Radili smo puno na zajedništvu. Pogotovo nakon utakmica i pobjeda, zajedništvo je bilo sve veće i jače, objasnio je izbornik formulu koja nas je odvela do srebra na SP-u u Rusiji...
'Na dan utakmice ne jedem ništa i ne koristim mobitel...'
Izbornik Zlatko Dalić gostovao je na Laudato TV-u gdje je govorio o svome životu, Bogu i o neponovljivoj Rusiji koja je obilježila naše živote.
Pokretanje videa...
Naravno, tu 2018. godinu pamtimo kao da je jučer bila, a Dalić napominje kako smo do srebra došli samo zahvaljujući zajedništvu koje je pokrenulo naše reprezentativce i povezalo ih s navijačima.
- Cijelo moje djetinjstvo vezano je uz crkvu. Zajedno s mojim prijateljima iz djetinjstva se i dalje družim i to je sve utjecalo na mene. Dvije, tri godine hodao sam na ivici, bilo mi je jako teško i tada mi je pomogao kućni odgoj i vjera. Moj cilj je bio ostvariti nešto u životu, ne osramotiti roditelje. To je mala sredina, gdje ljudi sve komentiraju ako netko nije uspio i to me održalo na životu. Moju cijelu karijeru kao profesionalni nogometaš sam igrao na korektnom nivou. Bio sam zahvalan klupski igrač koji je mogao to odraditi, možda sam mogao upasti u reprezentaciju. Ali nisam zaslužio. Završio sam karijeru s 34 godine. Naišao sam na jako puno situacija, a kad pogledam, sve je to sjajno i lijepo. Put koji nije bio lagan, puno puta sam bio pred zidom koji sam mislio da ne mogu preskočiti. Vjerovao sam u svoj rad, bio sam pred zidom, ali uspio sam. Uz pomoć Boga i roditelja sam se uspio izvući iz teških situacija - rekao je Zlatko Dalić.
Hrvatska je bila daleko od reprezentacija koje su se spominjale u kontekstu finala uoči SP-a. Igrači su došli umorni nakon napornih sezona i sve je to trebalo uklopiti. Dalić je objasnio kako mu je to uspjelo.
- Radili smo puno na zajedništvu. Pogotovo nakon utakmica i pobjeda, zajedništvo je bilo sve veće i jače. Kad se grupa ljudi ujedini, kada daje sve od sebe i zna da ima podršku, to je najvažnije. Ja njih nisam učio igrati nogomet, radili smo na timu i organizaciji, to je bilo najvažnije. Znali smo da je teško razdoblje iza igrača, bili su zasićeni, ali kada dođeš igrati za repku, nema umora i nema većeg motiva nego nacionalnog dresa. Tako bude puno lakše i oni su to prihvatili. Mi smo bili 50 dana zajedno, to smo proveli bez ijednog problema. Radili smo zajedno, trenirali, pod velikim pritiskom išli na utakmici.
Čekali smo kao ozeblo sunce tu prvu utakmicu protiv Nigerije. Znali smo da nam ona može biti putokaz za daljnji uspjeh, a slično je razmišljao i Dalić. Nabrijao je igrače uoči te utakmice, a i oni su bili svjesni važnosti te utakmice. Jednostavno, nakon te pobjede sve se otvorilo.
- Ta prva protiv Nigerije nam je bila i najvažnija, ona je određivala daljnji tijek prvenstva. Dobili smo je, dobili jedan zamah, povjerenje i snagu. Rekao sam igračima da svatko od njih mora prihvatiti ono što im ja kažem, bez obzira bili rezerva, na klupi ili 22 igrač. da bez toga ne ide. I to nas je povezalo, to zajedništvo i borba - kaže izbornik.
Voditelja je zanimala i formula uspjeha viceprvaka svijeta, a ona je jednostavna. Bez hrane i mobitela!
