Sport

Komentari 92

Nazvala je i rekla da obećanje nije zaboravila. Kraljice, sad je vrijeme da se posvetiš obitelji

Nazvala je i rekla da obećanje nije zaboravila. Kraljice, sad je vrijeme da se posvetiš obitelji

Blanku smo pratili od samih početaka njene karijere i vjerovali da će jednoga dana imati priliku skočiti preko magične granice svjetskog rekorda. Na žalost, ozljede su bile jače

Što godine više prolaze sve intenzivnije razmišljam i o životu u sportskoj mirovini, ali ovo vrijeme u kojem danas živimo je izuzetno komplicirano i izazovno, nitko ne zna što nam nosi svaki novi dan, i teško je donositi neke velike odluke u takvoj situaciji. Već dugo nisam skakala, i upravo zbog tolike pauze nema ni potrebe žuriti s odlukom, odgovorila nam je Blanka Vlašić (37) u ekskluzivnom božićnom intervjuu na izravno pitanje je li došlo vrijeme za objavu odluke o povlačenje u mirovinu.

- Ako me pitate službeno, nije, ne bi bilo ni pošteno ni korektno da se oprostim sada, ovako na brzinu. Ta odluka mora doći sama od sebe, želim to napraviti kako treba. I ne brini, kad dođe vrijeme javit ću se, neću zaboraviti... - kazala je tada.

Neslužbeno? Ma jasno da je ona i prije toga znala da je kraj, a i svi smo osjećali da je odluku već donijela, ali željela je ostaviti vremenu da napravi svoje. Uostalom, to je i napisala u oproštajnom pismu:

- U jednom sasvim običnom i mirnom danu, na srce mi je sjelo: “Gotovo je”. Znala sam da je vrijeme i bila sam potpuno mirna. Dapače, osjetila sam olakšanje koje nikad ne bih imala da sam 'išla preko reda' i naprasno stala onda kada su mnogi mislili da trebam.

POGLEDAJTE VIDEO: Blankino obraćenje

Pas iako smo znali da je oproštaj blizu, ipak nas je njen poziv sinoć iznenadio. Ovaj tekst slagao se sam od sebe odavno, a opet, negdje u dubini duše nadali smo se da je razlog poziva ipak nešto drugo. Dan ranije trčala je uz more, ona i njena mješanka Roza, pomislili smo, možda je ipak odlučila stisnuti zube i nastaviti, pokušati još jednom u Tokiju. Ali ne, bio je to ipak onaj, prije dva mjeseca obećani poziv...

- Nisam zaboravila obećanje. Eto, ujutro će sve biti službeno - kratko je kazala.

U njenom glasu nije bilo ni zadrške, ni neizvjesnosti, ni kolebanja, ni tuge... Bio je to odlučan glas Blanke kakvu pamtimo, one koja ne bira riječi i razmišlja što će kazati, nego one koja točno zna kamo ide i kako će do cilja doći. Ali bio je to i glas u kojemu smo osjetili i olakšanje.

Znali smo da je odluka u njoj sazrela, ali ova nesretna pandemija koja nas je sve izneredila, nije joj dala da to napravi onako kako je planirala. Namjeravala je odluku objaviti uskom krugu onih koji su je pratili od početka karijere, željela je to objaviti bez previše pompe i drame, čak smo i datum dogovarali, no okolnosti vezane za pandemiju korone bile su takve da to više nije bilo moguće. Zbog toga je Blanka odluku i objavila pisanim putem.

Iako smo dugo razmišljali što napisati o oproštaju sportašice kojoj se cijeli svijet divio, teško je bilo naći prave riječi. Vjerojatno i zbog toga što se svi skupa nismo imali priliku ni oprostiti od Blanke onako kako bi to dolikovalo oproštaju od atletske kraljice kojoj se klanjao cijeli svijet. Nakon nekog velikog rezultata, osvojene medalje, oborenog rekorda... Osjećaj je da nam je taj trenutak oproštaja jednostavno oduzet, da su nam ga oduzele te nesretne ozljede koje su je dugo mučile, i na koncu i zauvijek zaustavile na koračić do svjetskog rekorda za koji smo vjerovali da će ga kad-tad oboriti.

Prošlo je već četiri i pol godine od Blankinog zadnjeg skoka u finalu Olimpijskih igara u Rio de Janeiru, skoka preko ljestvice postavljene na 197 centimetara koji joj je donio brončanu medalju, njeno 19. odličje s velikih natjecanja. Blanka u kolekciji ima i zlata, i srebra i bronce, ali ovu zadnju broncu posebno pamti, osvojila ju je pod injekcijama protiv bolova, vidno šepajući i na rubu odustajanja. Zadnje četiri godine mučila se s ozljedom, radila zamjenske treninge, ali mučenje je trajalo i puno duže, Blanka je  deset godina stiskala zube prije svakog skoka i skakala unatoč bolovima. I nije joj žao!

- Godine upornosti kroz ozljedu donijele su mi dva svjetska srebra i olimpijsku broncu, tako da ne žalim sto nisam odustajala. S druge strane, bol me jako iscrpila. I psihički, i fizički, jako teško se nositi sa saznanjem da ne možeš dati ono što objektivno možeš.

Još dok je bila na vrhu, imala je samo jednu želju:

- Kad se na kraju karijere osvrnem za sobom, voljela bih da mogu reći da sam nešto napravila za sebe i svoju obitelj.

I napravila je. I za sebe, i za svoju obitelj, ali i za sve nas koji smo uživali u njenoj dominaciji na zaletištima punih deset godina i čak 165 skokova preko magične granice od dva metra. I na tome joj jedno veliko hvala. I sretno ti Blanka, ma što god izabrala raditi u životu, koje god ljestvice preskakala...

Blankina karijera u brojkama

Medalje

Olimpijske igre

Svjetska prvenstva

Europska prvenstva

Kup kontinenata

Svjetska atletska finala

Svjetska dvoranska prvenstva

Europsko prvenstvo U23

Postignuća

Najčitaniji članci