Nigerijci kojima smo se divili: Dribleri, luđaci, propovjednici...

Nigerija u skupini možda ne bi bila tako zabrinjavajuća vijest da smo ih izvukli prije tri godine u Brazilu, recimo. No u međuvremenu su stasali klinci poput 21-godišnjeg Kelechi Iheanacha, koji je prošlog ljeta prešao iz Manchester Cityja u Leicester za 27 milijuna eura, ili njegova vršnjaka Alexa Iwobija iz Arsenala - on ih je golom protiv Zambije i odveo na SP. Pridodajte tome odličnog krilnog igrača Ahmeda Musu, iskusnog kapetana Johna Obi Mikela, koji je otišao u Kinu, i postat će jasno zašto ovoj generaciji Superorlova predviđaju da bi mogla nadmašiti onu slavnu iz 90-ih, kad je počeo veliki uzlet njihova nogometa. Nigerijci su bili senzacija Svjetskoga prvenstva u SAD-u 1994. godine, igrali su fantastičan nogomet i tad je svijet upoznao Okochu, Amokachija, Oliseha... O snazi te generacije dovoljno je reći da su razbili Bugarsku Hriste Stoičkova 3-0, a Bugari su na tom SP-u otišli do polufinala.

Ovo je popis nigerijskih legendi koje su, na ovaj ili onaj način, obilježile njihov nogomet 90-ih i kasnije, od Okoche do ludog Tariba Westa...

1. Augustine Azuka "Jay-Jay" Okocha: Desetka koju je obožavao i Ronaldinho

Kad veliki Ronaldinho objavi fotografiju s vama i Valderramom uz status: "Jedine desetke kojima sam se divio", onda je jasno da ste nekog vraga znali o nogometu. Jay-Jay Okocha bio je strašan dribler, za klince koji ga nikad nisu gledali opisali bismo ga kao nigerijski "Ronaldinho za siromašne" - s velikim Brazilcem čak je i igrao godinu dana u PSG-u. Niti jedan afrički nogometaš, barem koliko se mi sjećamo, nikad nije driblao kao Augustine Azuka "Jay-Jay" Okocha. Bicikli, sombrera... Nema trika kojeg taj nije imao spremnoga. Najbolje dane proveo je u Fenerbahceu, gdje je zbog dvojnoga državljanstva uzeo i drugo ime Muhammet Yavuz. U 63 utakmice za turskog velikana zabio je nevjerojatnih 30 golova. A bio je vezni igrač! Na prvi pogled lijen bez lopte u nogama i potpuno nezainteresiran za taktičke postavke igre, pretvarao bi se u "jegulju" čim bi loptu dobio. Nigeriji je donio zlato na Olimpijskim igrama 1996. godine, bio je vođa svoje generacije i u svim anketama je među deset najznačajnijih nogometaša u povijesti Afrike, ali baš nikad nije dobio nagradu za afričkog nogometaša godine. Bio je na izvlačenju parova u Rusiji jučer i bit će tamo 16. lipnja kad igramo s Nigerijom, uvijek je uz Superorlove. E, da, njegov nećak je nadolazeća nigerijska zvijezda Alex Iwobi, koji jako dobro napreduje kod Arsenea Wengera u Arsenalu. Bude li upola dobar dribler kao Jay-Jay...

2. Rashidi Yekini: Legendarna scena molitve u mreži i tužan kraj

Imala je Nigerija 90-ih puno boljih igrača od Rashida Yekinija, iako je značajan bio njegov doprinos u afričkim kvalifikacijama za SP 1994. s osam golova. No strijelac prvoga gola u povijesti Superorlova na svjetskim prvenstvima, protiv Bugarske na Cotton Bowl stadionu u Dallasu, ušao je u legendu nakon nezaboravnog slavlja. Finidi George ubacio je s krila na drugu stativu, Yekini je bio tamo i šutnuo loptu u gol pa se svom slinom zaletio u mrežu i stao ju tresti u transu, na rubu suza, izgovarajući nekakvu molitvu. Njegova slika kako rukama trese mrežu, provlači kroz nju ruke i podiže ih prema nebu, pa grli konopce držeći se za glavu, jedan je od nezaboravnih trenutaka tog svjetskog prvenstva. Na SP-u 1994. već su mu je bila 31 godina pa je najveći klub za koji je Yekini uopće igrao u karijeri ostao Olympiacos, za kojeg je potpisao toga ljeta. Većinu karijere proveo je po europskim klubovima srednje klase tipa Züricha ili Vitorije Setubal. U Portugalu je bio i prvi strijelac prvenstva u sezoni 1993/'94. s 21 golom. Za Superorlove je uvijek bio posebno inspiriran i zabio je 37 golova u 58 utakmica. Bio je i prvi strijelac Afričkog kupa nacija 1994. na putu Superorlova do zlata. Završio je tužno - obolio je od depresije i bipolarnog poremećaja. Preminuo je 2012. u 48. godini. 

