'Osvojio sam europsku broncu, a medalju će mi donijeti poštar'

Ivan Kaić (32) osvojio je broncu u prvom online otvorenom prvenstvu Europe u formama. Za člana zagrebačkog Maksimira ova europska bronca zapravo je ravna svjetskoj, s obzirom na to da je prvenstvo bilo otvoreno za sve zemlje svijeta iako ga je organizirala krovna europska taekwondo organizacija. 

- U mojoj kategoriji, 31-40 godina, bilo je 58 natjecatelja. Trebalo je proći tri kruga i u svakom izvesti dvije forme. U finalu sam bio jedini Europljanin - kaže Ivan, koji je prošle godine u travnju također osvojio broncu na Europskom prvenstvu u Grčkoj. 

Natjecanje je trajalo šest dana, a kad je najavljeno, Ivan je mislio da će biti više revijalno nego ozbiljno. Trenirao je dva do tri sata na dan, a pred velika natjecanja inače trenira i dvostruko više. Ipak, prijavilo se 1700 natjecatelja iz 75 zemalja.

- Sve forme koje sam slao sucima snimio sam iz prve. Nisam želio popravljati, jer kao nije to ozbiljno, družimo se... a sad mi je malo i žao. Vidio sam gdje sam pogriješio, a mogao sam se snimati do savršenstva - smije se Ivan i dodaje kako će mu medalju donijeti poštar.

Ovo mu je prvenstvo otvorilo i neke nove horizonte. Rijetko se, primjerice, viđaju natjecatelji s Fidžija ili iz Indije, a sad je seniorsku medalju odnio baš Indijac.

Kroz nekoliko dana Ivan je trebao s reprezentacijom otputovati u Dansku na Svjetsko prvenstvo, no ono je, kao i sve ostalo, odgođeno do daljnjega. Ovo je velika stvar za Hrvatsku, koja iako jaka u borbama, u formama ima dosad samo pet velikih medalja, brojeći i juniore. Ova Ivanova je šesta. Uspjeh je tim veći što uglavnom trenira sam, uz redovan posao u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo. U ovo doba korone to je još više došlo do izražaja, jer na posao je išao redovno, a u dvoranu nije mogao. 

- Živim u Lučkom i imam dvoranu u kući, nekih 40 kvadrata, pa nikad nisam prestao trenirati. Odradim trčanje prije ili poslije posla, a onda dvorana. Bio sam puno puta u Koreji na trening kampovima, snimam se i ispravljam greške, a puno mi pomaže i zaručnica Matea, koja je također u taekwondou. Treniramo zajedno, pomažemo si i velika mi je podrška - kaže Ivan. 

Iako je vjenčanje bilo planirano ovih dana, zbog cijele situacije će ga vjerojatno malo odgoditi. Osim zaručnice, s taekwondoom ga vežu i korijeni. Njegovi roditelji upoznali su se  u dvorani, i on je, logično, počeo trenirati kao dijete.  

- Kao kadet i junior okušao sam se i u borbama, no ubrzo sam shvatio da više volim forme, a i da mi bolje idu. Smatram da je potrebna specijalizacija jer je gotovo nemoguće biti odličan u jednom i u drugom - pojašnjava Ivan. 

I dok su forme zapravo borba sa zamišljenim protivnikom, treninzi i natjecanja su znatno drugačiji od onih koje prolaze borci pa nije ni čudo da se sportaši vrlo rano odluče za jedno ili drugo. Ivan je, primjerice, prvu veliku medalju čekao do 31. godine, što je većini boraca vrijeme za prestanak treniranja. Ivan još ne misli odustati, niti ima razloga za to. Tek je ušao u kategoriju U40, a postoji i ona iznad 65.