Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se
Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata
4 komentara

'Sestra je imala upalu mozga. Nisu znali hoće li se izvući...'

Osjećam se bespomoćno što mi sport, kojem sam posvetila život, stvara probleme. Da nisam toliko voljela udarati žutu lopticu, odavno bih odustala, ali samoj sebi dala sam još jednu šansu, poručuje Ana Konjuh

Foto: Pixsell/Instagram
4 komentara

Ana Konjuh već neko vrijeme ne igra tenis. Ozljeda lakta udaljila ju je s terena i treninga, a dok proces oporavka traje Dubrovčanka je odlučila probleme emotivno podijeliti s pratiteljima na društvenim mrežama.

Tako se javnosti obratila putem Instagrama i ispričala potresnu priču o ozljedama u kojoj je spomenula i probleme s kojima joj se sestra suočavala.

Objavu prenosimo u cijelosti:

"Još od svoje 12. godine sjećam se kako sam igrala tenis s nekom vrstom boli u laktu. Da bih nastavila karijeru, uzimala sam lijekove protiv bolova dok jedan liječnik nije predložio operaciju. Nakon što sam završila uspješnu juniorsku karijeru sa 16 godina, morala sam odgoditi profesionalnu karijeru zbog rehabilitacije.

To je zapravo prošlo dobro i ja sam bez boli bila 3,5 godine. U međuvremenu su me mučile i druge ozljede, poput hernije diska u leđima i iskrivljenog gležnja. To nije bilo ni blizu problema s kojima se moja sestra suočila.

Imala je neku vrstu upale mozga gdje nisu bili sigurni hoće li se izvući, ali čudo se dogodilo. Tijekom tog teškog razdoblja, tenis me je spašavao. Nisam pojma imala da su problemi s laktom tek počinjali...

Bila sam među 20 u svijetu 2017. i možda su stvari išle previše dobro. Probudila sam se jednog jutro tijekom turnira u Kanadi i nisam mogla ispružiti desnu ruku. Nakon povratka kući, doznala sam da trebam još jednu operaciju. Moja pozitivnost me održavala kroz rehabilitaciju i nakon duge predsezone bila sam spremna za igru.

Ovaj put je trebalo samo jedan meč da se bol vrati. Morala sam odmoriti šest tjedana nakon što sam pronašla tri stresne reakcije. Nisam se više namjeravala smjestiti i tražila sam najboljeg liječnika kojeg sam mogla i završila u SAD-u

Bilo je još neizvjesnosti i probudila sam se nakon treće operacije kako bih otkrila da nisu našli ništa ozbiljno, bilo je to samo još jedno čišćenje. Mjeseci napornog rada vratili su me na mjesto gdje sam bila spremna započeti sezonu na zemlji i travi 2018. godine. Uzela sam šest mjeseci odmora od tenisa kako bih si dala maksimalno vrijeme za oporavak.

Sada, 2019. godine, pokušavam sve moguće rekete, žice i tehniku. Osjećam se bespomoćno što mi ovaj sport, kojem sam posvetila život, stvara sve te probleme. Da nisam toliko voljela udarati ovu žutu lopticu, odavno bih odustala, ali samoj sebi rekla sam da si dajem još jednu šansu.

Moja četvrta i posljednja operacija, duga 2,5 sata, bila je rekonstrukcija ulnarnog ligamenta. Imam oko 70% šanse za povratak, ali idem za time. Imam taj cilj u glavi i ne prihvaćam nikakav drugi ishod."

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

“Ever since I was 12 I remember playing tennis with some kind of pain in my elbow. In order to continue my career I was taking painkillers until one doctor suggested surgery. After finishing a successful junior career at 16, I had to put my professional career on hold for rehab. It actually went well and I was pain free for 3.5 years. Other injuries were holding me back in the meantime, such as a herniated disc in my back and a twisted ankle. These were nowhere near the problems my sister faced. She had some kind of brain inflammation where they weren’t sure if she would pull through, but with a miracle she did. During this difficult time tennis kept me going. Little did I know the problems with my elbow were just starting. I was at a career high of 20 in the world in 2017 and maybe things were going too well. I woke up one morning during a tournament in Canada and couldn’t extend my right arm. After returning home, I found out I needed another surgery where they would shave the bone down and clean the joint. My positivity kept me going through rehab and after a long preseason I was ready to play. This time it only took one match to feel pain. I was forced to rest for six weeks after finding three stress reactions. I was not going to settle any longer and searched for the best doctor I could and ended up in the US. There was still uncertainty and I woke up after my third surgery to find out that they found nothing major and it was just another cleaning. Months of hard work got me back to where I was ready to start the clay and grass season in 2018. Only four matches in it was back. I took six months off from tennis to give it maximum time to recover. Now in 2019, I am trying every possible racquet, string and technique. I felt helpless that this sport, to which I dedicated my life to, is giving me all these problems. If I didn’t love hitting this yellow ball so much I would’ve quit a long time ago but I told myself give yourself one more chance. My fourth and final surgery, 2.5 hours long, ulnar ligament reconstruction. I have about 70% chance of returning but I am going for it. I have this goal set in my mind and I'm not accepting any other outcome.”

Objavu dijeli Behind The Racquet (@behindtheracquet)

Naši partneri pišu
Message