Sport

Komentari 5

'Rođak i uzor Mate Parlov više nije jedini olimpijac u obitelji...'

'Rođak i uzor Mate Parlov više nije jedini olimpijac u obitelji...'

Još me muče upale, nakon maratona tjedan dana ne mogu hodati. Dnevno istrčim i do 30 kilometara, a kile baš i ne gubim jer je tijelo naviklo na napore, priča nam najbrža Hrvatica Matea Parlov Koštro

Jarunsko jezero. Gusta magla, ne vidiš prst pred okom. Ugođaj baš, onako, jesenski. Gotovo nigdje nikoga. Tu i tamo netko s psom, pokoji šetač..., i ona. Teže je hodala, ali osmijeh je bio tu, od uha do uha. Kako i ne bi, na nedavnom maratonu u Valenciji naša je Matea Parlov Koštro (28) osigurala plasman na Olimpijske igre.

- Uh, još me muče upale, ali to je normalno nakon maratona. Nakon svake utrke uzmem tjedan dana odmora da tijelo dođe k sebi, to je ipak veliki šok za organizam. Kasnije idem i na masažu - priča nam Matea.

POGLEDAJTE VIDEO: Hrvatica osvojila srebro

 

S istrčanih 2;28:52 u maratonu ispunila je olimpijsku normu (2;29:30). Osobni je rekord popravila za gotovo četiri minute (2;32:43). Zauzela je 18. mjesto, ali puno važnije, ispunila je glavni cilj zbog kojeg je i došla u Valenciju. Pobijedila je, gle čuda, djevojka iz Kenije. Peres Jepchirchir s 2;17:16 ostvarila je peto vrijeme svih vremena.

- Koja je tajna kenijskog maratona? To je njima nacionalni sport, svi tamo trče. Također, žive na nadmorskoj visini 365 dana u godini i to im poboljšava kapacitete, stvara se veći broj eritrocita koji prenose kisik i brži je oporavak. Mi možda jednom godišnje odemo na tri tjedna na visinske pripreme, ako i toliko... Također, imaju sjajnu genetiku za maraton - priča nam Matea pa dodaje:

- Teško je ljudima u Hrvatskoj objasniti zašto europske trkačice pored maratonki iz Afrike ne mogu do medalje. Nas iz Europe ne cijene dovoljno, pogotovo jer smo mali sport. Onda su, jasno, i financijske slabije. Jedno povlači drugo. U Hrvatskoj ima puno talentiranih trkača, ali zbog strukture financiranja napuštaju maraton i zapošljavaju se, idu trbuhom za kruhom.

Takav je slučaj i s protagonisticom ove priče.

- Magistra sam kineziologije, a prošle godine prijavila sam se za stručno osposobljavanje za taj posao kako bih dobila neka sredstva. Nešto dobijem od HOO-a i Hrvatskog atletskog saveza, ali moram i raditi jer su troškovi veliki. Radim individualne treninge i na taj način to "krpam".

Zanimalo nas je kako izgleda jedan Matein trening.

- Ujutro trening, popodne oporavak i navečer još jedan trening. Dnevno istrčim i do 30 kilometara - kazala nam je Matea i šokirala nas.

Pa kako nadoknaditi kilograme, kako se oporaviti?

- Ma nije problem, moje tijelo gubi malo kilograma jer je naviklo na takve napore. Veći šok mom organizmu bit će ovih tjedan dana odmora nakon Valencije. Maraton je moj način života, čim se probudim ujutro idem trčati - kazala je Parlov Koštro kroz smijeh.

'Hranu su nam ostavljali pred vratima'

Vratili smo se još malo na Valenciju. Uz Mateu je bio i suprug Dražen, inače nogometni trener, koji s njom ide na natjecanja kad god može. Vjerojatno je organizacijski bilo zahtjevnije organizirati maraton, nego, primjerice, teniski meč između dva tenisača.

- Otkazani su gotovo svi maratoni zbog pandemije korona virusa. Još u četvrtom mjesecu sam trebala trčati normu za Olimpijske igre, ali... Organizatori su nama elitnim trkačima izašli u susret jer su znali da nam treba nekakva prilika za normu. Ovaj dio gdje trče građani i rekreativci maknuli su. Bilo je 250 nas maratonaca i oko 50 polumaratonaca - pojašnjava Matea pa dodaje:

- Prije dolaska u Valenciju morali smo odraditi test na koronu. Tražili su nas i pozivno pismo iz španjolske vlade. Dva dana prije utrke i organizatori su nas tamo testirali. Imali smo posebne sobe za ovu priliku, inače ih dijelimo. Nitko nije smio ulaziti u naše sobe, obroke su nam ostavljali ispred vrata. Smjeli smo napustiti hotel samo u slučaju treninga. 

Parlov Krišto je očekivala plasman na OI.

- Radim sa Slavkom Petrovićem. To je jedini trener u Hrvatskoj koji radi po principu laktatnog mjerenja, uzima mi krv iz uha i tako se najpreciznije može vidjeti u kakvoj si formi. Ništa ne prepuštamo slučaju, a i na treninzima sam vidjela da mogu trčati puno brže od norme. Ovo je bila zadnja prilika za mene ove godine pa sam igrala na sigurno, ali mogla sam ja to i brže. Ubrzala sam zadnja četiri kilometra, do tad sam držala grupu koja je hvatala normu.

Znači ima još rezerve? Možda već na OI-ju u Tokiju?

- Ima sigurno. Cilj mi je oboriti osobni rekord. Maraton u Valenciji bio mi je tek treći u karijeri. Najmlađa sam maratonka u Hrvatskoj, a nižem sve bolje rezultate, mislim da mogu puno u dugoprugaškom trčanju. Za maratonce se kaže da su najbolji tek s 35. Treba samo strpljenja, a to mi nije najjača strana, haha.

Trener Petrović odmah je prepoznao potencijal naše sjajne maratonke.

- Trčala sam srednje pruge, ali čim me vidio znao je da je to to. Rekao je da imam sjajne predispozicije za maraton. Koje su to? Aerobne sposobnosti prije svega koje su kod mene dosta genetski razvijene, mala sam, imam malo kilograma, sve što treba za brži oporavak. U maratonu ne smiješ biti mišićav jer mišići vežu dosta kisika na sebe i troši se puno energije.

Ima Matea zanimljivog uzora.

- Svi očekuju da ću reći nekakvog kenijskog trkača ili trkačicu, ali to je Mate Parlov, naš proslavljeni boksač. Iz iste smo obitelji, on je naš rođak. Drago mi je što sam sad druga olimpijka iz obitelji. 

Najčitaniji članci