Prebolio metastatski karcinom i planira istrčati sedam maratona u sedam dana za pomoć bolnici!

Istrčati sedam maratona u sedam dana!? Zvuči nemoguće, ali upravo se na taj pothvat odlučio Splićanin Kristijan Sindik (45), koji će u sedam dana trčeći spojiti rodni grad s Tivtom odakle njegova obitelj potječe. I to u humanitarne svrhe, sav prihod ide za pomoć dječjeg odjela splitske onkologije.

POGLEDAJTE VIDEO: Planira istrčati sedam maratona u sedam dana

Pokretanje videa...

01:26

Maraton | Video: 24sata/pixsell

- Planiranih tristotinjak kilometara podijelili smo u segmente i "prodavali". Svaki kilometar - 100 kuna. No cijela dionica je odavno rasprodana pa su ljudi uplaćivali i dalje. Planirano skupiti oko 100.000 kuna, koji će biti utrošeni za nabavku infuzijski volumetrijskih pumpi za dječju hematoonkologiju - kaže nam maratonac/humanitarac, koji se tračanjem ozbiljnije počeo baviti prije petnaestak godina.

- Počeo sam s košarkom u ondašnjoj Jugoplastici, kasnije prešao u drugog splitskog prvoligaša Dalvin, a paralelno sam igrao i mali nogomet u klubu koji se danas zove Split – Tommy. Bio sam i dio momčadi koja je igrala Svjetsko prvenstvo sveučilišta s Matom Stankovićem, Nikolom Tomičićem, Joškom Silićem, Darkom Nejašmićem..., četiri godine igrao sam i Prvu hrvatsku malonogometnu ligu...

I onda se vratio prvoj ljubavi, košarci.

- Počeo sam suditi, došao sam do A-2 muške i A-1 ženske lige, a sudio sam i žensku ABA ligu. I cijelo to vrijeme sam pomalo trčao, kako bih zadržao formu. Davne 2008. godine vidio sam na TV-u izvještaj s maratona u New Yorku i zapitao se jesu li to sve neki super ljudi ili bih i ja mogao istrčati maraton. Suigračima s nogometa spomenuo sam tu ideju i oni su mi se samo nasmijali, zbog toga što nisam bio baš poznat po tome da volim trčati na treninzima i utakmicama. Ali dva mjeseca kasnije istrčao sam svoj prvi polumaraton u Varaždinu, dvije godine kasnije i prvi pravi maraton u Rimu. I tu je sve počelo...

Od tada Kristijan trči, do sada je kompletirao 24 maratona, među njima svih šest najvećih - Tokio, Boston, London, Berlin, Chicago i New York, a namjerava postati i prvi Europljanin koji će šest najvećih istrčati po dva puta.

- Nedostaju mi samo Tokio i Boston. Sve je bilo planirano i uplaćeno, imao sam i startne brojeve, ali korona je sve poremetila. Nadam se da ću za godinu, najviše dvije uspjeti kompletirati po dva puta svih šest najvećih, ali i istrčati maraton na svim kontinentima. Nedostaju mi još Afrika i Australija, i to neće biti problem, ali hoće Antarktik. Taj zadnji će biti poseban izazov zbog niskih temperatura, koje se kreću između -5 i -15 C - otkriva nam Sindik.

Sindik nije klasičan maratonac natjecatelj, zbog kasnog početka i srednje životne dobi, maratone istrčava za oko 3.5 sata, a želja mu je istrčati maraton ispod 3 sata, zbog čega je angažirao i trenera Čedu Pajića, proslavljenog maratonca i triatlonca.

- On je i natjecatelj, i trener, i humanitarac, pomagao je našim generalima u Hagu, a ispunio mi je i životnu želju da se kratko telefonom čujem s jednim od moja dva najdraža glazbenika, Branimirom Johnnyjem Štulićem. Kratko smo popričali, nadam se da ću ga imati priliku i upoznati. Drugi glazbeni idol mi je Đorđe Balašević.

