Na igračima je da pokažu imaju li kvalitetu i karakter za Rijeku

Matjaž Kek ne odlazi iz Rijeke nego se, kao tijekom svake pauze, na dan-dva odmaknuo od stadiona. Dario Župarić zaista je blizu odlaska u Anderlecht no stvar nije definirana i pregovori su još u tijeku. Ponude koje su u klub došle za Hebera i nekolicinu drugih igrača nisu zadovoljile Damira Miškovića.

Predsjednik je ovo ljeto prodao jednog igrača (Bradarića u Cagliari), a doveo - šestoricu. Otkupljeni su ugovori Acostya i Župarića na čijoj bi se skoroj prodaji mogao ostvariti sjajni profit, a dovedeni su: makedonski reprezentativac Velkovski, BiH reprezentativac Lončar, mladi hrvatski reprezentativac Mamić i negdašnji austrijski mladi reprezentativac Pavelic.

Ako na to nalijepimo podsjetnik da su ove godine,u siječnju, dovedeni Pavičić, Grahovac i Capan, teza o klupskoj neaktivnosti u prijelaznom roku - ne stoji. Činjenično ne stoji.

Naravno, očigledno je da je Župarić glavom već u inozemstvu, a da je dobar dio momčadi nakon ispadanja iz Europe upao u letargiju i počeo sumnjati u vlastite mogućnosti. Najmanji je tu problem Punčec. Dečko je napravio nedopustiv kiks protiv Istre pa onda, iznerviran, pustio da mu i jezik bude nedopustivo dug u komunikaciji s trenerom. No stvar je izglađena istu večer, stoper će snositi zaslužene sankcije, a stručnjaku koji je milijun puta rekao da "nema nogometa bez emocija" draže je da mu igrač reagira ljudski, pa makar pretjerano, nego da su mu u svlačionici 'mrtva puhala' koja tako izgledaju i na terenu.

Rijeka plasmanom itekako dobro stoji u Prvoj HNL, plaće su bogovske i dolaze na vrijeme, kako sezona bude odmicala i momčad će biti sve uigranija tako da Rujevica unatoč svim katastrofičnim naslovima sa i bez upitnika nije lokacija nikakvih potresa ni katastrofa.

Rijeka može teći mirno sa pogledom na svoj temeljni cilj: borbu za vrh HNL-a. A to nužno nije naslov prvaka niti je biti ispred Dinama imperativ svlačionice.

Ono što brine ne zbiva se na najvažnijem mjestu, na vrhu klupske Uprave, nego - na travnjaku. Odlazak kondicijskog trenera Uga Maranze ne može se uzimati kao otežavajuća okolnost za dosadašnje kikseve (ispadanje iz Europe od Sarpsborga, remiji s Hajdukom i Istrom). Rijeka je protiv Istre pretrčala prosječnih 10 kilometara po igraču, a to je - europski vrijedna brojka. Mladi Lončar je nanizao 12,3 km u trku! Nedostajalo još pokoje pojačanje ili ne, i ovakva Rijeka je Norvežane te onakvog Hajduka i onakvu Istru - morala pobijediti.

To da je Kek trener za Rijeku, to je dokazano i svima jasno. Sada je na igračima da pokažu imaju li kvalitetu i karakter za Rijeku! Golovi primljeni od Istre, posebno treći kad su se Puljani ušetali u Slugin gol nakon što su se Bijeli dvaput vraćali iz minusa pa napokon poveli, izazvali bi burnu raspravu i u svlačionici rekreativaca nakon nedjeljne malonogomentne tekme.

To je stvar samopouzdanja, pristupa i homogenosti na terenu. Uzalud i 15 pretrčanih kilometara ako nisu smišljeni i sinkronizirani. Uzalud i 500 točnih dodavanja ako su unazad ili po horizontali, ako idu u kategoriju alibi-dodavanja koja više od ičeg svjedoče da igrač ne vjeruje u sebe i da - nije spreman preuzeti odgovornost.

Sada nije bitno hoće li doći još neko novo ime/pojačanje (a jedan veznjak-kreator i stoper-lider itekako bi dobro došli). Najvažnije je da ovi igrači koje Kek ima shvate da je odgovornost na njima. Da se prisjete kako su upravo oni odigrali sjajno prošlosezonsko proljeće. Primjerice: Pavičić. Pokazao je da i zna i može. Gdje je sada? Oporavit će se Velkovski, svoju minutažu dobit će i Mamić (to su dva reprezentativca koji sjede - na tribini, a valjda i to nešto govori o kadru!)...

Mišković je najuspješniji predsjednik, a Kek najuspješniji trener u klupskoj povijesti. Predsjednik nad trenerovu glavu ne stavlja oštricu imperativa osvajanja naslova, trener od igrača ne traži da budu 10 bodova ispred Dinama, da preko noći postanu 'Modrići' i 'Lovreni'. Navijači ih ne napadaju po gradu, pružaju im podršku i kad ne igraju dobro.

Dakle, samo moraju pokazati da su igrački dostojni dresa koji nose. I odlične plaće koju zarađuju živeći i radeći u 'jednom od najljepših kutaka na planeti'.

Sa ili bez pojačanja, ova momčad mora igrati bolje. Ako to nisu u stanju potvrditi onda se neće prodati kao njihovi bezbrojni prethodnici koji su dobili istu šansu i iskoristili je. A Rijeka će: naći one koji mogu igrati na Rijekinoj razini.