Olić rekao zbogom Vatrenima: Hrvatska mi je uvijek bila sve

Uvijek sam davao sve od sebe za hrvatske uspjehe i pobjede. Hrvatska mi je uvijek bila iznad svega i oproštaj od "kockastog" dresa posebno mi je emotivan, napisao je Ivica Olić u oproštajnom pismu objavljenom na HNS-u.

Olić se oprostio od hrvatskog dresa nakon 14 godina i 20 golova u 104 nastupa. Legendarni Slavonac ove je sezone u nemilosti trenera u HSV-u i odlučio je ostaviti mjesto u reprezentaciji mlađim snagama. 

- Ivica je ovim potezom pokazao ljudsku veličinu. Ne želi uzimati mjesto nekom mlađem igraču koji više zaslužuje odlazak u Francusku. Čestitam mu na velikoj karijeri. Ostavio je dubok trag u dresu Vatrenih i s razlogom je ljubimac hrvatskih navijača. Nadam se da će i po završetku klupske karijere ostati u nogometu - rekao je izbornik Ante Čačić, prenosi službena stranica Hrvatskog nogometnog saveza.

Posljednji put igrao protiv Malte

Ivica Olić rodio se 14. rujna 1979. godine u Davoru kod Nove Gradiške postao je jedan od simbola požrtvovnosti te primjer kako se izvanrednim trudom i zalaganjem mogu postići i najveći nogometni uspjesi, stoji na HNS-u.

Počeo je u Posavcu i Marsoniji 1996. godine, a potom je izabrao odlazak u inozemstvo, u berlinsku Herthu. Vratio se u Marsoniju te izborio transfer u Zagreb 2001. godine s kojim osvaja povijesni naslov. 

Nakon igračkih početaka u Posavcu te Marsoniji, u kojoj je ušao u svijet seniorskog nogometa 1996. godine, zaputio se u inozemstvo te okušao u berlinskoj Herthi, a po povratku u Marsoniju izborio se za transfer u Zagreb 2001. godine u kojem osvaja povijesni naslov i postaje prvi strijelac HNL-a. 

U dresu Dinama, od 2002. godine, ponovno je bio prvi topnik i najbolji igrač prvenstva, da bi zatim otišao u Rusiju u CSKA. Uzeo je tri naslova prvaka Rusije, dva domaća kupa i jedan superkup, a okitio se i europskim naslovom, Kupom Uefe 2005. godine.

Prelazi u HSV, a potom u Bayern gdje osvaja naslov prvaka, kup i superkup. Nakon toga prelazi u Wolfsburg da bi se prošle godine vratio u HSV kako bi pomogao klubu osigurati prvoligaški status.

Vatreni put

Prvu utakmicu u dresu Vatrenih Olić je odigrao 2002. godine protiv Bugarske, a već je iste godine zaigrao na Svjetskom prvenstvu i postigao gol u pobjedi protiv Italije, pogodak koji ističe kao jedan od najdražih u karijeri.

Nezaboravne Olićeve utakmice za "kockaste"

Ivica Olić bio je na bio je na svim velikim natjecanjima osim Eura u Poljskoj i Ukrajini 2012. godine koji je propustio zbog ozljede. 

Do reprezentativne je "stotke" i društva Srne, Pletikose, Šimunića i Šimića stigao u Milanu protiv Italije, a reprezentativnu je mirovinu zaslužio s ukupno 20 golova u 104 nastupa i posebnim mjestom u srcima hrvatskih navijača.

Goal je napravio galeriju nezaboravnih Olićevih utakmica za reprezentaciju.

Izbacili ga iz Milana jer se derao na Gattusa da ne trči

Olić je uvijek išao sto na sat. Svejedno je bilo tko je na drugoj strani. Nikad se nije štedio. Neki su mu osporavali tehniku i podbadali ga da s njegovih "bicikala" padaju lanci, no on je neumorno trčao i trpao.

Uostalom, njegova požrtvovnost nadahnula je vic majstore na nekoliko genijalnih činjenica.

Ivica je jednom bio na probi u Milanu, ali su ga izbacili jer se stalno derao na Gennara Gattusa da ne trči dovoljno. 

Nikad nisu zabilježili koliko je zapravo pretrčao na utakmici jer Ola trči u miljama. Nautičkim... 

Kako bi se zvao film "300" da Ivica glumi u njemu? Jedan...

Sad kad se umirovio otkrivena je i tajna njegove savršene igre. Kulen nakoso...

Rezan pod kutom od 45 stupnjeva...

Olićevo otvoreno pismo:

Želio bih vas ovim putem obavijestiti kako sam odlučio oprostiti se od hrvatske nogometne reprezentacije, odnosno nastupa u kockastom dresu.

Zahvalio bih se svim svojim suigračima iz reprezentacije, s kojima sam uvijek davao sve od sebe za hrvatske uspjehe i pobjede, kao i izbornicima s kojima sam radio, te Hrvatskom nogometnom savezu na podršci pruženoj nacionalnoj selekciji.

Posebno veliku zahvalu upućujem hrvatskoj javnosti i hrvatskim navijačima, na sjajnom i neprestanom bodrenju, na snazi koja me je uvijek poticala da pružim svoj maksimum.

Osobito bih zahvalio i svojoj obitelji te prijateljima, koji su uvijek bili uz mene, bez njih moja karijera ne bi bila moguća niti bi imala smisla.

Za reprezentaciju sam zaigrao više od 100 puta, postigao 20 pogodaka, a hrvatske sam boje branio kroz 14 godina, na pet velikih natjecanja, te mi je oproštaj od hrvatskog dresa vrlo emotivan trenutak. Hrvatska mi je uvijek bila iznad svega te će to i ostati, i želim joj sve najbolje ovoga ljeta u Francuskoj. U meni će imati najvećeg navijača.