Sindik je kao član Maraton kluba Marjan na čelu organizacije Splitskog maratona, ovu utrku lokalnog karaktera uspjeli su podići na zavidan nivo, privući na nju čak 4000 natjecatelja. No kako je sva natjecanja tog tipa zaustavila korona, otvorio se termin za Kristijanov pothvat "Sedam maratona u sedam dana".

- U Splitu sam se rodio, ali sam svake godine praznike provodio u Tivtu, gdje imam brojne prijatelje i rodbinu. Zato sam se odlučio spojiti dva moja grada, a i kilometraža se nekako idealno uklopila. Krećem u četvrtak ujutro u 7:00 iz dnevnog boravka svih splitskih sportaša, s Marjanskih vrata, a prva stanka je Ruskamen. Drugi dan cilj je u Drašnicama, treći u Pločama, četvrti u Stonu, peti u Orašcu, šesti u Čilipima i sedmi u Tivtu. Na granici me čeka petnaestak članova Triatlon klubova Kotor i Herceg novi, koji će me pratiti do cilja.

Pothvat je to koji bi teško kompletirali i puno mlađi i bolji maratonci od Kristijana, koji nam otkriva i kako će maksimalno čuvati snagu i energiju do kraja.

- Nemoguće je istrčati punom snagom maraton svih sedam dana, bit će dionica koje ću dijelom i prehodati, ali sve u okviru limita od 6.5 sati u okviru kojih se svaki maraton mora službeno i istrčati.

Najviše ga veseli što se javilo jako puno ljudi koji su željeli pomoći, a nada se da će ga svaki dan na među stanicama dočekati i mještani.  

- Kilometri su "otkupljeni" odavno ali novac pristiže i dalje. I ne samo to, čim sam objavio da krećem u ovaj projekt javili su se brojni donatori i sponzori koji su pomogli. Na svih sedam lokacija riješen je besplatan smještaj za cijelu ekipu, doniran je novac za kupnju goriva za prateći kombi i automobil koje smo također dobili besplatno, kao i prehrana, preparati, masaže... Praktično nećemo imati nikakav trošak, tako da računam da ćemo svih 100.000 kuna potrošiti za nabavku infuzijski volumetrijskih pumpi za dječju hematoonkologiju splitske bolnice - kaže Kristijan, koji je i sam bio onkološki bolesnik:

- Prije četiri godine prebolio sam metastatski karcinom i osjećam potrebu pomoći. Na žalost, već godinu dana svi pričamo samo o jednoj temi i bolesti, a nepravedno se zaboravljaju oni koji također vode bitku za život s drugim bolestima. Svi su životi jednako važni, ali za mene životi djece ipak moraju biti prioritet. Par mjeseci prije nego mi je dijagnosticiran metastatski karcinom kompletirao sam Ironman utrku u Barceloni, dakle, nitko nije ni slutio da imam problem koji me mogao stajati života da nije bilo brze i precizne dijagnoze, na čemu sam liječnicima iznimno zahvalan.

A da je Sindik sastavljen od "čvrstog materijala" svjedoči i anegdota iz Bostona.

- Nakon 15 kilometara doslovno sam se zbog vrućine i "jet lega" srušio i onesvijestio. Brzo su mi pritrčali volonteri, liječnici, vodili su me prema prvoj pomoći, ali nisam želio odustati. Malo sam prošetao da dođem sebi i nastavio do kraja. Nije bilo šansi da odustanem...

Iako je mogao postizati i bolje rezultate da se ranije posvetio trčanju, Sindik ne žali.

- Za sve u životu postoji razlog, mjesto i vrijeme. Košarka i nogomet moje su ljubavi, i kad sam sazrio i prerastao ih, došlo je vrijeme za nešto novo, za trčanje. Jedan od velikih maratonaca Meb Keflezighi kazao je kako bi preporučio svakom sportašu da jednom istrči maraton i osjeti radost i sreću kad prođe ciljem. Ja sam osjetio tu sreću i ona mi je promijenila život. Od tada sam novi čovjek - zaključio je Sindik.