Puljani, sportaši, prijatelji i poznanici u šoku su nakon prerane smrti bivše stolnoteniske hrvatske reprezentativke kojoj je bešćutna bolest zvana "rak" pokazala svoju okrutnost i otela joj ono najvrjednije. Život.
Na društvenim mrežama mnogi se opraštaju od Dine Pervan Rabelo koja se borila kao lavica do kraja, ne posustajući i ne želeći da ju kontrolira bolest-sarkom kostiju s kojim se junački borila oko tri i pol godine.
Njezina Pula ju nikada neće zaboraviti, a grad joj je sjajnom gestom odao veliko priznanje. Stolnoteniska dvorana pulske Gimnazije će u budućnosti nositi ime Dina Pervan Rabelo.
- Lavica, žena zaraznog osmijeha, borac do kraja, žena ogromnog srca - samo su neki od komentara brojnih kolega i prijatelja koji su Dinu poznavali godinama.
- Ona je bila naša učenica od 2004. do 2008. godine i to smjer jezična gimnazija. Kada sam joj javio da planiramo malu i obnovljenu dvoranu za stolni tenis posvetiti njoj bila je sva ushićena i sretna i napisala da joj je to velika utjeha u teškim trenucima. Nakon toga smo se još dopisivali i nisam slutio najgore. Htio sam da naša škola i mladi ljudi imaju uzore i kada uđu u dvoranu da vide posvetu njoj, priču o njezinom životu, borbi, nadi, vjeri u život i čovjeka. Nažalost, Dina je otišla i dala nam zadatak da čuvamo misli i sjećanje na njezin osmijeh i pobjede. Moram svakako napomenuti da je autor vizuala koji će se nalaziti u dvorani Zvonimir Čačić - rekao je Filip Zoričić, ravnatelj pulske Gimnazije.
I druge inicijative se rađaju u čast hrabre Dine koju volja za životom nije napuštala niti u najtežim trenucima.
- Postoji inicijativa za promjenom imena stolnoteniske dvorane Domu sportova u Puli u Dina Pervan Rabelo, a potekla je od ravnatelja Pula sporta, Ivana Glušca. Naša golubica mora nastaviti letjeti i u planu mi je da humanitarna udruga "Hrabra golubica", koja je pokrenuta za pomoć Dini, nastavi živjeti i dalje. Da kroz tu Udrugu nastavimo pomagati i drugima koji se nađu u sličnoj situaciji. Užasno mi je teško, još sam u šoku i ne mogu opisati koliko boli pomisao da je nema. Zvao sam njezine roditelje i nisam mogao ispustiti niti glasa. Nisam mogao otvoriti usta od silne tuge. Uspio sam im ipak izraziti moju duboku sućut i da ostanu hrabri, kao što je bila Dina. Ona je meni značila i značit će puno jer je bila početak moje karijere, prvih pravih rezultata... Dina je bila predivno biće - kroz suze je rekao njezin trener Bogdan Đekić.
Neslužbeno doznajemo da je njezina posljednja želja bila da ju kremiraju i dio pepela ostave u Americi gdje se liječila zadnjih godinu dana i živjela sa svojim suprugom, a dio vrate u rodnu Hrvatsku.
