Novi izbornik za 24sata: Volim i ja igrati 7 na 6, ali znam točno kada. A igrači me zovu tata...

Nakon 30 godina opet je Hrvoje Horvat na klupi Hrvatske. Veliki Cveba obilježio je početke rukometne reprezentacije, a sada je, kao nasljednik Line Červara, Hrvatsku u ruke dobio mali Cveba. U nikad izazovnijem trenutku, ali, kaže, takvih se izazova ne boji, dapače.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

00:46

Poruka novog izbornika Horvata | Video: Hrvatski rukometni savez

- Telefon mi je u četvrtak gorio i morao sam zabraniti svima da mi čestitaju kako bi se sve vratilo u normalu - rekao nam je novi hrvatski izbornik koji je još u četvrtak navečer zadnji put vodio Nexe, a u petak ujutro već se "nacrtao" na sastanku u HRS-u i na novom poslu.

- Je li mi četvrtak bio najstresniji dan u životu? Veliki dan, dan koji ću pamtiti, koji me ispunio ponosom, ali moramo ostati na zemlji jer nije vrijeme za slavlje i veselje. Da, Savez je jako brzo odlučio, doslovno preko noći, ali ja sam spreman na izazove kao što nas čeka ovaj u Montpellieru koji vjerujem da ćemo zaobići, preskočiti, kako god. Bio sam pomoćni trener, a to je ipak uloga na koju nisam navikao.

Uloga koja ga je na Červarovu preporuku i pretvorila u čovjeka koji će imati misiju odvesti Hrvatsku do Tokija pa onda, očekujemo, i duže i dalje od toga. Od izbornika kadetske i juniorske repretentacije pa preko Dubrave do Nexea od kojeg je stvorio europsku momčad koja je pokraj Zagreba danas možda i favorit za naslov prvaka Hrvatske i u kojem je naznačio ozbiljne trenerske kapacitete kojima već sad nadmašuje one igračke. Međutim, u toj našičkoj akciji, u kojoj je u planu i nova dvorana, više neće sudjelovati...

Igrat će najbolji

- Bio je to u četvrtak stvarno emotivan trenutak. Proveo sam prekrasne četiri i pol godine u Nexeu koji ima ogromnu ulogu što sam sada tu gdje jesam. To je prava sredina za razvijanje, kako za trenera tako i igrača, bez pritiska, imate šansu da učite, budete inovativni, a to je preduvjet da se trenerska lepeza raširi. Stopio sam se klubom, s igračima, navijačima, bili smo prava mala obitelj. Čak su me i igrači počeli zezati i zvati tata. Najveća je Nexeova pobjeda što smo počeli parirati velikim klubovima i što se sada potencijalni reprezentativci lakše odlučuju za dolazak nego prije. Našem rukometu treba puno zdravih i ambicioznih sredina kakve se danas mogu u našem sportu nabrojati na prste jedne ruke. 

Ni toliko nismo mogli nabrojati od Hrvatske u Egiptu. Kakvu Hrvatsku možete obećati navijačima?

- Prerano je još za obećanja, najbolje će se vidjeti na terenu. U ove dečke koji su bili na SP-u imam ogromno povjerenje. Da, svjesni smo da nije bilo dobro, da smo ostali dužni i vjerujem da ćemo na sljedećim akcijama pokazati pravo lice.

Nećemo bježati od problema jer bili su preizraženi. Za početak, kako planirate riješiti one napadačke?

- Svakako da ni ne mislimo bježati od problema, no znate kada vam liječnička služba određuje sastav, da nije baš jednostavno. Nama su udarne igle bile ozlijeđene i kada ih nemaš u pravom izdanju, onda pati napad, teško je standardizirati postavu. Mi osjetimo nedostatak pet vanjskih igrača jer nemamo tako velik roster kvalitetnih igrača.

A obrana?

- Ona će se vidjeti vrlo brzo. Povezana je sa samopouzdanjem. Tek moram napraviti dublju analizu, vjerujem da imamo elan.

Mladi, osim Martinovića, nisu imali izraženu priliku. Hoćete li im je vi dati i planirate li osvježiti momčad za Montpellier? Nije vrijeme za eksperimentiranje, ali...

- Vjerujem u mlade, ali za mene će u reprezentaciji uvijek igrati najbolji, nema mladih i starih. Da, mladima treba povjerenje, ali ljudi ne razumiju da u reprezentaciji nema vremena i prostora da bi se standardizirale neke stvari kao u klubu u kojima iz tog razloga oni imaju veću sigurnost. A pravi se ulazak u reprezentaciju ostvaruje kroz obrambeni dio. Vjerujem ove dečke koji su igrali u Egiptu i tako promišljam.

Lino je brzo promislio nakon Danske i rekao da rezultat u Egiptu, a pričamo o 15. mjestu, nije neuspjeh. Slaže li se i novi izbornik?

- Da smo imali bolju situaciju sa srednjim bekovima, slika bi bila drugačija. Ne tražimo alibi, ali da smo mogli bolje, jesmo. Trebamo shvatiti da su bile takve okolnosti, i ponavljam, mi nismo ista reprezentacija kad nam nedostaju ključni igrači ili nisu pravi.

Bez otkaza

Kada su nam nedostajali golovi i ideja, u važnim utakmicama pokušavali smo do njih igrom 7 na 6. Navijači, jer su im Francuzi, Brazilci i Argentinci davali razlog, kolutali bi očima kad bi vidjeli isto. Vi ste također trener koji voli koristiti takvu brojčanu prednost...

- Da, koristio sam u Nexeu dosta takvu igru, a u klubu je kroz trenažni proces puno jednostavnije sistematizirati stvari nego u reprezentaciji. Ta mi igra nije temelj, samo misao vodilja kao jedan od alata koji može pomoći znajući kada ga točno koristiti. Kažem, drugačije je u klubu nego u reprezentaciji.

Kažu i da ste, uz autoritet znanja, u klubu često iskazivali i psihološke kvalitete.

- Ozbiljno shvaćam trenerski posao, pogotovo izborničku funkciju, radim na sebi. Drago mi je da ste to čuli od drugih jer s galamom i strahovladom stekne se lažni autoritet. Vidi se i po mojim poslovima koje sam uglavnom dugo obavljao, nikad nisam dobio otkaz. I to nešto govori o mom radu. Bez znanja se teško zadržati dugo na jednoj klupi i preduvjet je da te ekipa slijedi. Ako igrači to ne osjete, onda je teško vladati ekipom.

Červar vam je zadnjih godina bio mentor, a prije?

- Bilo je puno velikih ljudi i bojim se da bih sada nekoga izostavio kada bih krenuo nabrajati. No, s ocem sam svakako najviše vremena provodio, evo i sada kada stignem u Bjelovar, puno ćemo razgovarati, analizirati, sagledati sve, nama je rukomet svakodnevica. Dobar sam "lopov" jer od svakog trenera mogu nešto ukrasti. 

Hoćemo li mi ukrasti drugima Tokio?

- Da ne mislim tako, ne bih bio ovdje. Gledat ćete ratničku Hrvatsku, a koja će tek nakon Tokija dobiti moj pravi potpis.