Za sada sam komentator i gledatelj, nemam ulogu u klubu. Svi su govorili da planiram biti na nekoj funkciji kad sam dolazio, ali ja sam došao pomoći isključivo na terenu. Sada gledam maloga kad igra....
OPROŠTAJ LEGENDE
Roko Ukić je otišao u mirovinu: Zadovoljan sam karijerom, a sin Luka vidi bolje od mene...
Nakon 23 godine aktivne košarkaške karijere i čak 20 osvojenih trofeja, jedan od najboljih hrvatskih košarkaša novije generacije, Roko Leni Ukić, odlučio je objaviti odlazak u košarkašku mirovinu.
Ušao je u momčad Splita u sezoni 2000/'01, kad je klub igrao prestižnu SuproLeague, zadnju utakmicu odigrao je u istom žutom dresu u prošloj sezoni. Želio se oprostiti s naslovom prvaka, ali nije išlo, želja mu se nije ispunila.
Pokretanje videa...
00:27
- Previše je meni košarka dala da bih tražio nešto više, nekakve filmske priče... Znam da se ljudi povedu za tim, pa i moji bliski prijatelji su željeli takav kraj. Da se razumijemo, želio sam ga i ja, ali mi nije problem što se nije odvilo baš tako. Žao mi je svakog poraza u životu, ali tako je ispalo. Klub 20 godina nije igrao nijedno finale, tavorio je u prosječnosti lige, taman smo se vratili u ABA ligu i ničim, osim možda mojim imenom, nije bilo realno očekivati da osvojimo trofej. Bili smo u finalu Kupa i prvenstva, nije se dogodilo, naišli smo na boljega...
Zašto ste se odlučili oprostiti baš sad?
- Razmišljao sam kako napraviti neki oproštaj, objavu, točku na i... Već godinu dana sam razmišljao kako, a meni je ova "old school" pressica super jer nisam fan društvenih mreža. Vidim neka lica koja su bila i na mojoj prvoj pressici. Ovo je moj kraj. Svjestan sam kako se profesionalni sportaš mora osjećati fizički da bi igrao, tijelo mi je reklo da je dosta i nije to bio problem prepoznati i objaviti, bez obzira na emocije...
U jednom od prvih intervjua rekli ste da slušate Doorse, Led Zepelin, Deep Purple, Dire Straitse, a od novijih Eminema...
- Nije se puno promijenila playlista...
Rekli ste i da biste se okladili da o NBA ligi znate više o HTV-ovih komentatora. Sad ste i sami komentator.
- Rekao bih to i danas, ha, ha, ha... Radim što me veseli, ne uzima mi previše vremena, zanimljivo mi je, govore ljudi da solidno radim taj posao, vidjet ćemo kako će se to razvijati...
Koji klub osim Splita pamtite po posebnim emocijama?
- Panathinaikos, posebno navijače i atmosferu kad bi dobili Olympiakos. S tim se može mjeriti samo kad Hajduk pobjedi Dinamo... Mi smo imali jako puno uspjeha i to će mi ostati u glavi zauvijek kao lijepa uspomena.
Najbolji suigrač?
- Teško je reći, vjerojatno Dino Rađa.
Najbolji trener?
- Svi koje ne spomenem će se naljutiti. Učio sam od svih, od Marušića i Radovića na početku, do Subotića s kojim sam igrao i koji mi je bio zadnji trener.
Idol?
- Reggie Miller.
Nekad davno govorili ste da vam je uzor i Ante Grgurević, koji sjedi ovdje na vašem oproštaju...
- Ante je ne samo meni, nego i svima mogao biti primjer, sinonim za pristup sportu, kako se maksimalno posvetiti nečemu. Grga me s 15 godina vodio na treninge, trenutci su to koji te oblikuju kao osobu i kao igrača...
Koje lijepe trenutke pamtite iz Španjolske?
- Iz Španjolske se više sjetim teških nego lijepih trenutaka, jer je bio veliki skok i šok za mene. U Splitu sam imao puno više slobode u igri, iz uloga s puno ovlasti ovdje došao sam u natjecateljsku sredinu u kojoj sam imao neku drugu ulogu. Pamtim moje nezadovoljstvo zašto nemam više minuta i slobode. U TAU se sjećam polufinalne serije protiv Barcelone, ostao sam sam na svojoj poziciji zbog ozljeda, igrao dobro...
