Nokautirao sam koronu! A na životu me održavao konopac...

- Borba još uvijek nije do kraja gotova, ali protivnik je svladan i uskoro ću mu zadati zadnji udarac - poručio je iz karantene u svom splitskom stanu izbornik ženske boksačke reprezentacije Hrvatske Ante Matas, jedan od Hrvata zaraženih korona virusom.
Matas se korona virusom zarazio na putovanju u London, gdje je bio organiziran  kvalifikacijski turnir za Olimpijske igre, a po povratku su on i još šestero članova reprezentacije testirani i samo je jedan bio zdrav. Svi ostali su morali na liječenje, svi su na dobrom putu ozdravljenja, a Matas je već počeo i vježbati...

- Moje tijelo je naviklo na napore i moram se što prije aktivirati i pomoći mu. Radim sklekove, čučnjeve, istežem se.... Liječnici kažu da ću biti izliječen i siguran tek nakon 28 dana izolacije, znači još desetak dana i borba će biti gotova. No već sada se osjećam puno bolje, puno manje kašljem, dobro spavam, i tijelo mi se pomalo oporavlja. Ono najgore je iza mene, a uskoro će i konačna pobjeda – kaže Matas.

Od prvoga dana imao je sve simptome bolesti, počelo je s glavoboljom, temperaturom, ukočenosti u leđima, gubitkom osjeta okusa i mirisa...
- Imao sam dosta vremena u karanteni razmišljati i osluškivati svoje tijelo, i moj zaključak je kako je virus korone jako pametan virus. Osvaja prostor u tijelu malo po malo, i to tako što lažnim signalima odvraća pozornost od krajnjeg cilja. a to su pluća koja u stvari napada. Dok mi obraćamo pozornost na temperaturu i bolove u glavi, leđima, sinusima, dok se pitamo zbog čega smo ostali bez osjeta okusa i mirisa, virus malo po malo isušuje usta i ždrijelo i nesmetano se spušta prema plućima.

Ante je odlučio koronu poraziti tako što joj je, sportskim rječnikom rečeno,  nametnuo tempo koji bolest nije mogla pratiti, a posebno je pazio na pluća.
- Odlučio sam se 24 sata na dan baviti koronom, stvarno sam nešto radio, bio sam joj dosadan, svako malo bi je napadao, uzeo bih žlicu meda, pa malo čaja, pa propolis, pa češnjak, pa bi se inhalirao, ispirao usta fiziološkom otopinom i rakijom... Kad nisam spavao i odmarao, bio sam posvećen borbi i pokušavao zaštititi mjesto koje je korona napadala. U sportu je sveto trojstvo trening, prehrana i odmor, i tako sam i ja živio, bio sam dosljedan i discipliniran od prvoga dana. Ključno je jačanje imuniteta, osim svega što sam već spomenuo, svaki dan sam uzimao 2 grama C vitamina, cijedio limun, pio dvije litre toploga čaja, jeo toplu juhu, inhalirao se ActiMaris forte preparatom... Naravno, sve ovo sam radio sam od sebe, nema znanstvenog dokaza da mi je to pomoglo, ali ja vjerujem da je, da me upravo to spasilo...

Pred Matasovom terapijom simptomi su nestajali jedan po jedan, čudili su se i liječnici s kojima je bio u svakodnevnom kontaktu.
- Imao sam sreću da kat ispod stana u kojem živim imam i malu garsonijeru od 20-ak kvadrata, u koju sam se povukao u izolaciju. U njoj imam sve što je potrebno, a najvažnije od svega je da mi je supruga mogla konopcem spuštati skuhanu hranu i sve što mi je bilo potrebno. Taj konopac me držao na životu, omogućio mi je da svaki dan jedem domaću kuhanu hranu, i to od namirnica koje nam je slao moj otac sa sela.

Liječnici su mu odmah po saznanju da se razbolio predlagali odlazak u bolnicu, ali Matas je vjerovao da će imati više izgleda ako se borba bude odvijala na njegovom domaćem terenu.  
- Izabrao sam ostanak kući i liječnici su se složili. Svaki dan smo kontaktirali po dva puta, morao sam im ispričati kako se osjećam, imam li temperaturu, kakve simptome imam... Olakotna je okolnost to što živim na Trsteniku, blizu bolnice, tako da bi u hitnom slučaju pomoć mogla brzo stići, a kući sam imao puno bolje uvjete nego u bolnici. Kući sam mogao dosađivati koroni, napadati je svako malo, i na koncu je i pobijediti. Bio sam uporniji od nje, a ona je bolest koju moraš pobijediti voljom i upornošću, ne smiješ joj dopustiti da se razmaše... Pogotovo je jako važno osigurati da ti ne isuši sluznicu, zbog toga sam jeo toplu hranu, pio tople napitke, inhalirao se, ispirao usta vrućom slanom vodom i rakijom...., a pazio sam i da zrak u prostoriji ne bude suh, spavao sam s otvorenim prozorom, a po danu sam na grijalicu stavljao vlažne ručnike....

Matas je za kraj ponudio savjet svima.
- Nemojte podleći crnim vijestima, ne bojte se, kroz sport sam naučio da mi strah bude saveznik, da izvlači najbolje iz mene. Treba ostati pozitivan i ne razboljeti se, a ako se ipak razbolite, ne smijete se predavati, nego se uhvatite u koštac s problemom i slušajte svoje tijelo. Mi smo svi manje - više razmaženi, navikli smo da nam je sve servirano i Bogom dano, a nije baš tako... Mislim da u svemu ovome lošem ima i nešto dobroga, ljudi su se opet okrenuli sebi i svojim obiteljima, svojoj djeci, a i planeta će malo odahnuti i oporaviti se od nas koji smo bili i te kako nemilosrdni prema njoj... - zaključio je optimistični Matas.