S Grčkom uvijek muka: Zadnji put zamalo su smijenili Bilića...

Uvijek su, kaže pogled na sastave, lošiji od nas, s manje nogometne kvalitete i talenta, ali s Grcima je uvijek gadno. Europski prvaci iz 2004. godine do tog povijesnog uspjeha došli su dekadentnim, ružnim, ali učinkovitim nogometom. Tako su igrali i ranije, tako su nastavili igrati sve do danas. S više ili manje uspjeha, ali svaki protivnik se s njima muči. Pa tako i Hrvatska. Od prve utakmice, odigrane još u studenom 1996., pa sve do posljednje, one grozote u Pireju u listopadu 2011. Ajmo krenuti redom...

Studeni 1996. godine: Hrvatska - Grčka 1-1

Bio je to početak našega puta prema Francuskoj, start kvalifikacija, a Ćiro je izveo "dream team": Ladić - Bilić, Jerkan, Štimac - Stanić, Prosinečki, Boban, Asanović, Jarni - Šuker, Bokšić. I nije bilo dovoljno. Grci su na Maksimiru poveli već u 9. minuti, gol je zabio legendarni Demis Nikolaidis, a zbog toga gola na ovu utakmicu hrvatski nogometni povijesničari stavljaju oznaku "POKRADENI". Naime, nizozemski sudac Mario van der Ende nije vidio očito primanje lopte rukom prije Nikolaidisova gola... Pokušao je Ćiro kasnije i s trojicom napadača, umjesto Prosinečkog ušao je Vlaović, ali više od remija nije se moglo izvući. A za njega se pobrinuo Davor Šuker, u to vrijeme još idol nacije. Zabio je u 44. minuti, ali Zagorakis, Dabizas, Kasapis i ekipa otišli su kući s bodom, sretni i zadovoljni.

Travanj 1997. godine: Grčka - Hrvatska 0-1

U proljeće sljedeće godine Hrvatska je gostovala u Solunu, a situacija na tablici bila je takva da je pobjeda bila jedina opcija. I jasno da je napetost bila strašna, nervoza ogromna... A takva je bila i utakmica. Ružna, s puno tučnjave, naguravanja, i jedni i drugi su do pobjede pokušali doći na silu. Ili, recimo, na trenutak inspiracije jednoga igrača. Srećom po nas, taj igrač bio je ponovno Davor Šuker. Igrala se 74. minuta, noge su obostrano bile teške, umorne, kad je Slaven Bilić primio jednu loptu i u maniri najboljih "desetki" uposlio Šukera, koji je nekako provukao loptu ispod Atmatsidisa za veliku, važnu pobjedu. Ćiro je u ovu "majku svih bitaka" krenuo s Ladićem, Bilićem, Jurićem, Soldom, Šimićem, Prosinečkim, Bobanom, Asanovićem, Jarnijem, Šukerom i Bokšićem, a dvojica junaka ispali su bivši izbornik i sadašnji predsjednik. Ovom prvom Grci će se kasnije revanširati, ali o tome nešto poslije...

Ožujak 1999. godine: Grčka - Hrvatska 3-2

Nakon što smo dvije godine ranije upoznali Solun, na prvu prijateljsku utakmicu s Grčkom stigli smo u Atenu, na stadion Spyros Louis. U značajno izmijenjenom sastavu u odnosu na prethodni ogled, ali i dalje s Ćirom na klupi. Na golu je bio Ladić, obranu su činili Tokić, Goran Jurić i Milinović, petorku u vezi činili su Danijel Šarić, Asanović, Boban, Soldo i Jarni, a u napadu je, uz Šukera, bio i Alen Peternac. U takvom sastavu nismo izgledali najbolje, pa su Grci golovima Giannakopoulosa u 55. minuti vodili 2-0. Vratili smo se preko Vlaovića, koji je ušao s klupe, a za izjednačenje je zabio, naravno, Davor Šuker. Tri ogleda s Grčkom, tri njegova gola... A onda, u 86. minuti, evo opet Nikolaidisa, glavnog junaka iz prvog odlomka ove priče. Zabio je u 86. minuti i nanio Hrvatskoj prvi poraz od Grčke u povijesti.

Travanj 2001. godine: Hrvatska - Grčka 2-2

Opet prijateljska utakmica, ovoga puta na hrvatskom tlu, na travnjaku varaždinskog stadiona. E, sad više nema stare garde, iz momčadi koja je odradila prva tri susreta s Grcima - branio je Željko Pavlović, obranu su držali Tomas, Tudor i Živković, na bokovima su bili Šimić i Jarni, u sredini Rapaić, Bjelica i Niko Kovač, a u napadu Vugrinec i Vlaović. Tako je to posložio izbornik Mirko Jozić, a onda je sve "razbucao" Alexandros Alexandris, legendarni napadač Olympiakosa. Zabio je dva gola do 51. minute, opet su Grci imali 2-0 protiv Hrvatske, ali i ovoga puta Hrvatska je izjednačila. Prvo, baš kao i u prošlom susretu, Goran Vlaović, a zatim, u sučevoj nadoknadi dobri stari Miki Rapaić. I taj njegov gol za 2-2, bilo je to 25. travnja 2001., bio je posljednji koji je Hrvatska zabila Grčkoj.

Rujan 2010. godine: Hrvatska - Grčka 0-0

Punih devet i pol godina prošlo je do sljedećeg okršaja Hrvatske i Grčke. Sve se, naravno, promijenilo, bile su to sasvim drukčije momčadi, a na hrvatskoj klupi u tim je kvalifikacijama, za Euro 2012., sjedio Slaven Bilić. Na golu Runje, u obrani Srna, Ćorluka, Šimunić i Strinić, u vezi Modrić, Vukojević, Kranjčar i Pranjić, a naprijed Olić i Petrić. Takva Hrvatska dominirala je na Maksimiru, Grci su svih 90 minuta bili u podređenom položaju, ali ne bi Grci bili Grci da se ne znaju snalaziti u takvoj situaciji. I Hrvatska nije uspjela zabiti. Ulazili su kasnije Eduardo, Jelavić i Rakitić, pokušao je Bilić napasti iz svih oružja, ali jednostavno nije išlo.

Listopad 2011. godine: Grčka - Hrvatska 2-0

Prošlo je 14,5 godina otkad je Slaven Bilić onom asistencijom Šukeru "zapaprio" Grčkoj, a ove je večeri na stadionu u Pireju došlo vrijeme da Grčka "zapapri" njemu. Utakmica je bila izuzetno važna, igrala se u situaciji kad je Bilić opasno plesao na rubu otkaza, nacija je bila nezadovoljna, a onda je došla ova utakmica... Koju je Hrvatska odigrala - kriminalno! Osim po tome, ovu utakmicu pamtimo i po jednoj fotografiji za pamćenje...

No vratimo se utakmici, u kojoj je Bilić izveo ovaj sastav: Pletikosa - Ćorluka, Lovren, Šimunić, Strinić - Modrić, Vukojević - Mandžukić, Eduardo, Kranjčar - Jelavić. Ponovno nismo uspjeli zabiti, čak nismo bili ni posebno blizu tom dostignuću, a Grci su sve riješili u samo osam minuta. Prvo je zabio Samaras, potom i Gekas, a Biliću je pao mrak na oči. Još ružnije nego na terenu bilo je na tribinama, gdje su grčki huligani radili nerede, napadali hrvatske navijače, pa ni oni nisu ostali dužni... Uglavnom, kaos kojeg nitko ne želi ponovno doživjeti. A mogli bismo već 12. studenog, jer i ovaj put se igra na istom stadionu, opet u Pireju...