Ni dvije Njemačke nisu mogle ništa: Bili jednom "Čileanci"...

Obje Njemačke - i Istočnu i Zapadnu - svladali su “Čileanci” na putu do naslova juniorskih prvaka svijeta 1987. Bila je to reprezentacija bivše države, ali najbolji igrač tog prvenstva bio je Hrvat (Prosinečki), kao i najbolji strijelac (Šuker), izbornik (Mirko Jozić) plus Zvonimir Boban.

Točno 28 godina kasnije opet u Čileu, večeras u 21 sat, naše klince do 17 godina u osmini finala SP-a čeka baš Njemačka.

- Dan uoči finala u dvoranu u kojoj smo svi zajedno ručali ušli su Nijemci. Razgovarali su međusobno i sprdali se s nama, ne znajući da je Prosinečki odrastao u Njemačkoj i da razumije što govore. Žuti nam je rekao da ismijavaju naš izgled, da smo jadni, žgoljavi... I da govore kako je zlato sigurno njihovo. Bilo je to dovoljno, ušli smo u finale napaljeni kao nikad - prisjetio se Robert Jarni, uz kojeg su, iz Hrvatske tada u mladoj reprezentaciji igrali Pavličić, Štimac, Piplica...

- Kad vidim fotografiju iz Čilea, ne znam bih li se smijao ili plakao. Svi smo drukčiji, po 15-20 kilograma lakši nego danas - smije se Jarni, kojem je posebno u sjećanju ostao put i dolazak u Čile:

- Nikad u životu nisam bio umorniji nego tad! Putovali smo iz Beograda, preko Zagreba, Amsterdama, Züricha, Sao Paula, zbog magle i kašnjenja propustili nekoliko letova, mijenjali rute i nakon 42 sata stigli u Čile. Kad smo konačno ušli u hotelsku sobu, pao sam ‘mrtav’ na krevet. U tom mi je trenutku kroz glavu prošla misao: ‘Finale se igra 25. listopada, a meni je dan kasnije rođendan’. Rekao sam to cimeru Dubravku Pavličiću i dodao kako bi mi to bio lijep rođendanski dar, na što je on otišao u zahod, donio dvije čaše vode i zalio me po glavi.

- Ajde, ne buncaj - rekao mi je i bacio se na krevet. Bilo je puno naših iseljenika, družili smo se s njima uz tamburaše...

Igor Štimac finale je propustio zbog kartona, kao i Prosinečki i Šuker, no Jugoslavija je svladala SR Njemačku na penale.

- Svoj gol u polufinalu protiv Istočne Njemačke, vanjskom petom u rašlje, i danas rado pogledam... Na toj utakmici čuvao sam Mathiasa Sammera, a gol mi je umanjio tugu što nisam mogao igrati finale. Jozić nas je sjajno posložio, bili smo tad prava klapa!

Mi bismo dodali - šteta što nisu ostali klapa i 28 godina kasnije. Mnogi od njih danas međusobno ni ne razgovaraju.