Prodavao je satove i naočale na ulici, s bratom dijelio tenisice, a sada začepio usta kritičarima...

Preko trnja do zvijezda. To je rečenica koja najbolje opisuje put Giannisa Antetokounmpa (26). Greek Freak je u šestoj utakmici finalne serije utrpao 50 poena Phoenix Sunsima i odveo Milwaukee Buckse do prve NBA titule nakon 50 godina.

Kada su ga Bucksi na draftu 2013. izabrali kao 15. pick nitko, unatoč njegovom ogromnom potencijalu, nije vjerovao da on može doseći sami vrh svjetske košarke. No, on je vjerovao. I to je najvažnije.  A život ga je naučio da ako on sam ne vjeruje u sebe, neće ni nitko drugi. Baš je iz tog razloga uspio. Iz tog će se razloga o njemu pisati knjige i snimati filmovi jer njegov je život uistinu holivudska priča.

Njegovi roditelji došli su trbuhom za kruhom u Grčku iz Nigerije 1993., a tri godine kasnije u Ateni se rodio Giannis Adetokunbo. Obitelj je i dalje živjela u siromaštvu, tamo su smatrani građanima 'drugog reda'. Pa, službeno su bili ilegalni imigranti sve do 2013. kada je Giannis otišao u SAD na draft. 

Giannis i njegova braća prodavali su naočale, satove, CD-ove i više-manje slične stvari po ulicama Atene kako bi preživjeli. Košarku je počeo igrati sa sedam godina zajedno sa starijim bratom Thanasissom, a iako mu je bio najveća podrška, nikada nisu bili u isto vrijeme u igri iz prostog razloga - imali su samo jedne tenisice. Taj težak život naučio ga je skromnosti koja mu je danas pomogla da danas dođe tamo gdje je, na vrhu svijeta!

Kao 16-godišnjak zaigrao je za prvu momčad Filathlitikosa, koji je nastupao u drugoj grčkoj ligi. U prvu ligu nije mogao jer nije imao papire. Tek je dvije godine kasnije, prije odlaska na draft u SAD, Giannis Adetokunbo postao Giannis Antetokounmpo i službeno dobio grčko državljanstvo. 

"Teško je igrati na prazan želudac", prisjetio se jednom, pričajući svoju životnu priču.

'Preko bare' je došao mršav kao čačkalica, ali visok kao toranj. A znao je nešto i s loptom. Budući da je još uvijek bio u fazi rasta, Bucksi još nisu znali što će s njime. Hoće li na razigravača? Ili na neku krilnu poziciju? Odgovor su dobili kada je u teretani dobio desetak kilograma mišića i značajno otišao 'u širinu'. 

Bilo je jasno da mora biti što bliže košu. Šut ga ionako nije najbolje služio. No i taj nedostatak je nadomjestio nevjerojatnim atleticizmom. 

Kada krene u svoj prepoznatljivi "Eurostep", praktički je nezaustavljiv. A u njega krene tamo negdje oko linije za tri poena te svojim ogromnim koracima grabi prema zakucavanju.

Sezona 2016./2017. bila je "njegova sezona".  Jason Kidd odredio je za njega više lopti, više slobode, pa je i ovaj shvatio - da može više. Te je sezone prosječno ubacivao 22,9 poena te dobio MIP nagradu (op.a. nagrada za najveći razvoj u toj sezoni). No, ta nagrada bila je samo uvertira za ono što je uslijedilo.

Nije prošlo dugo, tek dvije godine, nakon čega je osvojio MVP nagradu. Od MIP-a do MVP-a u dvije godine. Prilično impresivno. No, to ga nije bacilo u nebesa. 

Iako je dobio nagrade na osobnoj razini, mnogi su i dalje sumnjali u njega zato što u Bucksima nije bilo snage ni moći za posljednji iskorak. Nazvali su ga takozvanim "chokerom", odnosno igračem koji se 'ugasi' u najvažnijim trenucima. Sada im je začepio usta, a i onima koji su govorili da s Bucksima ne može do naslova, da mora u momčad s boljim pojedincima.

"Molim vas, sad me više ne nazivajte MVP-jem dok to ne postanem i iduće godine.", rekao je 2019. kada je odnio prvu MVP titulu. Sljedeće ju je obranio, no znao je da individualne nagrade ne znače baš ništa bez timskog uspjeha."Ne zovite me MVP-jem dok ne postanem prvak." Danas je postao. I to zasluženo. Uz svo dužno poštovanje prema Nikoli Jokiću i njegovoj lucidnosti, Giannise, ti si MVP!

- Želim zahvaliti Milwaukeeju što je vjerovao u mene. Moji suigrači su igrali žestoko svako prokletu utakmici. Vjerovao sam ovoj momčadi. Htio sam ovo napraviti u ovom gradu. Htio sam ovo napraviti s ovim dečkima. Sretan sam što smo uspjeli to napraviti - rekao je nakon što je osvojio prvi NBA prsten.