramo pikado pa tu nije baš uspješan, rijetko kad pobijedi, ali dobro, haha. Što se tiče stožera i momčadi, dosta njih čak toliko nisam ni upoznao jer sam se dosta rano ozlijedio, a oni su došli tek sad, u ovom prijelaznom roku. Ali svi su dobri dečki, svi su vrhunski momci, tako da sam OK sa svima.

Kad se Moro ozlijedio, klupu Dinama od Marija Cvitanovića tek je bio preuzeo Nikola Jurčević, ali ni on nije dugo potrajao. Pred kraj sezone stigao je Nenad Bjelica i preporodio momčad.

- On radi vrhunski posao, to se vidi na svakoj utakmici, da smo mi druga momčad nego što smo bili taj period kad smo upali u neku crnu rupu. Doveli smo neke karakterne momke koji su ozbiljni sportaši. Sve se to nekako posložilo s trenerom, sa svim tim novim igračima i disciplinom koju imamo i dobro izgledamo - rekao je Nikola.

Uz neizostavnog kapetana Arijana Ademija, ove sezone nametnuo se i Ivan Šunjić, a još nekoliko igrača cilja na mjesto u sredini Dinamove postave pa će Nikola imati žestoku konkurenciju da izbori Bjeličinih idealnih 11.

- Gledajte, Dinamo izgleda dobro, svi igrači dobro igraju, nema se komu što prigovoriti. Ali ja svakako vjerujem u sebe i da ću kroz neki period opet doći do pozicije koju sam imao prije ozljede. Naravno da neće biti lagano i da moram biti bolji nego što su oni da bih ja igrao. Potrudit ću se da bude opet krenem igrati, nema tu stare slave. Danas te ima, sutra te nema - kaže Moro.

Prošla europska sezona za "modre" je bila razočaranje, nakon 11 uzastopnih sezona u kojima su igrali skupinu eurokupova ostali su kratkih rukava, a ove bi mogli prekinuti gotovo polustoljetni san o preizmljavanju u Europi.

- Imamo stvarno širok kadar da možemo i u HNL-u i u Europi konkurirati i igrati super. I jedna i druga momčad koje igraju HNL i Europu stvarno igraju vrhunski i konkurencija se zaoštrila. Što se tiče proljeća u Europi, svi mi to nekako priželjkujemo. Dobro smo startali i ne znam zašto se ne bismo nadali tome. Nećemo poletjeti, svakoga sljedećeg protivnika shvaćamo ozbiljno i u Europi i u HNL-u, bez obzira na to kako se tko zove - rekao nam je Nikola.

Nogomet mu je glavni fokus, a slobodno vrijeme uglavnom mu je vezano za obitelj.

- Što radim kad ne igram nogomet? Fotografirao sam se s dupinom na jednom putovanju, haha. Nema ništa posebno. Većinom odradim neki drugi individualni trening ili se igram s bratom kući, u dvorištu, na igralištu i tako.

Gdje se vidi za pet godina, pitali smo Moru, ciljajući da nam otkrije klub u kojemu bi jednog dana volio igrati.

- U velikom klubu lige "petice" gdje su dobri navijači, pozitivna atmosfera i gdje se bori za velike trofeje - rekao je Moro, promrmljavši da ipak simpatizira Premiership i Liverpool.

Iako je već devet godina u Dinamu, Nikola je hajdukovac od malih nogu. Odrastao je u Solinu i otišao u Dinamovu školu kao dječak. Kaže kako ne žali za tom odlukom.

- Naravno da mi nije žao što sam došao u Dinamo. Ja sam tu došao s 11 godina i hvala Bogu da jesam. Na kraju krajeva, tu sam napravio sve što sam danas i što radim. Tko zna što bi bilo da sam ostao dolje. Ne kažem ništa, ali činjenica je da se bolje radi u Dinamovoj školi, s Dinamovim stručnjacima, nego dolje. To da ja volim Hajduk nije sporno, ali naravno da volim i Dinamo i ni sekunde... Ma ni pomisao mi nije nikakva došla da mi je žao što sam došao u Dinamo - završio je Moro, koji je spreman za novo poglavlje mlade karijere.