Roko Ukić: Miki Rapaić je i dan danas božanstvo u Istanbulu...

Rapaić je bio Bog u Perugiji, ali kad to isto misle o vama u Istanbulu, gradu od 17 milijuna stanovnika, onda je to velika stvar. Kamo god bih izašao, svi samo govore: ‘Miki, Miki’. Takva vrsta sportaša je, nažalost, izumrla, kaže Roko Ukić.

Roko je u Fenerbahče stigao 2010. i igrao tri sezone. Odveo je klub do naslova i dvaput bio MVP finala. Malo je reći da je bio zvijezda, bio je vođa te momčadi. I to mu navijači Fenerbahčea nikad neće zaboraviti. 

- Bili smo prilično popularni, ali ni blizu nogometašima, to je deset puta viša razina.

Roko je išao je i na utakmice nogometaša Fenerbahčea.

- Bio sam na legendarnoj protiv Trabzona. Zadnje kolo. Feneru je za naslov trebala pobjeda ili bod ako Bursa ne pobijedi, a Trabzonu ništa nije značilo. Bilo je 1-1, nisu mogli zabiti gol i onda je u 88. minuti službeni spiker objavio da je Bursa primila gol i da gubi 2-1. Stadion je eksplodirao, a igrači Fenera se povukli, nisu htjeli napadati da ne prime gol. I onda se spiker u 90. minuti opet javio i rekao da je pogrešno vidio, da Bursa vodi! Sudac je svirao kraj, navijači su htjeli zapaliti stadion, a spiker je odmah dobio otkaz - priča Roko.

Predsjednik kluba dvadeset godina bio je kontroverzni Aziz Yildirim. Posljednjih godina bio je na meti turskog pravosuđa zbog prljavih radnji. Prije šest godina je 12 mjeseci proveo i u zatvoru, tad ga je sud osudio zbog namještanja utakmica.

- On je među pet najmoćnijih ljudi u Turskoj. Brazilac Alex bio je miljenik, igrao je skoro deset godina u Feneru. I pozvao ga je predsjednik na razgovor, a Alexu stigao SMS. Odgovorio je na poruku, a predsjednik ga je odmah otjerao iz ureda i iz kluba. Smatrao je to nepoštovanjem.

Kad jednom zaigrate za Fener, navijači vas poštuju cijeli život. Još pogotovo ako ste bili dobri kao Roko.

- Bili smo Tomas, Bogdanović i ja na utakmici Turska - Hrvatska, 2011. Bile su dodatne kvalifikacije za Europsko prvenstvo 2012. godine. Pobijedili smo 3-0. Prvi gol zabije Ivica Olić, a mi skočimo, nitko ništa. Potom zabije Mandžukić mi opet skočimo i već im polagano idemo na živce. Kod trećega gola počeli su nas gađati svime i svačime. I digne se jedan navijač, pokaže rukom da prestanu i ovi odmah stanu. Podigne vestu, a ispod majica Fenera. Pazite, nije mu bilo baš svejedno jer se igralo na stadionu Galatasaraya, ali znao je da smo mi iz prve petorke Fenerbahčea i odmah nas je zaštitio.

Fenerbahče je veliko sportsko društvo, pod istim imenom imaju i košarkašku momčad, odbojkašku...

- Prije dolaska u Fener, igrao sam za Barcelonu, tako da mi ti sportski kolektivi nisu bili nešto novo. Mislim, nije mi bio drugi svijet. Ali, da, to je istočnjačka verzija tih mastodonskih klubova, Reala, Barcelone i slično. No, nogomet je broj jedan. Ima Turska dobrih stvari, šarmantnih, ali ima i onih manje šarmatnih. Zna to biti luda kuća, ipak je to Turska. Ali, ako ste bili dobri u Feneru, onda vas cijene. Evo, neki dan sam igrao prijateljsku utakmicu protiv brata od Enesa Kantera, oni navijaju za Fenerbahče. I nakon utakmice mi je prišao o rekao : 'Sjećam se da si igrao tri godine za Fenerbahče, bio si MVP finala, hvala ti na tome'. 

Roko je veliki fan nogometa, zna gotovo sve o HNL-u. Ako hoćete, bez problema će vam reći tko je igrao u napadu Kamen Ingrada 2003. protiv Schalkea ili koga je vodio Darko Raić Sudar. 

- Dinamo? Igra bolje nego prethodnih godina, ali ne mogu biti objektivan, ipak sam ja hajdukovac - završio je kroz smijeh Roko.