Preminuo je Slaven Zambata

U 81. godini života preminuo je Slaven Zambata, legendarni Dinamov nogometaš. Tužnu vijest potvrdio je Dinamo.

- U velikoj tuzi i bolna srca javljamo da nas je u četvrtak, 29. listopada, rano ujutro zauvijek napustio naš proslavljeni nogometaš, naš dragi, omiljeni i nezaboravni “plavi devet” – Slaven Zambata. Jedan od najvećih Dinamovih igrača svih vremena, napadač sa stilom, igrač za nogometne gurmane i sladokusce, kapetan proslavljene generacije iz 1967. godine, krajem rujna je obilježio svoj 80. rođendan, a dulje je od šest desetljeća bio usko vezan uz maksimirski klub. Bdio je nad svakim rezultatom, svakim potezom, emotivno pratio događanja vezana uz Dinamo. Termin ispraćaja doznat ćemo naknadno, a GNK Dinamo ovom prilikom izražava duboku sućut obitelji i prijateljima našega Slavena - objavio je zagrebački klub.

Zambata, rođen 24. rujna 1940. godine, koji je preko sinjskog Junaka 1959. došao u Dinamo, u sljedećih deset godina u maksimirsku je legendu ušao odigravši 251 utakmica uz 156 golova. Među svim silnim golovima i utakmicama ističe se njih više, ali, primjerice, epski preokret u polufinalu Kupa velesajamskih gradova u polufinalu protiv Eintrachta nikad se neće zaboraviti. Dinamo je izgubio u gostima 0-3, a onda u uzvratu pobijedio 4-0. Lavinu golova pokrenuo je upravo Zambata i zajedno sa suigračima preko Leedsa u finalu kasnije digao najveći trofej. 

A u veljači 1967. Celticu, koji je malo kasnije postao prvak Europe, zabio je za pobjedu u Glasgowu. Bio je to svojevrsni europski Superkup.

- Taj naš susret mediji su nazvali superfinale. Na kraju utakmice sam uzeo loptu. To je bila moda. Vratio sam se u šesnaesterac da pomognem obrani, igrao sam centahalfa, bio sam u krilu golmanu, a Škorić mi kaže:’ Zambi, što radiš ovdje? Kome ću ispucati loptu?’. Otišao sam na lijevi bok i viknuo da mi doda. Dok je lopta putovala, sudac je svirao kraj, a ja sam uzeo loptu i otrčao u svlačionicu - opisivao je Zambata najljepše nogometne trenutke koji su u Dinamu krenuli golom Hajduku u Kupu u svom debiju.

Jedan je od najvećih napadača u povijesti Dinama, a oni mlađi vjerojatno ne znaju da je bio na probi upravo u Hajduku.

- U ljeto 1959. u San Remu u Hajduk smo došli Josip Skoblar i ja. Dva tjedna je sve to trajalo. Mene su doveli kao pojačanje. Odigrali smo dobro, a na kraju su mi rekli: ‘Mali, javit ćemo ti se’. Nikad se nisu javili. Zamislite, Skoblara, koji je bio napadač, stavili su na desnog beka - nije mogao vjerovati Zambata koji je za Dinamo u prvom navratu igrao do 1969. i osvajao tri puta trofej Kupa maršala Tita (1963, 1965. i 1969), a 1967. kao kapetan momčadi spomenuti Kup velesajamskih gradova.

- Moj prvi trener, Branko Dragaš, bio je veliki navijač Građanskog, cijele dane sam slušao priče o Bukoviju, Franji Mari Wölflu... Govorio mi je da moram u Dinamo. I sjeo sam na posljednji vlak za fakultet. Na kolodvoru su me dočekali sinjski studenti i u koloni smo išli u Dinamo na probu. Sjećam se, za Dinamo sam potpisao u studenom 1959. godine.

Kasnije je nastupao za belgijske klubove KSV Waregem i FC Crossing iz Bruxellesa (1969. -1972.), a kad se ujesen 1972. vratio u Zagreb, odigrao je posljednje utakmice za Dinamo jer je zbog težih ozljeda (operirao je oba meniskusa) morao završiti karijeru, a to je učinio 1973. u austrijskoj ekipi Villach.

Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 31 utakmicu i postigao 21 gol. Kao kapetan reprezentacije sudjelovao na OI 1964. u Japanu. 

POGLEDAJTE VIDEO: Slaven Zambata o karijeri

Pokretanje videa...

01:39

Preminuo Slaven Zambata | Video: GNK Dinamo

Osim za nogomet, bio je silno talentiran za jahanje, košarku, nogomet, rukomet, a jedan je od rijetkih nogometaša s diplomom, i to pravnika.

- Na putovanja sam nosio skripte i učio rimsko pravo, građansko. U autobusu, vlaku, spavaćim kolima, avionu... Onda sam gradivo snimio na magnetofon i rekao si: ‘Do stadiona imaš 20 minuta, nazad još 20. I tih 40 minuta sam slušao i učio pravo. Znao sam pjevati definicije, kao refren neke pjesme. Velika mi je želja biti sportski novinar, ne politički, nego baš sportski. Prvu godinu fakulteta sam dao u roku, u drugoj sam počeo igrati u Dinamu, pa je 'zaštekalo'. Treću godinu sam položio drugu, ha, ha... Osim mene, pravo su završili Branko Devčić i pokojni Josip Kuže. Tada se još moglo, danas više nema toga.