Šjor Jure i Ante: S 82 godine na svakoj utakmici Hajduka...

Dva vitalna 82-godišnjaka, dva otočanina, dva luda zaljubljenika u Hajduk... Bračanin Ante Hržić 'Majno' i Hvaranin Jure Harašić 'Jare' redovito pohode Poljud još od 1950. godine, i ne planiraju tako skoro odustati.

- Sretna starost je kad ti je najveći problem otići na gostovanje Hajduka, a ne brinuti o obiteljskim ili ne daj Bože zdravstvenim problemima. I zato sam ja sretan čovjek, jer mi je najveći problem kako skupiti novac i pronaći ekipu za put u Maksimir, Rujevicu, Gradski vrt... - kaže Ante Hržić 'Majno' najstariji navijač Hajduka koji s Torcidom putuje na gostovanja.

Šjor Ante je rođen 20. kolovoza 1935., a njegov najbliži 'konkurent' šjor Jure Harašić svega je 18 dana mlađi.

- A što ću mu ja kad sam stariji, ha, ha, ha... Znamo se, kako ne, viđamo se po utakmicama. I Jure vam je Bračanin porijeklom, samo su njegovi odselili na Hvar, tamo se rodio... Obojica smo redovno na Poljudu. Ja idem i na gostovanja, ali ne na svako. Problem mi je uvijek skupiti novac, sreća da mi kćer ima razumijevanja, pa mi ona koji put da za put. Kako bi drugačije putovao u Milano, La Corunhu... - otkriva nam vitalni Bračanin.

Za razliku od njega, Hržić ne putuje na gostovanja.

- Prošao sam ja kao mlađi cijelu Jugoslaviju, ali od kad sam se razbolio i operirao više ne idem. Nakon operacije 2003. pobjegao sam iz bolnice da bi otišao na utakmicu, ali da vam pravo kažem, više ne idem na gostovanja, ne volim nerede, tučnjave, gužve, nisam vam ja više za to...

Zanimljivo je da su obojica prvi put Hajduka gledali u jednoj od najvećih utakmica u povijesti kluba, onoj odigranoj 28. listopada 1950. protiv Crvene Zvezde, kada je osnovana Torcida. Nakon 67 godina i dalje idu na utakmice sa šalom u rukama.

- Idem, ali nije lako. Danas je problem novac, a prije 60 godina smo iz Supetra na vesla išli do Krila Jesenica, pa potom pješice do Starog placa. I onda natrag. Još dobro kad Hajduk dobije, ali kad izgubi... Danas je nezgodno ako zakasniš s gostovanja na zadnji trajekt, pa moraš prespavati do pet ujutro, do sljedećeg trajekta. I onda doma, umiti se i marendati, motiku na leđa, pa u polje... - kaže šjor Ante i dodaje:

- Moram raditi da ostanem u snazi, da mogu i dalje odlaziti na utakmice.

Do kada, nije trebalo ni pitati... U glas su obojica odgovorili:

- Dok budemo mogli hodati...

Barba Ante je ponosni vlasnik članske iskaznice Torcide Brač broj jedan. On i još jedan legendarni Torcidaš s Brača Ive Roić i danas prepričavaju anegdotu s trajekta, kada je šjor Antu jedan vršnjak pitao zašto ide na utakmice kad je Hajduk loš i sve gubi.

Šjor Ante mu je u svom stilu odgovorio: ''Ako ti ovu godinu ne rode masline, hoćeš li ih sve posjeći''.

Nekad je išao na sjever, ali se od nedavno preselio na Istok

- Godine su, teško mi je stajati cijelu utakmicu. A onda, uvijek me netko zamoli da mu povedem sina na utakmicu, računa da će uz mene biti sigurano dijete... A svoga sina sam prvi put vodio na derbi sa Zvezdom, kad je Tito umro... Što ti je slučajnost...

Šjor Jure nije redovit samo na utakmicama, nego i na Skupštinama Hajduka, na kojima redovito prvi ima riječ.

- Dok budem mogao hodati dolazit ću i ukazivati im na probleme. Moje mjesto u sektoru D, red 7 sjedalo 30 je odmah uz ložu, i svaki put im dam pokoji savjeti. A tako i na Skupštini. I čut će me, da se ja moram dignuti u 4 ujutro da bih došao do Poljuda kupiti ulaznicu za Everton!? Pa nismo svi mladi, nemamo svi kompjutere... - žali se vremešni Hvaranin.

Obojici su najdraži igrači starije generacije, Matošić, Beara, Vukas.

- Volimo mi i ove mlađe, pa i ove danas, ali nisu tako dobri, i vrlo brzo odlaze – kažu u glas dok su pozirali za zajedničku fotografiju ispred spomenika Bernardu Vukasu.

Vidi nas, 164 godine ljubavi za Hajduk.

A onda je naišao nekadašnji igrač Ivo Bego.

- Dođi se slikati s nama. Nema vam više ovako borbenih igrača kao što je bio Ivo. Nas tri 244 godine, a više je u nama vatre i ljubavi za Hajduka, nego u svim ovim mladima - nasmijali su se za kraj.