Filip Ude: Mučio me bronhitis, ali raširio sam ruke, počeo vježbati i rekao sebi: "Zaboravi na bolest"... I uspio je, kompletirao je set srebra sa svih velikih natjecanja
Mr. Srebrni: 'Poslije neuspjeha u Londonu htio sam odustati'
Ima kronični bronhitis, pije šest tableta na dan. Nije čak ni trenirao. Filip Ude (28) stisnuo je zube i u Nanningu osvojio srebro. Svoje prvo svjetsko odličje.
- Sad imam komplet medalja. Olimpijsko, svjetsko i europsko odličje - kaže Ude.
Točnije, ima srebrni komplet. A srebro je osvojio i u Svjetskom kupu.
- Ne bi me smetalo da me netko zove Gospodin Srebrni. Pa ta odličja su velika stvar. Ne može se baš puno ljudi pohvaliti da ima set medalja sa svih velikih natjecanja - istaknuo je Ude.
A ovo svjetsko srebro gotovo se nije ni dogodilo. Prije kvalifikacija Ude je gotovo odustao. Tri je tjedna bio na bolovanju, kašljao je svakih nekoliko minuta, a izgubio je i puno snage.
- Cijelo sam ljeto naporno trenirao za SP. Bilo mi je žao nakon uloženog truda ne nastupiti. U konačnici se ta odluka isplatila iako sam se teško razbolio. Evo, od gotovo odustajanja do srebra - rekao je naš gimnastičar.
Nije očekivao velike stvari. Htio je samo odraditi svoju vježbu, pa što bude.
- Ma, bio sam miran. Zbog bolesti sam znao da je velika stvar uopće biti u finalu - kaže.
Sve negativno i loše je nestalo kad je stao ispred konja s hvataljkama.
- Raširio sam ruke i više uopće nisam razmišljao o bolesti. Rekao sam u sebi da moram ovo izdržati. Ići do kraja, do posljednjeg daha. Bilo je fizički teško, ali kad sam napravio dobar prvi element, oslobodio sam se - istaknuo je najbolji hrvatski gimnastičar.
Kina je njegova druga zemlja. Tri srebra je osvojio baš u toj državi.
- Ne znam koja je veza, ali nemam ništa protiv dok mi dobro ide. Triput sam došao u Kinu i triput sam osvojio srebro. Nije loše - kaže Ude.
Srebro iz Pekinga 2008. posvetio je majci. Ovo odličje je za suprugu.
- Ana i ja zajedno smo šest godina, od prošle smo i u braku. Velika mi je potpora u životu i karijeri. Kad mi je bilo vrlo teško, puno mi je pomogla - rekao je Filip.
A najteže mu je bilo nakon Olimpijskih igara u Londonu 2012. Tijekom vježbe pao je s konja s hvataljkama i nije mogao braniti srebro iz Pekinga. Frustriralo ga je i to što je posljednju veliku medalju uzeo još davne 2008. godine.
- Najteže je teško trenirati, čekati priliku, a kad ona i dođe, ne napraviti ništa. Nakon Londona htio sam odustati od gimnastike. Mislio sam da idem samo prema dolje i da je to jedini način zaustaviti pad. Promijenio sam mišljenje kad sam shvatio da se ne želim za nekoliko godina osvrnuti na karijeru i reći da nisam napravio sve što sam mogao. Nisam želio otići na takav način. Mislim da to nikako ne bih mogao prežaliti - istaknuo je Filip, koji je nakon uspjeha u kineskom Nanningu pronašao novi motiv u gimnastičkoj karijeri, novi cilj.
- Sad imam komplet srebra, valjda je došlo vrijeme da počnem skupljati zlata. Zlato na OI-u u Riju 2016. godine je ono što me najviše zanima. Bit će još prilika i za europsko i za svjetsko zlato. Sigurno ću se još baviti gimnastikom do Igara u Tokiju 2020. - kaže Ude.
U Nanningu je od njega bio bolji Krisztián Berki. Mađar je u finalu bio nedodirljiv, sigurno je uzeo zlato.
- Berki je zaslužio pobjedu, on je veliko ime. Šesterostruki je europski prvak i olimpijski pobjednik. No na idućem natjecanju bit će drugačije, nitko nije nepobjediv. Zlato na OI-ju mi je san i od toga neću odustati - istaknuo je Ude.