Veselja što ih pružaju mala zadovoljstva, toliko karakteristična za život na divljim prostranstvima, gotovo su se izgubila u civilizaciji. Naši roditelji bili su sretni s par naranči, mi nismo ni s novim mobitelom, kaže Kostelić
'Prema očevoj školi rođendan je za djecu i žene. Ipak sam slavio, čokolada i dvopek bili su torta'
Danas je moj rođendan, započeo je Ivica Kostelić novi mini putopis na Facebooku u kojem je slikovito izvijestio gdje se trenutno nalazi i kakvo je stanje u regati Transat Jacques Vabre, jedriličarskoj utrci u kojoj se plovi povijesnom rutom trgovanja kavom između Francuske i Brazila.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
Današnja objava ponešto je drugačija od prethodnih... Ivici je rođendan. Napunio je 42 godine i negdje usred Atlantika, usred beskrajnog plavetnila omeđenog nejasnim linijama obzora, podijelio je s nama djelić pustolovnog doživljaja.
Šesnaesti je dan regate i došlo je do faze u kojoj je tišina sve češća, a riječi sve rjeđe. Na otvorenom moru događaji variraju iz dana u dan pa Ivica i družina na različite načine ispunjavaju vrijeme.
Daleko na pučini, Kostelić je proslavio 42. rođendan premda, kako kaže, zbog oca Ante nema tu naviku. No kada je čovjek prepušten velebnoj snazi divlje prirode, svojemu iskonu, tada se javljaju i dublje spoznaje. Izuzet od svijeta i civilizacije, onako kako to najviše voli cijeli život, prenio nam je razmišljanja u kojima će se mnogi pronaći.
Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.
"Danas je moj rođendan!
Kao dio kaubojske-macho škole moga oca, prema kojoj su rođendanska slavlja namijenjena djeci i ženama, ni ja obično ne slavim svoj rođendan, ali ovoga puta smo ga ipak iskoristili kao izliku za slavlje kako bi barem na kratko razbili monotoniju života na brodu. Za proslavu smo žrtvovali zadnju pločicu čokolade, koju smo smjestili između dva komada dvopeka da glumi rođendansku tortu. Pridodali smo još i kompot od kruške, kojeg smo posebno čuvali za ovu prigodu. U "tortu" smo umjesto svjećice zaboli vilicu, a na njezin vrh nataknuli komadić papira kojeg smo onda pripalili. Improvizacija je jedna od najbitnijih vještina u offshore jedrenju.
Ta veselja što ih pružaju mala zadovoljstva, toliko karakteristična za život na divljim prostranstvima, bilo na moru ili na snijegu, gotovo su se izgubila u civilizaciji. Dok su naši roditelji bili presretni s nekoliko naranči ispod bora, mi smo nesretni jer nismo dobili najnoviji model mobitela nego onu dva mjeseca stariju varijantu sa slabijom kamerom. Čini mi se da je ovaj konflikt samo dio mnogo dublje agende sažete u poglavlju "imati ili biti" u sklopu priče o ljudskoj sreći.
U međuvremenu smo se probili na jug i uhvatili priključak sa vodećom skupinom. Ovo prebacivanje na jug donijelo nam je pad u poretku, ali smo ipak uspjeli uhvatiti vlak s najbržima. Popodne nam je po drugi put puknuo soft shackle na muri, spinaker je opet neplanirano poletio, ali smo ubrzo riješili problem.
Preko dana je vruće, posebno u kabini gdje sunce zagrije trup broda i atmosfera je kao u sauni. Nekoliko puta dnevno imamo kratke treninge u kabini. Naime, kod svakog manevra treba prebaciti sav slobodan teret, oko 150 kg, s jedne strane kabine na drugu, a taj se teret u trenutno prevladavajućim uvjetima stavlja u najskučenije, klaustrofobične kuteve broda što još dodatno pojačava efekt vrućine. Poslije svakog manevra izlazim na palubu i treba mi pola sata da se rashladim.
Noćas smo imali odlične uvjete za jedrenje s pasatom na tempomatu između 16 i 22 čvora i prosječnim brzinama oko 12 čvorova. Od jutra je vjetar pao i lagano okrenuo sa sjeveroistoka na istok, sto je cijela flota iskoristila za pojlabandu i spuštanje prema jugozapadu gdje se očekuje vise vjetra.
Vrijeme pretežito sunčano, sparno i vruće. Vjetar 14 čvorova iz 80°.
Na brodu sve dobro.
Ivica & Calliste"