‘Kauboji’ su se u godinama najvećih uspjeha okupljali u njegovoj i Čupićevoj sobi, u šali nazvanoj ‘Kafić kod Malog i Manjeg’... Sada u reprezentaciji nema Čupića pa nema više ni kafića
'Playstation i aparat za kavu, baš nikamo ne idemo bez njih'
U Rouenu su se hrvatski rukometni reprezentativci smjestili u hotel uz rijeku Seineu, sa Saudijcima, Mađarima i Bjelorusima. Nema tu nekog luksuza, ali naši dečki se snađu, i sa smještajem i sa slobodnim vremenom.
- Ma baš tako. Nikad se ne žalimo. Važno je da je na terenu sve OK - sa smiješkom kaže naš dobroćudni div s crte Željko Musa.
Prostorije za masaže, koliko god to zvuči nevjerojatno na ovoj razini, u hotelu nema, a nema više ni “kafića” u jednoj od soba, što je svojedobno bila posebnost ove momčadi. Bilo je to u Londonu, u vrijeme OI-ja 2012., improvizirani kafić zvao se Kod Malog i Manjeg, a smjestio se u sobi Ivana Čupića i Zlatka Horvata, koji su imali najveći balkon. Pa su znali organizirati i nešto što smo tad zvali “Balkon party”.
- A ne, nema više toga. Nažalost. Bilo nam je toliko dobro da su nas već od sljedećeg turnira razdvojili, ha, ha - kaže Horvat i dodaje:
- Ali nema veze, snađemo se mi za druženje, nema veze kod koga i kako, uvijek pronađemo neko rješenje...
Sve i da im dopuste takav format zabave, postoji objektivan problem. Naime, Ivana Čupića ovog puta nema u reprezentaciji.
- Da, Manji je na zasluženom odmoru. Čupko je ovaj put odlučio malo predahnuti, vidjet ćemo hoće li nam se moći priključiti na nekom od sljedećih turnira. To će on dogovoriti s izbornikom i ljudima iz saveza. Dao je jako puno za Hrvatsku, donio nam jako puno veselja, ali zadnjih nekoliko godina trpio je možda malo previše kritika. Nije lako to sve istrpjeti i jasno mi je zašto je odlučio napraviti pauzu - kaže Horvat.
Nema Čupića, ali ima PlayStationa. Prije bi na prvenstvo išli bez dresova nego bez “plejke”.
- Ma naravno da je tu PlayStation, ništa bez toga. Smjestili smo ga u prostoriju u kojoj se održavaju i konferencije za novinare, pa možete i vi baciti jednu s nama - sa smiješkom je ponudio Zlatko Horvat, a mi smo ponudu rado prihvatili, samo kada dođe pravo vrijeme za to...
Ima tu i kvalitete, vrhunskih gejmera, ali i tu je presudno iskustvo.
- Priključili su nam se mlađi igrači, mislio sam da će nas ‘ubijati’ na PlayStationu, ali nije baš to tako. I dalje smo mi iz stare garde najjači, dominiramo, ha, ha - pohvalio se Zlaja i nastavio:
- Hotel je krcat, nema baš previše mjesta, a ta prostorija je dovoljno velika, pa smo tako iskombinirali. To nam je omiljena zabava, a tamo i kartamo, družimo se.
Kad se sve zbroji, “kafić” ipak postoji. Jer tu je i aparat za kavu.
- Naravno da je tu, sve je na istome mjestu, u toj sobi za zabavu. Evo, izvolite, slobodno si skuhajte kavu, na raspolaganju je - opet je ljubazno ponudio Horvat.
Važno je i to da se druže izvan terena, i tu se gradi momčadski duh. Iako, oni s tim nikad nisu imali problema...