'Na svakoj utakmici u 9. minuti kreće pjesma za Emiliana Salu'

Antonio Mance (23) je Riječanin koji igra u prvoj francuskoj ligi, u Nantesu, kod legende Vahe Halilhodžića. Manceov dolazak na 'Beaujoire' koincidirao je s tragičnom smrću Emiliana Sale.

Mance je u vrhu Nantesovog napada od 31. siječnja ove godine. U Ligue 1 odigrao je tri utakmice, u Francuskom kupu zaigrao je jednom i u 72. minute na terenu zabio gol Vitreu u pobjedi 2:0.

Do Nantesa je došao preko Istre, Pomorca, slovenskih Domžala i slovačkog Trenčina. Premda je zapravo: dijete Rijeke, tamo je počeo.

- Da, ali jako rano sam otišao, još dok sam bio u Rijekinoj školi nogometa jer osjetio sam da ne misle kako sam dovoljno dobar. Kao svakom Riječaninu želja mi je bila zaigrati za Rijeku, ali to se zasad nije ostvarilo. A bio sam toliko frustriran da sam se nekoliko puta htio i ostaviti nogometa. No rad i vjera u sebe ipak su donijeli karijeru u nogometu. I to je način na koji idem dalje. Svaki dan sve napornije raditi, to je jedini put - priča nam Mance u rijetko slobodno prijepodne koje su igrači od Vahe dobili nakon dva jaka treninga prethodnog dana.

Kako je u Francuskoj, kakva je Ligue 1?

- Odlična za gledatelje. Strahovito puno dinamike u igri, bez bunkera i ziheraškog taktiziranja. Nema tu ni sekunde odmora, stalno se ide na maksimumu. Nema ni 'carinjenja' lopte jer odmah imaš dvojicu protivnika na leđima, a dueli su stvarno žestoki. Igra se napadački, ide kontra na kontru... Sjajan nogomet, vrhunska liga za sazrijevanje mladih igrača u dokazane klase. Na kraju krajeva, ljudi su svjetski prvaci - smije se Mance.

Stariji brat Armando (26) bio je najbolji strijelac i igrač Prve HNL juniora...

- Drukčiji tip igrača. Masivniji, teretniji. Ja sam pokretljiviji, u Ligue 1 se drukčije ni ne može igrati. U Nantesu me koriste kao centralnog napadača, ali mogu i na krilo. Volim trčati, pomagati obrani, to je nužno u modernom nogometu. Messi i Cristiano smiju držati loptu, ostali ne. Jedino izvjesno u Ligue 1 je prvak. PSG je stvarno prejak za ostatak lige.

Vaš tip nogometaša, neki uzor ako ga imate?

- Obožavam nogomet Marija Mandžukića, način na koji Mandžo igra, na koji radi za momčad, a svejedno zabija i to na najvišoj mogućoj razini. To je to, moderni napadač.

Nemoguće je pričati o Nantesu, a ne se sjetiti Emiliana Sale.

- Tragedija. Nosio je Nantesovu 'devetku', u svakoj devetoj minuti svake utakmice s tribina kreće pjesma za Salu. Nisam stigao upoznati tog dečka. Život mora ići dalje, ali ta tuga koja se osjeća zaista djeluje kao da nikada neće proći.

Nogomet je kratko stao zbog tragedija, ali moralo se nastaviti. Jesu li navijači zadovoljni ovim, Vahinim Nantesom?

- Jesu. Velik je ovo klub, trofejni. Osam naslova francuskog prvaka je osvojeno (posljednji 2001., nap.a.). No kao u svemu tako se i u nogometu smjenjuju ciklusi. Sada je biti što dalje od borbe za opstanak i dobri smo, 14. na tablici, bliže sredini, a dalje od te opasne zone.

U Nantesu ste na posudbi do kraja sezone sa opcijom otkupa od Trenčina za dva milijuna eura.

- Ne razmišljam o onome na što ne mogu utjecati ničime osim radom i dokazivanjem u klubu čiji dres nosim. Prezadovoljan sam što sam u ovako jakoj ligi i ovako velikom klubu, normalno. Bitno je da sam zdrav, a onda... Nikad se ne zna, možda u Nantesu ostanem i nakon ljeta - rekao je Antonio Mance za 24sata.