Samo se jednom bojao na stazi, ali nikad nije bio tako emotivan kao kada je zagrlio svoju Janicu

Samo me je jednom bilo strah na skijaškoj stazi, nije to bila ni utrka, već prvi trening spusta u Kitzbühelu.

POGLEDAJTE VIDEO: Ivica Kostelić na svirci

Pokretanje videa...

02:33

Upravo taj izostanak straha donio je Ivici Kosteliću, od danas 41-godišnjaku, ulazak u sportsku, hrvatsku i skijašku legendu. Otkako je davne 2001., dva dana nakon 22. rođendana, šokirao svijet i pobijedio u slalomu u Aspenu sa startnim brojem 64. Nitko prije ni poslije nije pobijedio s tako visokim brojem.

- Ta mi je pobjeda i dalje najdraža - reći će i danas, ma svaki put kada ga pitate.

A nakon te prve u grandioznoj karijeri koja se u Svjetskom kupu zakotrljala debijem 1998. u Söldenu Ivica je pobijedio još 25 puta u te ukupno 60 bio na postolju. Osvojio je Veliki kristalni globus 2011. godine te još četiri Mala, dva u slalomu 2002. i 2011. i  tri u kombinaciji 2011., 2012. i 2013. Bio je svjetski prvak u slalomu 2003. te osvojio četiri olimpijska srebra.

Profesor je postao mjerna jedinica za tehnički najpotkovanije vožnje slalome. Međutim, nijedna mu pobjeda nije donijela toliko emocija kao ...

- Kad sam zagrlio sestru nakon prve olimpijske medalje u Torinu. Slušao sam tada pjesmu "Mojoj majci" i prije i poslije utrke. Najdraži mi je stih: "Sve sam suze isplakao, noću zbog tebe". 

Tko zna koliko bi tu još bilo velikih pobjeda da mu karijeru nisu obilježile i mnoge teške ozljede. Ni njegovo koljeno više ne pamti koliko je puta bilo na operacijskom stolu.

- Izbor je tu dosta velik, ha ha. Nekoliko sam puta teško padao, ali mislim da je i dalje najteži onaj u superveleslalomu 2000. godine u Beavercreeku. Oporavak počinje iste sekunde nakon što ste se ozlijedili i svu energiju odmah usmjerujete u oporavak. Istu sekundu kad su me dofurali u bolnicu radio sam trbušnjake jer jedino njih sam mogao raditi. Pomagao sam tijelu da se odmah oporavi. Nikad nisam tražio pomoć psihologa ili psihijatra, važno je da imate dobrog fizijatra koji ima motiv da se oporavite.

Znao je pobjeđivati i s ukočenim leđima (Sestriere 2003.), ali definitivno je prelomio u Wengenu u siječnju 2017., njegovoj najdražoj stazi na kojoj je pobijedio šest puta i 13 puta bio na postolju, više od ikoga.

- Jako sam želio opet doći u Wengen. Ova staza je "majka svih slaloma", jedino ova staza ima sve, strminu, ravni dio i dio na kojem staza visi samo na jednu stranu. Ja skijam više od 30 godina i za mene je skijanje oduvijek bilo čak i više od ljubavi. Bez obzira na 14 operacija u mojoj dugoj karijeri.

Doduše, nastupio je kasnije još u jednoj FIS-ovoj utrci - i pobijedio, no ta u Wengenu je bila zadnja prava utrka. Zapravo, u tu je sezonu Ivica ušao samo na inzistiranje njegovog sponzora Fischera jer, kako je rekao Ivičin otac i trener Ante, već je tada mogao na paraolimpijske igre.

- On ima protezu na desnoj nozi, baš pravu protezu je dobio. Mogao bi sada ići na paraolimpijske igre baš da hoće.

Na olimpijske, pak, igre želi opet, ali ne kao skijaš. Avanturistički duh nije ga napustio, pa danas uživa u jedrenju i želi izboriti OI u Parizu 2024. godine

- Rekao bih da je to moja strast prema moru. Oduvijek sam bio povezan s morem, a i ta priča s jedrenjem je dio moje ljubavi prema moru. Teško je to objasniti, jedrenje je aktivnost za koju nisam imao dovoljno vremena dok sam aktivno skijao. A kako mi se sada, zbog skijaške mirovine, ipak oslobodilo malo vremena, u tome sam pronašao nove izazove. Tako da jedrenje danas spaja moju sportsku strast, ali mi je i velika, dugogodišnja ljubav - rekao je Ivica.

- Čim je objavljeno kako će ta nova disciplina (Mixed Two Person Offshore) jedrenja biti na olimpijskim igrama, pomislio sam kako bi mi ovo mogla biti dobra prilika. To me onako, baš od početka zaintrigiralo i počeo sam raditi neke planove u tom smjeru. Nije bilo jednostavno, prvo sam trebao pronaći partnericu jer se radi o mješovitom jedrenju, pa sam polagano počeo gurati taj projekt.

Međutim, prije kvalifikacija koje će biti 2022., ima drugu želju.

- Moj sljedeći cilj je jedriti preko Atlantika, to bih prije olimpijskih kvalifikacija odradio kao samac. Po meni je to i najzahtjevnija vrsta jedrenja, ali me i privlači najviše. Sigurno da je ljepše i sigurnije jedriti u dvoje, ali i ovakve solo avanture imaju svojih čari. Biti sam na moru je vjerojatno najveći izazov koji možete imati u ovom sportu. Dosad sam najviše bio sam na brodu pet dana, ali i takav način jedrenja ima svoje zakonitosti.

Prošao je veliku avanturu na Grenlandu prije više od tri godine s prijateljem Mihom Podgornikom. Nakon 582 kilometra za 18 dana dobili su teške ozebline uzrokovanim jakim udarima vjetra i do 120 km/h te temperaturama koje su dosezale i do minus 34 i završili u barokomori.

- Tu imate dvije opcije; ili ćete zvati evakuaciju koja je jako skupa ili ćete ići do kraja. Odlazak na Grenland je valjda jedina avantura koju nikada u životu ne bih ponovio. Nije to trebala biti takva muka, ali uvjeti nam nisu bili naklonjeni i na kraju je to bilo jako neugodno iskustvo - kazao je Ivica koji ima još toga na popisu.

- Postoji nekoliko destinacija koje me onako intrigiraju, koje bih volio posjetiti. Koje? Sigurno Aljaska, možda i Antarktika, pa razni pacifički otoci. E da, jako me zanima i Sibir, volio bih se i tamo jednom zaputiti.

Ivica je od 2014. godine u braku s Elin Arnarsdottir i  otac je dva sina Ivana i Leona. Ako već ne pokupe sportske gene, mogli bi glazbene jer otac je na utrkama često bio zadužen za podizanje atmosfere svirajući gitaru.

- Tomislav Goluban, s kojim sam napravio pjesmu "Brzi vlak" stalno me pita imam li nešto novo. Ja, doduše, nisam previše inspiriran za pisanje pjesama, padne mi neki stih tu i tamo, ali moja je greška što ne zapišem pa zaboravim. No možda ćemo opet napraviti nešto zajedno.