Rudić u mirovinu: Nemam ni jednu medalju koju sam osvojio

Bernardo Rocha de Rezende poznat i kao Bernardinho, brazilski odbojkaški trener, samo on je ispred Ratka Rudića. Samo ovaj Brazilac ima više osvojenih trenerskih medalja od našeg velikana. Ratko Rudić nije samo najveći vaterpolo trener u povijesti, čovjek kojega će teško ikad itko dostići, već je on i jedan od najvećih trenera uopće u povijesti sporta. Bez ikakve sumnje, to je činjenica.

Javio nam se iz Zagreba, došao je u Hrvatsku nakon što je završio posao u Pro Reccu. Odnosno, završio ga je korona virus.

- Gotovo je, više neću biti trener - potvrdio je gospodin Ratko na početku razgovora.

Da, bilo mu je dosta. Ipak će za mjesec proslaviti 72. rođendan.

- Ostat ću uz vaterpolo, član sam Stručnog savjeta našeg vaterpolskog saveza. U komisiji sam i svjetskog vaterpolskog saveza. Dakle, ostajem tu, ali me nećete više gledati uz sami rub bazena - nasmijao se legendarni brk.

Pro Recco, jedan od najvećih klubova svijeta, uz našu Mladost koja ja vaterpolski Real Madrid sa Save, bio je posljednja Rudićeva stanica u karijeri.

- Znate, htio sam se oprostiti od karijere s naslovom u Ligi prvaka, ali posljednjih su tjedana bili samo virus naslovi, ništa drugo. Zbog toga sam odlučio završiti - rekao je Rudić, koji je na odlasku čelnicima Pro Recca poručio da bi za trenera mogli uzeti jednog drugog Hrvata. Elvisa Fatovića, izbornika Australije.

- Naravno da sam rekao puno lijepih stvari o njemu. On ima još godinu dana ugovora s Australijom, vidjet ćemo što će biti, ali sam Pro Reccu svakako rekao da ga probaju dovesti sad ili nekad u budućnosti - rekao je Ratko, a onda smo se okrenuli prošlost.

Eh, kakva li je to samo sjajna prošlost.

- Kao da ja znam koliko sam medalja osvojio u trenerskoj karijeri, stvarno ih nisam brojao - ponovno se nasmijao se Rudić i nastavio:

- Gdje čuvam medalje? Nema kod mene neke trofejne sobe ili trofejne kuće. Sve sam svoje medalje darovao Hrvatskom športskom muzeju u Zagrebu. Tamo ih možete vidjeti. Sve sam ih dao, kod sebe imam samo pločicu iz Hall of Famea.

Bio je odličan igrač. S reprezentacijom bivše države osvajao je olimpijske, europske i svjetske medalje, a trenerska karijera počela je prije 40 godina. Vodio je juniore Partizana, a onda i juniore reprezentacije bivše države. 

- Medalje 1983. godine, srebra na juniorskom svjetskom i europskom prvenstvu bila su ključ moje trenerske karijere. Nakon toga sam dobio pravu priliku. Tada mi je i godinu poslije u Los Angelesu na Olimpijskim igrama jedna od glavnih uzdanica bio sjajni Perica Bukić - prisjetio se Rudić.

U Los Angelesu je s bivšom državom uzeo prvo olimpijsko zlato, četiri godine kasnije u Seoulu i drugo. S Italijom je na Olimpijskim igrama bio zlatni 1992. godine i brončani 1996. godine i s Hrvatskom zlatni 2012. godine u Londonu. Ukupno pet olimpijskih medalja, od čega četiri zlatne. Kao izbornik je osvojio i još pet svjetskih i šest europskih medalja. Po triput je bio svjetski i europski prvak. Tu su i medalje s Panameričkih medalja iz Svjetske lige, Svjetskog kupa... Čovjek je doslovno kao izbornik osvojio sve što se može osvojiti.

Pamtimo 1992. godinu. Olimpijske igre u Barceloni. Dva Hrvata, Ratko Rudić vodi Italiju, Dragan Matutinović Španjolsku. Italija u epskoj finalnoj utakmici osvaja zlato nakon produžetka.

- Eh, koliko sam samo ja velikih utakmica vodio u karijeri. Tko će ih sve pobrojati - kaže Rudić i nastavlja:

- Jedno od najdražih zlata u karijeri mi je ipak ono s Hrvatskom na Svjetskom prvenstvu u Melbourneu 2007. godine. Tada je krenulo, tada smo svijetu pokazali kako ćemo idućih godina dominirati. Europsko zlato u Zagrebu 2010. godine i onda kruna s Hrvatskom olimpijsko zlato u Londonu 2012. godine. Pa mi smo toliko suvereno postali olimpijski pobjednici. Bili smo toliko moćni u odnosu na sve ostale.

S Hrvatskom je osvojio i dvije bronce na svjetskim prvenstvima, a tu se i medalje iz Svjetskog kupa i Svjetske lige. Ukupno je vodio pet različitih reprezentacija. Prije Hrvatske je bio izbornik i SAD-a, a nakon "barakuda" je vodio Brazil.

- Gdje god sam došao stekao sam prijatelje, ostavio sam veliki trag, a to mi nije bilo u mislima. Ja sam imao i u Ameriku i u Brazil išao raditi svoj posao. Samo bi je to bilo u glavi. Zbog toga me valjda toliko cijene i u Americi i Brazilu - kaže Rudić.

Rudićeva kćer Martina (41) violončelistica je, živi u Milanu, i nastupa u Scali. U Italiji živi od 1999. godine. Njen prvi nastup u Scali bio je 2007. godine. Roditelji su je bodrili iz publike. U vrijeme karantene u Italiji, Rudić je čitao, nije mogao do bazena, a sad na kraju karijere će imati više vremena za odmor. Odnosno, Gorski kotar.

- Da, jedva čekam da odem u Gorski kotar. Tamo je moj mir, naravno, Gorski kotar i branje gljiva. Gljive su bile i ostale moja velika ljubav. Sad ću im se moći još više posvetiti - rekao je za kraj Rudić.