Skënderbeu pa na Bernabéu: 'Moram li u svakoj zabiti gol?'

Zabio je gol u 93. minuti. Ne gol, golčinu. Dinamo je doveo pred vrata Lige prvaka i osigurao mu najmanje 12 milijuna eura. Da je bilo tko drugi to učinio, u Zagreb bi sletio kao da ga je upravo oslobodio. Ali ne i Josip Pivarić. On je bio utučen.

- Ne znam zašto se uvijek moja pozicija mora isticati u prvi plan? Ako ne zabijem gol, kao da nisam odigrao ništa. Kao da ne postojim. Pa ovo u Albaniji nije bilo ništa? Moram li svaku utakmicu zabiti gol ili asistirati da bi netko rekao: ‘O, pa taj Pivarić je nešto i odigrao’. Recite mi, molim vas, gdje je to i kad mene netko probio? Tko je to prošao mojom stranom, izbacio me iz igre, zabio ili slično? U redu, dogodi se i meni da krivo dodam, naravno. Ali to svi rade. Malo je igrača na svijetu koji cijelu utakmicu ne dodaju krivo loptu - počeo je Josip Pivarić.

Po izrazu lica vidjelo se da ga nešto boli. Nije to fizička bol, iako je i nju znao otrpjeti zbog Dinama. Bila je to bol zbog podcjenjivanja.


- Pričaju ljudi svašta. I onda kažem sam sebi: ‘Ajde, ne budi lijen, pogledaj na televiziji još jednom utakmicu’. Sjednem, gledam, sve pet. Uđem kad treba, zagradim, počistim, zatvorim, centriram. Stvarno to dobro izgledao. Ono, kad si zadovoljan odrađenim. Dođem u klub, treneri mi kažu: ‘Svaka čast, Piva. Bio si odličan’. Ja onako ljutit odbrusim: ‘Nemojte me sad i vi zaje...’. A oni: ‘Kaj ti je? Bio si najbolji na terenu’. I onda shvatim da sam i ja došao pod taj utjecaj. Koji? Pa taj da je sve loše. A upravo je sve suprotno. Pa dobro, tko je tu lud - pita se branič Dinama.

U Albaniji je bio doista odličan. Štoviše, obavio je i onaj dio za koji je bio zadužen Armin Hodžić. Zabio je gol. Kako je igrao, Hodžić ga ne bi dao da se još i sad igra. 


- Meni je sasvim jasno da su u fokusu uvijek napadači. Moj posao je zaustaviti krilne napadače. Mislim da to dobro radim.

Za Dinamo je u Europi odigrao 33 utakmice. Gol protiv Skënderbeua mu je prvi europski. I to kakav. Desnom nogom u rašlje. A ljevak je.

- Kad sam zadnji put zabio desnom? A, joj, ne sjećam se. Čekajte, znam. Protiv Istre 2012. Tad sam dao dva gola na utakmici. Valjda sam taj put odigrao dobro. Ili možda opet nije valjalo - zaključio je kroz smijeh Pivarić.

Nasmijao se, zaslužio je.

Umjesto o Eduardu, svi opet pričaju o Pivariću, dečku koji je iz Dinama otpratio desetke bekova. I ostao

"Prodajemo pouzdanoga golmana od nehrđajućeg čelika na 36 rata. Zvati poslije 16 sati." Ovako je otprilike izgledao oglas na koji se Dinamo javio i nabavio golmana iz Portugala. 

Eduardo je, glupo primljenim golom protiv Aalborga, izbacio Dinamo iz Lige prvaka, umalo ih je stajao glave protiv Moldea, a svojski se potrudio da “modrima” oteža i u Albaniji. Njegov potez kod gola, postavljanje iza zida, nitko nije shvatio. Niti Zoran Mamić. E, sad, umjesto da se priča o katastrofalnom golmanu, mnogi pričaju o Pivariću, poštenom i vrijednom dečku, koji je u Europi odigrao 33 utakmice. 

U Dinamu su bili Mirko Hrgović, Musa, Glavina, Addy, doveli su i Bornu Barišića, iz Rumunjske Mățela... Svi su oni konkurirali za Pivarićevu poziciju, a svima je zajedničko da su ostali iza Pivarića. Utakmice su počinjali sjedeći. A nisu treneri. I za razliku od Eduarda, Pivariću je stalo do kluba... On neće nigdje pobjeći ako zagusti...