3. Daniel Amokachi: Danas je trener finskog niželigaša

S Amunikeom i Yekinijem činio je ubojiti trojac napadača Nigerije 90-ih. Daniel Amokachi danas je trener finskog niželigaša Jalkapalloseura Hercules. Ima sinove blizance Kalima i Nazima, obojica su u omladinskom pogonu Bešiktaša, gdje je Nigerijac igrao nakon odlaska iz Evertona. Zbog iznimno snažne građe zvali su ga Bik. Kao i Yekini, bio je posebno inspiriran u dresu Nigerije i u karijeri je zabio 13 golova za Superorlove. 

4. Emmanuel Amunike: Uništile su ga ozljede koljena

Zabio je dva gola na svjetskom prvenstvu 1994., protiv Bugarske u grupi i u osmini finala Talijanima, kad su izgubili 2-1. Osim toga, bio je strijelac i u finalu Afričkog kupa nacija iste godine, kojeg su Nigerijci osvojili, i kasnije je proglašen Afričkim nogometašem godine. Nakon SP-a 1994. otišao je u Sporting, a dvije godine kasnije kupila ga je Barcelona. No Amunike je ubrzo teško ozlijedio koljeno i više se nikad nije uspio potpuno oporaviti. Danas je izbornik nigerijske reprezentacije U-17.

5. Finidi George: On desno, Jarni lijevo...

Savršeno se uklopio u sustav Louisa Van Gaala i u Ajaxu sredinom devedesetih postao jedan od najboljih krilnih napadača svijeta svoje generacije. Lijevo Overmars, desno Finidi George, u sredini Kluivert ili Kanu - bila je to ubojita kombinacija. Finidi George zabljesnuo je na SP-u 1994. Bio je ekstremno brz s loptom u nogama, direktan i veliku karijeru napravio je asistencijama s krila. Uostalom, tako su zabili i onaj prvi gol na svjetskim prvenstvima uopće. Nakon Ajaxa igrao je jako dobro i u Betisu 1996/97. - on desno, naš Robert Jarni lijevo blistali su i Andalužani su te godine završili četvrti u prvenstvu te izgubili finale Kupa kralja 3-2 od Barcelone u produžetku. Na Mundijalu u SAD-u 1994. zabio je Grčkoj i slavio malo drukčije nego Yekini, kleknuo je na sve četiri i oponašao psa kako urinira!

6. Nwankwo Kanu: Nevolje sa srcem, spasila ga hitna operacija

Nakon Surinama 80-ih, gdje su pronašli supertalente poput Ruuda Gullita i Franka Rijkaarda, Ajax se 90-ih okrenuo Nigeriji i od tamo u omladinski pogon doveo Finidi Georgea i Nwankwo Kanua, koji je blistao na Svjetskom prvenstvu do 17 godina. Obojica su bili sjajni i u dresu "kopljanika" osvojili Ligu prvaka 1995. Na putu do finala Ajax je te godine u četvrtfinalu izbacio splitski Hajduk. Nakon 0-0 u prvoj utakmici na Poljudu "bijeli" su se dobro držali i u uzvratu do 38. minute, a onda ih je golom glavom načeo baš Kanu i završilo je 3-0 za Ajax. Kanu je u karijeri osvojio Ligu prvaka, Kup Uefa, nizozemsko prvenstvo i engleski Premiership te FA kup u dresu Arsenala. No vjerojatno je mogao ostvariti još i više da nije bilo problema sa srcem, odnosno srčanim zaliscima. Anomaliju su uočili Interovi liječnici, morao je na operaciju i nije uopće igrao više od godinu dana. Kanu je 16 godina nosio kapetansku vrpcu u svim selekcijama Nigerije i osvojio je zlatnu olimpijsku medalju 1996. Tri godine u Portsmouthu je dijelio svlačionicu s našim Nikom Kranjčarom.

