On je hrvatski 'željezni čovjek': Treniram i do 35 sati tjedno...

Zadovoljan sam iako sam utrku odradio iz treninga. Nisam previše odmarao i nedostajalo je svježine, rekao nam je novi-stari prvak Hrvatske u triatlonu na srednje staze Andrej Vištica.

Ljubušak s prebivalištem u Makarskoj u Petrčanima kraj Zadra najbolji je triatlonac države postao već osmi put. A sve je za ovog strastvenog sportaša počelo sasvim slučajno, pri kraju studija na Fakultetu elektrotehnike i računarstva u Zagrebu.

- Nedostajao mi je neki sport. Prvo sam se raspitivao za ronjenje, ali kako je bilo proljeće tražio sam nešto drugo pa sam počeo ići u teretanu. Jedan je prijatelj za zagrijavanje volio ići na savski nasip trčati i povukao me. Svidjelo mi se jer mi je izgledalo kao veći izazov od samog trčanja ili nekog pojedinačnog sporta - kaže nam Andrej.

Tjedno trenira 35 sati

A izazov je doista velik. Utrke triatlona iznimno su iscrpljujuće, a Andrej je jedan od rijetkih Hrvata koji se nakon godina napornog treninga bacio u profesionalne vode u disciplini ‘ironman’, odnosno ‘željezni čovjek’, koja podrazumijeva 3,8 kilometara plivanja, 180 kilometara bicikliranja i 42 kilometara trčanja. U istom danu!

- Svakog tjedna na treninzima provedem između 30 i 35 sati, najviše na bicikl kojega i najviše volim jer na njemu prijeđem najveću udaljenost - prepričava Andrej.

Tisuće kilometara na treninzima odvele su ga do pobjede na EP-u u dugom triatlonu 2013. u Vichyju, a ona mu je dala veliki zamah za profesionalno bavljenje ovim sportom, nedugo potom i dovela mu je i sponzore...

- Treba puno putovati, otići negdje na pripreme pa se nakupi troškova koji su nužni. Sezona me stoji oko 30.000 eura. Dobar dio toga pokrijem sa sponzorstvima i nešto od premija - kaže.

Sezona košta 30.000 eura

Njegov je sport i olimpijski, ali u puno kraćim parametrima gdje je plivanje, kojim se nije bavio u djetinjstvu i koje mu je slabija točka, najvažnije. Stoga nema u planu pokušati izboriti Olimpijske igre.

Ali svjestan je svojih mogućnosti i već razmišlja o životu nakon karijere sportaša.

- Nikad nisam požalio što sam ušao u ovaj sport. Kad sam počinjao, neuspjeh mi je samo bio ne pokušati. Sama činjenica da sam uspio doći na razinu da se mogu profesionalno baviti tim sportom već mi je ispunjenje sna. Ciljevi? Utrke ironmana su kao ATP turniri, a natjecanje na Havajima u listopadu je kao finale svega toga. Volio bih pobijediti na jednoj od tih utrka; dosad sam bio drugi, treći, četvrti i peti. Odnedavno sam se malo više posvetio i trenerskom poslu jer me to zanima kad odem u mirovinu - zaključio je.