NBA?
- To je bilo ostvarenje mog dječačkog sna, na početku sam dobro igrao, kad bi zabio 10 mislio sam da mi nema kraja. Da mi je netko u startu rekao da ću napraviti 10% ovoga što sam napravio u karijeri, bio bih zadovoljan...
Zadnji ste veliki igrač Splita koji se oprašta, što je tužno za klub i navijače. Što biste preporučili mladim igračima, kako doći u te visine?
- Teško se može generalizirati, svaki put je specifičan, tri djeteta, tri glave, tri obitelji... Sve je različito. Poručio bih im da se ne žale puno na trenere i sve što im fali jer će im uvijek nešto faliti. Moraju gledati sebe u situaciji koja nikad neće biti idealna. Uvijek kao profesionalac imaš otežavajućih okolnosti, moraš naći načina to pobijediti...
Biste li im preporučili da prihvate devetogodišnji ugovor kakav je vama na početku ponuđen?
- Na početku samo igraš, cilj ti je postati prvotimac, počnu priče o talentu, budućnosti, ugovoru, novcu... I onda ne potpisuješ ugovor oduševljen jer sai ispunio san, nego u glavi imaš kalkulaciju gdje su neke druge stvari upletene. Nemaš tu dječju radost, nego razmišljaš o drugim stvarima. Ali za to je odgovorna okolina, a ne djeca...
O sinu Luki se dosta priča, talentiran je, ima li strast kakvu ste vi imali?
- Ima, ali na malo drugačiji način. Ja nisam znao što je profesionalni sport, nitko u obitelji mi se nije bavio sportom a on od treće godine ide na utakmice, stalno je okružen profesionalnim sportašima i sve mu je puno bliže, ali što se tiče ambicije i ljubavi, natjecateljskog duha, to je kod njega izraženije i jače nego kod mene. Njegova grupa prijatelja još uvijek igra basket vani... Rekao bih da on u svojim godinama puno bolje vidi stvari nego ja u istim godinama.
Bili ste kapetan reprezentacije, rekorder po broju nastupa, prošli ste dva desetljeća uglavnom frustracija... Kako gledate na to razdoblje?
- Većina tog vremena jest bila frustracija, ali sada gledam na to vrijeme drugačijim očima nego tada. Mi smo često očekivali puno, ali objektivno, jesmo li mi ikad bili favoriti za medalju? Možda u Beogradu, i svi znamo što se tamo dogodilo. Mi smo uvijek bili tu negdje, ali ne u krugu favorita za medalju. Nekad je falilo kvalitete, nekad neki promašeni šut, sudačka odluka... Ne osjećam to kao svoju pogrešku, niti bilo čiju drugo, svjestan sam da nije bilo uspjeha, ali iz ove perspektive smo bili uspješni.
Svirate li i dalje?
- Sviram, prije par dana smo imali koncert, ali sada vani izlaze ljudi koji slušaju neku drugu glazbu, ljudi koji slušaju rock koji mi sviramo ne izlaze baš.
Hoće li prije sin vas nadmašiti u košarci, ili vi oca u glazbi?
- Definitivno sin mene. Teško je po glazbenoj vještini mjeriti se s nekim, a ja se bavim glazbom koja će teško nadmašiti popularnost Daleke obale. Sin ima sve što je potrebno da uspije.
Kako vidite budućnost Splita?
- Vidjet ćemo koliko će ljudi koji vode klub biti pametni. Novac nije tu ključan, s manjim budžetima su se znale raditi odlučne stvari. Na ljudima koji vode klub je da naprave prave odluke, vidjet ćemo... Korak naprijed ili korak natrag, teško mi je prognozirati. Za sada je na solidnom nivou, što će biti dalje...
Vaša uloga?
- Za sada sam komentator i gledatelj, nemam ulogu u klubu. Svi su govorili da planiram biti na nekoj funkciji kad sam dolazio, ali ja sam došao pomoći isključivo na terenu. Sada gledam maloga kad igra i kad su utakmice koje prenosim...
