Prije točno 33 godine Dražen je utrpao rekordnih 112 koševa...

Dražen je za nas bio Bog, nismo ga smjeli ni pogledati, a kamoli faulirati, rekao je Igor Đurović, koji je čuvao Petrovića na utakmici Cibone i ljubljanske Olimpije 1985. 

Prošle su 33 godine od Draženovog rekorda, utakmice u kojoj je zabio 112 koševa. Radovan Lorbek, ondašnji tajnik Olimpije, zakasnio je s licenciranjem igrača pa su Ljubljančani u Zagreb u 1. kolu Jugolige 1985. došli s kadetima.

Cibona i Dražen Petrović zaključili su da je to savršena prilika za rušenje rekorda Radivoja Koraća koji je 1962. zagrebačkoj Mladosti zabio 74 koša.

- Dražen je pogazio riječ, obećao je da će izaći iz igre nakon što obori rekord Radivoja Koraća od 74 postignuta koša, ali znate kakav je on bio 'psiho', nastavio je zabijati do kraja i na koncu je došao do 112 koševa - prisjetio se Igor Đurović, koji je kao kadet Olimpije čuvao Dražena Petrovića. Ili je barem to pokušavao.

- Umjesto da pošalje dokumentaciju preporučeno poštom, Lorbek je zbog uštede poslao po prijatelju koji je zakasnio u Beograd pa smo mi, kadeti i juniori morali u Zagreb kod prvaka Europe Cibone - otkrio nam je tadašnji kadet Olimpije Igor Đurović i dodao: 

- Sedam dana smo se spremali i živjeli za tu utakmicu. Ne pruža vam se svaki dan prilika da igrate protiv Dražena. Koliko je bilo uzbuđenje, dovoljno svjedoči da je Milutin Rešetarević večer uoči utakmice od sreće popio par čašica, a kad je to saznao trener Zmago Sagadin, nije ga za kaznu ni poveo na utakmicu. Na koncu je plačući otišao kući, a mi kombijem prema Zagrebu - dodao je Đurović.

'Zmajčeki' su znali što ih čeka, Dražen je najavio kako želi oboriti 23 godine stari rekord Radivoja Koraća, koji je kao igrač OKK Beograd zagrebačkoj Mladosti 1962. godine ubacio 74 koša. A kad on nešto zaželi...

- U šali smo pitali Lorbeka što ćemo dobiti ako pobijedimo Cibonu, a on je mrtav hladan odgovorio da svaki od nas može izabrati automobil po želji. Mogao nam je obećati bilo što, jasno je bilo da nismo imali baš nikakve šanse. Dražena smo svi gledali kao Boga na terenu, a kad je pao na parket, moj suigrač Matjaž Strmole potrčao mu je dati ruku da se podigne. U svlačionici je kazao kako je do daljnjega neće prati - rekao je Đurović, koji je većim dijelom susreta pokušavao čuvati Dražena, no nije se previše uzbuđivao zbog njegove serije koševa. 

- Znali smo što namjerava jer je u novinama najavio da će oboriti rekord i tek nakon toga izaći iz igre. Nismo mogli ništa nego čekati da zabije 75 i izađe, no znate kakav je Dražen bio. Nastavio je trpati. Nas trojica smo imali po 17, ostali 16 godina i nikad nismo ni igrali za seniore. Nismo ga smjeli ni pogledati, a kamoli faulirati. Ipak, bio je to nevjerojatan osjećaj koji pamtim i danas. Sjećam se da smo vodili 4-2, a onda je 'netko ugasio svjetlo', ha, ha, ha - dodaje Đurović.

Već do poluvremena Petrović je dogurao do 67, a završio je na 112 poena.

Svi su se podredili Draženu na toj utakmici. Osim jednog drugog Dražena.

- Kad si mlad i nadobudan, misliš da možeš sve, pa sam tako i ja na toj utakmici tražio priliku da se iskažem - prisjetio se Dražen Anzulović, koji je sa 16 koševa bio drugi strijelac Cibone.

- Ispalo je da samo ja nisam skužio na kojeg se Dražena igra - nasmijao se.

Petrović je uvijek imao instinkt “ubojice”, nikome nije popuštao.

- Cibona je u to vrijeme bila putujući cirkus, ali bilo je utakmica na kojima se većini nas nije dalo igrati. Ali Dražen nije birao. On bi uzeo loptu, a mi bismo samo stajali sa strane i puštali ga da sve riješi sam - kaže Draženov brat Aco, s kojim je četiri godine igrao u Ciboni.

Baš zbog tog ubojitog mentaliteta Dražen je bio to što je bio, baš zbog toga je porušio tolike rekorde. Još stoji i njegov rekord od 42 koša u finalnoj utakmici španjolske ACB lige.

A najbolji primjer te nepokolebljivosti bila je i uzaludna Acina zamolba da promaši dva slobodna bacanja kako bi cibosi dobili premije za pobjedu nad njegovim Realom u Zagrebu. U uzvratu u Madridu, u kojem se gledao ukupan broj koševa s obiju utakmica, Cibona ionako nije imala šanse.

No Dražen, naravno, nije promašio.