Šibenik u golmanu Labroviću i Bulatu opet ima dva dragulja...

Ništa novo ili već viđeno. Tako bi se u par riječi najbolje mogao opisati kup ogled Šibenika i Hajduka na Šubićevcu, s kojeg na kraju ipak sretniji odlaze gosti, koji su teškom mukom u zadnjoj minuti sudačke nadoknade izborili prolaz, golom junaka Stanka Jurića. Bila je to u mnogome preslika prošlogodišnjeg ogleda ova dva protivnika, kako na terenu, tako i na tribinama.

Opterećeni međusobnom netrpeljivošću navijača, i igrači su na terenu opet bili nervozni i grubi, zaradili previše kartona, a oštra igra Šibenčanima se osvetila jer su opet igrali s igračem manje, i to gotovo sat vremena u kojima su prosuli i gol prednosti, a na koncu i prolaz.

Dobro su igrači Borimira Perkovića na početku susreta stajali na terenu, kvalitetno pritiskali goste koji su se jako mučili probiti njihovu zatvorenu formaciju. Ništa novo kada je u pitanju Hajduk, koji već dugo ima problema s protivnicima koji se zatvore, igraju agresivno i angažirano u obrani, i prijete iz kontra napada. Još kad su došli do rezultatske prednosti u 13. minuti, Šibenčani su dobili krila, i izgledalo je da bi Hajduk mogao nikad ranije ispasti iz kupa, i to prvi put od kad je HNL-a od niželigaša.

Šalili su se navijači na Šubićevcu da je Hajduk dobio dobre i loše vijesti. Dobra vijest je da je napokon zabio Ivanovski, i to na svoj rođendan, a loša da je zabio u svoju mrežu, kao i da je dobro da će Hajduk zarana ispasti u kupu, pa se u miru mogu posvetiti borbi za opstanak.

I tko zna što bi bilo da nakon sat vremena igre Robert Pecolaj nije izgubio koncentraciju i bespotrebno zaradio drugi žuti karton, nakon čega su se desetorica Šibenčana povukla u krilo mladom golmanu Nediljku Labroviću, koji je večeras branio i nemoguće. U njemu i u mladom reprezentativcu Marku Bulatu Šibenik opet ima dva dragulja koja bi im u budućnosti mogli donijeti puno toga dobroga. Kako u rezultatskom, tako i u financijskom smislu.

I kako to obično biva, fizički i brojčano nadmoćniji Hajduk stigao je preko Saida do poravnanja pred sam kraj susreta, a onda im je pred kraj produžetka, doslovno u zadnjoj minuti pobjedu donio Stanko Jurić. Po meni dvojica večeras ponajboljih u Vulićevoj momčadi, a uz Ismajlija i Juranovića i karakterom najbliži onome što trener Vulić očekuje od svojih igrača.

Hajduk je dakle prošao dalje, može se reći i zasluženo jer su imali više prilika, no pravo je pitanje koliko će i oni sami biti zadovoljni ovakvim prolazom uz 120 minuta mučenja, i to protiv drugoligaša. Pa makar se zvao i Šibenik. Iz tjedna u tjedan ponavljamo kako ovaj Hajduk nema kvalitetu i jako se muči protiv imalo čvršćeg i organiziranijeg protivnika. Tako je bilo i večeras, a vjerojatno će biti i u nedjelju protiv Gorice. Pogotovo ako Caktaš i Tudor otpadnu iz konkurencije zbog ozljeda koje su zaradili na Šubićevcu.

Uvertiru u dvoboj opet su imali navijači, no policija je ovoga puta spriječila fizički sukob, i uz po par Funcuta i Torcidaša, uhitila i dvadesetak BBB!? Nekako mi je teško zamislivo da su BBB-i potegli u Šibenik na zadnje kupanje u ovoj sezoni, a još teže da su došli u miru pogledati vrhunski nogomet. Očito su došli pomoći Funcutima da se osvete za prošlogodišnji napad Torcide u centru Šibenika, dakle na sceni je nastavak radikalizacije i nasilja, koji ne vode ničemu dobrome.

Vatreno je bilo i na tribinama, i ovoga puta gledatelji su izašli iz okvira prihvatljivog ponašanja. Ne samo zbog baklji u terenu Torcide, ne samo zbog toga jer su Funcuti pogodili Juranovića upaljačem u glavu, nego i zbog toga jer je jedan dio gledatelja iza klupa ružno vrijeđao trenera Hajduka Zorana Vulića, koji nijednom svojom gestom ili izjavom to nije zaslužio.

Uoči i nakon susreta uvijek korektni Vulić pohvalio je Šibenik i zaželio mu povratak u društvo najboljih, i nije zaslužio da ga nekolicina bolesnih umova u više navrata naziva, ni manje ni više, nego Hitlerom!?