Ostaje li žal što niste dobili pravu priliku u NBA, pogotovo nakon tradea?
- Istina je da sam mijenjan u momčad u kojoj nisam imao šansu izboriti se za minutažu ako se netko ne ozlijedi. Što se tiče Toronta, Calderon je bio ispred mene, ali nisam ga doživio kao pretpostavljenoga sebi. Nisam osjećao kad sam igrao protiv njega da sam "donji" što se kaže. I u klubu i u reprezentaciji igrali smo "al pari" košarku, kao i puno puta smatrao sam da zaslužujem više. Da su se karte malo bolje posložile...
Sa 16 godina kritizirali ste Savez zbog toga jer niste mogli igrati na dvojnu licencu. Imaju li djeca danas priliku igrati i razvijati se?
- Imaju i prvu i drugu ligu, danas su lige slabije i pitanje je podražaja. Sve je za duboku analizu. Mi smo kad država izgubili juniorsku košarku, koja postoji samo na papiru. Puno je detalja koje bih mogao spomenuti ali to nije tema danas.
Cijelu karijeru bili ste otvoreni, nikad se niste skrivali, rekli ste svakome uvijek otvoreno sve u lice i preuzimali odgovornost. Sad ste u ulozi komentatora. Koliko vas to zadovoljava?
- Razlog što sam prihvatio ponudu je zato što je to medij koji me zadovoljava. Ja se trudim, ako treba oplesti po sudcima i trenerima ok, ali po igračima ipak manje. Karikiram... Neću reći sve što mislim jer ne bi želio nekoga povrijediti, ako baš ne griješi na isti način pet puta. Imam priliku reći nešto više i obogatiti utakmicu, dok je to tako, radit ću taj posao.
Što je bilo u boci kojom ste gađali TV komentatora Slavka Cvitkovića?
- Voda.
Nekad ste pisali jako zapažene kolumne...
- Uvijek se moraš nekoga taknuti, kad napišeš tvrđe je i ne da mi se otvarati frontove, a ne mogu napisati nešto što želim bez toga. Sigurno neću u novinarstvo...
Možete li povući paralelu između Splita i hrvatske košarke danas i 2003. kad ste osvojili zadnji naslov prvaka?
- Puno je drugačije. Tada je to bila nesređena momčad, dolazak Din koji je doveo par igrača i trenera, ali tro je bila neplanska priča. Sada priča ima glavu i rep, dulje traje. Istina, igrači nisu tako visokog ranga, ali ih ima puno više. Split je na početku sezone kompletno pogriješio s rosterom ali na vrijeme su to shvatili i vratili igrače koji su im donijeli puno, promijenili su kompletno krivu sliku.
Koliko je na vašu karijeru utjecao Srđan Subotić?
- Suba je za mene vezan i osobno i košarkaški. Znamo se i prije moje prve sezone, iz istog smo kvarta. Suba, Grga..., to su ljudi koji su mi bliski, prijatelji... Smatram da je krenuo u prvu sezonu jako dobro, koju ljudi možda i nisu percipirali jer je klub bio jao nesređen, bio je sam i borio se. Imao je on i svoj interes da postane trener, ali je pomogao energijom klubu i to je prošlo ispod radara i nije dobio kredit za to. Drago mi je da ima svoj put, da mu ide u Poljskoj, navijamo svi za njega.
Može li Hrvatska na OI?
- Može, treba dobiti pet utakmica i sve je riješeno.
Raspituju li se veliki klubovi za sina?
- Preskočit ćemo to pitanje.
Naj utakmica karijere?
- Ima ih, zavisi tko što voli. Meni je najdraža utakmica u kojoj sam zabio 24 koša San Antonju, od toga pet u zadnja dva napada za pobjedu jedne od najboljih franšiza u tom vremenu.
Najdraža trica?
- Protiv Marousija za produžetak na početku karijere, tko se toga sjeća...
Najzabavniji suigrač u reprezentaciji?
- Šveđo vjerojatno... (Damir Markota, op.p)
Najdraži koš u karijeri?
- Koš za pobjedu i osvajanje Kupa u Zadru 2004.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