- Nastojim sve do zadnjeg dana pripremiti taktiku i sastav kako bi bilo sve spremno. Na dan utakmice napravimo sastanak, pripremu za utakmicu i nemamo više o čemu razgovarati. Prepustim ih svakog svojim mislima, svaka osoba zna što je najbolje za njega. Taj dan ne koristim mobitel, a gotovo skoro ni ne jedem ništa. Sva koncentracija mi je na utakmici, a tada budem miran. Znam da sam sve napravio, da su igrači spremni i da je sve u Božjim rukama.
A poniznost je igrala veliku ulogu u svemu tome.
- Mi smo pobijedili Argentinu i Messija 3-0. Ti moraš odletjeti u oblake nakon toga, moraš biti u euforiji, a ja sam bio u euforiju, ali rekao sam igračima da se smirimo. Dosta puta u životu iz euforije odemo u tragediju, a to se meni dogodilo nekoliko puta u životu. To mi je pomoglo da budem razuman, rekao sam igračima da stanemo na loptu i da budemo ponizni. Biti ponizan ne znači da nisi dobar, spreman, baš suprotno. Ali ti to ne pokazuješ. Ti ne galamiš, ne pokazuješ to na sva zvona. Bog daje milost poniznima, a oholima ne daje. Ako si ti ohol, ti podcjenjuješ druge, a precjenjuješ sebe. A to sam rekao igračima, da moramo poštovati protivnike. Nije me prebacilo, molio sam se Bogu. Treba biti ponizan i skroman, Bog daje milost poniznima.
Dalić je najviše ponosan na Hrvatsku koja se ujedinila nakon srebra na Euru. A doček je tek posebna priča. Više od pola milijuna ljudi okupilo se na ulicama Zagreba kako bi pozdravilo nape reprezentativce koji su od zračne luke do centra grada putovali dugih 7 sati.
- Opet se Hrvatska pokrenula, sport je to učinio. To zajedništvo je vrjednije od srebra. Bilo je neopisivo, ta 22 igrača su pokrenula cijelu Hrvatsku. Netko je htio zatomiti taj naš identitet, bilo je zabranjeno reći da si Hrvat ili katolik. Mi nikome ne radimo na zlo, igrači su pokazali kako se to radi. Nitko nikoga nije povrijedio na dočeku, nitko nije završio u zatvoru. A u Francuskoj je bilo mrtvih. Mi smo pokazali da možemo biti najsretniji, a samo nam malo fali. To je nogomet učinio. Mi smo osjetili to kad smo bili u Rusiji, igrali smo za naš narod, bili smo našpanani.
- Nismo u tome omjeru očekivali taj doček, bili smo tužni zbog poraza u finalu, ta tuga je bila sve dok nismo došli u Hrvatsku. Kad su nas Migovi dočekali, kad smo vidjeli što se događa po cijeloj Hrvatskoj. Jednom u životu čovjek doživi tako nešto ili nikada. To je okidač koji nam govori kako se moramo postaviti. To je bilo najveće okupljanje nakon Domovinskog rata. Ovo je bilo spontano, bilo je to okupljanje i revolucija. Sumnjam da će se to ikada ponoviti u Hrvatskoj.
Je li taj uspjeh donio nešto više od samog veselja?
- Moglo se to iskoristiti na nekom stadionu ili u materijalnom smislu, ali taj naboj je i dalje tu. Na svim domaćim utakmicama u kvalifikacijama su stadioni bili puni. Čak i naša gostovanja. Hrvatska reprezentacija postala je simbol zajedništva, opet se vratila narod. Postala je simbol domovine, igrači igraju srcem, vjeruju u ono što rade. bio je prepun stadion. To je bitna poruka za sve, da se moramo ugledati na sport, a Hrvatska bi tada po uređenju bila kao Švicarska. Sportaši čine čuda. Malo se ulaže u infrastrukturu, ali mi smo borben narod i talentiran. Borimo se kada je najteže, a to smo pokazali u Rusiji gdje smo nekoliko puta bili u teškoj situaciji i kao da je gotovo. Ali mi smo vjerovali, mi smo htjeli, pokazali smo domoljublje i kada god je bilo napeto, Bog je dao na našu stranu. Finale smo zavrijedili odnosom, igrom, ljubavlju i domoljubljem - rekao je Dalić.