Što se Janici dogodilo na Braču teška je ljaga. Bio sam zabrinut

Legendarni hrvatski skijaš Ivica Kostelić kroz svoju se karijeru mučio s brojnim ozljedama, a za Večernji list je otkrio neke trikove u rehabilitaciji, a dotaknuo se i svoje sestre Janice te incidenta kojeg je doživjela kao državna tajnica za sport.

- Najteže mi je bilo prebroditi one prve ozljede jer nisam znao što me čeka.  Za uspjeh oporavka vrlo je važno spriječiti odumiranje propriocepcije, jer poznato je da su živci ti koje je nakon ozljede najteže vratiti. A u sportovima poput skijanja u kojima je propriocepcija izrazito bitna, ona je jedna od glavnih sastavnica uspješnosti. A to je jedna od stvari koje se previde u rehabilitaciji pa ona bude manje uspješna - rekao je Kostelić pa otkrio kako je to vježbao:

- Između ostalog, ja sam to radio hodajući po oštrim stijenama. Za vrijeme dvije moje najveće rehabilitacije, 2001. i 2004. godine, potrošio sam po četiri para štaka po rehabilitaciji jer sam hodao po stijenama da mi mozak ne zaspe. Bez obzira na to što je u pitanju bila noga, živčani sustav je sveobuhvatan i on obuhvaća mozak i druge senzore. I zato je hodanje po stijenama na štakama bilo važno. Cijeli dan si po rehabilitacijama u dvodimenzionalnom svijetu, a pripremaš se za višedimenzionalni. I zato sam nastojao biti što više vani, na neravnim stijenama, da mozak održim u formi.

Gips je još uvijek na skijama

Takve stvari bile su zamisao njegovog oca i trener Ante Kostelića Gipsa (82), koji je još uvijek na skijama!

- Mislim da će još biti na stazama. Prihvatio se projekta rada s braćom Kolega i od toga neće lako odustati. On ovako uživa. On je trener koji je još prije dvije godine nakupio 5000 dana na snijegu. Istina je, sada više ne postavlja kolce za trening, drugi mu ne daju, no još je na skijama.

Vitalnijeg 82-godišnjaka od svog oca, Ivica tvrdi, ne poznaje, a za to je zaslužno više faktora:

 - Prvenstveno sportski način života, a tu su zacijelo i geni. Kad smo se prije tri godine išli kupati u potoku, u kojem je voda bila pet-šest stupnjeva pitao sam ga: “Tata, kako ti to izdržiš?” Tada sam čuo jednu od njegovih najbolji izjava u stilu “ne postoji starost ili mladost, to je samo strast prema životu”. Druga stvar u koju on čvrsto vjeruje zrcali se u izjavi “čovjek je star ili mlad samo onoliko koliko je fizički sposoban”. Često ćete čuti onu glupost da je netko mlad u duši. Mlad si samo onoliko koliko si tjelesno sposoban pa sukladno tome možemo reći da neki ljudi nikad nisu ni bili mladi. Zbog ovoga ili onoga, tijelo nije na visokoj razini prioriteta u ljudskoj kulturi. Moj otac je još fizički jak jer je još uvijek u sedlu.

'Da napišemo memoare, ne bi nam vjerovali'

- Kada bi on pisao što se nama sve događalo, pola ljudi ne bi u to povjerovalo. Između ostalog, i zato moj otac drži da je pisati o samome sebi nezgodno. Ja mislim da je šteta da on nešto ne napiše pa ću se možda ja toga prihvatiti jednog dana. Da pišem o njemu. On je toliko zanimljiva osoba da bi bila šteta da ne ostane nešto zapisano. Uostalom iza njega je hrpa dnevnika jer on je svojevrsni skriboman pa povremeno piše i po nekoliko dnevnika u kojima se može naći mnogo zanimljivih stvari. Zapravo, čitanje njegovih dnevnika zna biti literarna poslastica. Nije to nabrajanje brojki, slova i događaja kao što to mnogi dnevnici imaju, uključujući i moje - rekao je Ivica i otkrio da svoj dnevnik piše od 19. rujna 1994. godine i nije stao niti jedan dan!

Kostelić je veliki avanturist, a jedna od većih ljubavi mu je jedrenje. Pred sobom ima dva projekta: nastup u samačkoj klasi preko Atlantika 2022., a onda bi se pokušao kvalificirati na Olimpijske igre u odobalnom mješovitom dvojcu.

Ipak, između skijanja i jedrenja, kad bi mogao opet birati, odabir bi bio jasan:

- Izabrao bih skijanje, po meni je ono na višoj razini nego jedrenje. Doduše, može se reći da ja to gledam subjektivno jer nikad nisam bio olimpijski jedriličar niti ću ikad jedriti u malim klasama. S druge strane, jedrenje čini puno širi spektar aktivnosti nego alpsko skijanje, ali još uvijek mislim da je postizanje vrhunskih rezultata u skijanju jedna od najtežih stvari u sportu uopće. Ono traži posvećenost od malih nogu, ima takve zahtjeve kakve mnogi drugi sportovi nemaju. 

Pohod na Južni pol je preskup

Pričalo se i o pohodu na Južni pol, no to je ipak preskupo, objasnio je Ivica, a veliki faktor u njegovom životu je zasigurno supruga Elin, s kojom ima četvero djece. Djeci su nadjenuli imena Ivan, Leon, Kata i Jana, islandskih imena nema:

- Neka imena smo imali prije u obitelji, neka su izvedenice istih, recimo Jana od Janice, a i baka je bila Janica. Imali smo prabaku Katarinu pa smo drugoj blizanki dali ime Kata. Elin ima trojicu braće i oni imaju dovoljno prilika davati djeci svoja imena. Na kraju krajeva, ja držim do hrvatskih imena, a Elin je to prihvatila. Doduše, među krsnim imenima naše djece ima islandskih imena, ali vam neću reći ništa više od toga.

Otkrio je i čime se bavi Janica i rekao je li mu žao što Janica više nije državna tajnica za sport:

- Trenutačno je mama i čini mi se da u majčinstvu uživa sve više, a za ostalo morate nju pitati. Nije mi bilo niti najmanje žao jer ona je na toj dužnosti bila izložena. Užasno je bilo ono što je doživjela u Supetru. To je jedna ljaga koja je teško izbrisiva. Tada sam bio ozbiljno zabrinut za nju. Čini se da se ona sada drži one “bježi, skrivaj se i šuti, ako hoćeš živjeti u miru”.

Dužnosnička karijera njega ne zanima:

- Možda zato što sam ja odveć konkretan. Još uvijek sam više čovjek od akcije nego od diplomacije i zavrzlama. Ja većinu stvari radim iz osobnog zadovoljstva, a u tome ga ne bih vidio. Tata me je nedavno pitao zašto se ja ne bih kandidirao za predsjednika FIS-a. Istina je, ja bih volio utjecati na politiku FIS-a, no to bi značilo da moram biti u uredima, da se s nekim polufrajerima moram boriti za stvari koje su očite. Zašto da ja trošim energiju na to, pa radije ću svako ljeto provoditi na Mljetu, jedriti, baviti se s podvodnim ribolovom, družiti sa svojom djecom...

Za kraj, za Večernji je otkrio kako ne zna dokle je došla ideja o snimanju igranog filma o Kostelićima, ali interesa je bilo. Prije četiri godine Kostelići su i razgovarali sa scenaristom, no dalje od toga - nije došlo.