7. Taribo West: Propovjednik po kojem su klubovi dobivali ime!

Još jedan Interov Nigerijac, ali znatno luđi od Nwankwo Kanua. Naime, osim po frizuri - jer nosio je repiće na vrhu glave vezane gumicama u bojama Intera, odnosno u bojama Nigerije kad bi igrao za reprezentaciju - ostao je zapamćen po anegdoti s Mirceom Lucescuom. Legenda kaže da je, završivši zabetoniran na klupi, jednog dana presreo tadašnjeg trenera Intera i rekao mu:

- Gospodine Lucescu, sinoć sam sanjao Boga. Rekao mi je da moram igrati u prvih 11...

- Čudno, meni nije ništa rekao - odgovorio mu je Lucescu.

West je u Inter stigao iz Auxerrea, s kojim je osvojio prvi naslov prvaka u povijesti toga kluba te francuski kup i u idućoj sezoni stigao do četvrtfinala Lige prvaka. Igrao je za Auxerre one čuvene utakmice protiv Dinama 1994. u Kupu kupova, kad su "modri" dobili prvu utakmicu 3-1 pa izgubili uzvrat 3-0 i ispali. Primili su dva gola u zadnjih 15 minuta, s tim da su od 11. minute igrali s igračem manje zbog isključenja Zvonimira Solde... U Interu, pa kasnije u Milanu i Kaiserslauternu Taribo je bio grozan, pred kraj karijere završio je čak i u Partizanu, a predsjednik beogradskog kluba je godinama kasnije ustvrdio kako je Taribo, umjesto 28, imao barem 40 godina kad je došao u Beograd! Po završetku karijere Nigerijac je postao propovjednik. A u domovini je i danas toliko popularan da postoji klub koji nosi njegovo ime - Taribo West F.C.!

8. Obafemi Martins: Čekaj malo, taj još igra?!

Zvuči nevjerojatno, ali on još igra! I to dobro u kineskom Shanghai Shenhui, zabio je dva gola nedavno i donio im kineski FA kup. Njegovo ime na Yoruba jeziku znači "bog me voli". Dio njegove obitelji je i Mario Balotelli, Oba je oženio njegovu sestru Abigail Barwuah. Skupa s Alvarom Recobom i Adrianom činio je možda i najtalentiraniji napadački trojac u povijesti nogometa koji nikad nije ama baš ništa postigao na ozbiljnoj klupskoj razini i navijači milanskog Intera najviše ga pamte po akrobacijama, odnosno saltu nakon što bi zabio gol. Bila je to izuzetno talentirana momčad Intera, no Adriano se odao porocima i propao prije 25. rođendana, supertalentirani Recoba utopio se u svojoj lijenosti, a Martins ipak nije bio ta klasa da bi sam mogao nositi "nerazzurre". Kao i kod Taribo Westa, za Martinsa su sumnjali da ima puno više godina nego što je stajalo u zapisniku, no optužbe nikad nisu dokazane. Službeno, Martins ima "tek" 33 godine i još uvijek igra...

9. Sunday Oliseh: Odličan, ali totalno nediscipliniran, a sad bi bio trener

Vjerojatno najbolji, ili barem najtalentiraniji defenzivni veznjak kojeg su Superorlovi ikad imali, ali i još jedan Nigerijac koji nikad do kraja nije iskoristio puni potencijal. U reprezentativnom dresu zabio je samo četiri gola. Jedan je bio posebno vrijedan - strašan pobjednički gol protiv Španjolske s više od 20 metara na Svjetskom prvenstvu 1998. u Francuskoj (3-2). U klupskoj karijeri dvije godine proveo je u Ajaxu krajem 90-ih pa sezonu u Juventusu da bi se skrasio u Borussiji Dortmund. Umirovio se vrlo rano, već u 31. godini, a pred kraj karijere više nije igrom bio niti nalik na starog Oliseha pa je počeo gubiti živce. Iako je bio kapetan, Nigerijci ga nisu uvrstili u reprezentaciju za SP 2002. iz disciplinskih razloga, a Borussia Dortmund nogirala ga je jer je glavom udario suigrača Vahida Hashemiana na posudbi u Bochumu. Oliseh je danas trener nizozemskog drugoligaša Fortuna Sittard.