Slavica: Lako do rekorda sa Štimcem i Bilićem ispred sebe

Već sam pomalo i zaboravio na taj rekord od 711 minuta bez primljenog gola, ali su me Kalinićeve dobre obrane i obaranje rekorda malo vratile u ta vremena od prije skoro 25 godina, rekao nam je Šibenčanin Zoran Slavica, koji je svoj niz bez primljenog gola u dresu Hajduka ostvario u prvom prvenstvu Hrvatske 1992. godine.

- Prve dvije utakmice branio sam ja, nakon toga Mihačić, da bih se nakon desetak kola opet vratio na gol i tako je i došlo do tog rekorda. Ne znam više ni sam zašto smo se mijenjali, prošlo je puno vremena, ali sada to više i nije ni važno - kaže Slavica, koji je u Hajduk stigao u siječnju 1991., u zadnjem prvenstvu bivše države, ostao na Poljudu pet i pol godina, u kojima je upisao 83 nastupa.

- Bio sam rezerva Mladenu Praliji, kasnije smo se Mihačić i ja mijenjali, da bi pred Ligu prvaka stigao Tonći Gabrić. Trener golmana bio je u to vrijeme Ivan Katalinić i sigurno da i njemu pripadaju velike zasluge za naše dobre obrane i rezultate koje smo postizali. Bilo je to razdoblje super jake momčadi i dominacije Hajduka, nije prošla sezona da nismo osvojili barem jedan trofej, a uzimali smo i duple krune, igrali Ligu prvaka...

Hajduk je zadržao kostur momčadi iz prvenstva Jugoslavije, otišli su samo Jarni i Bokšić i odmah od starta natjecanja u samostalnoj Hrvatskoj uspostavili dominaciju.

- Tko će danas dati igrače poput Štimca, Bilića, Vučevića, Koznikua, Jeličića, Mornara, Rapaića... Lako je bilo s takvom momčadi ispred sebe ostati dugo nesavladan. Može golman biti ne znam kako spreman, ali ako nema dobru obranu ispred sebe i kvalitetnu momčad, teško će ostati nesavladan.

Lijepih uspomena na razdoblje provedeno u Hajduku rado se i danas sjeti.

- Ako zanemarimo taj nesretni rat koji je bjesnio u to vrijeme, sve drugo je bilo super, nezaboravno... Ono što je Dinamo danas, Hajduk je bio u to vrijeme, samo smo mi imali i europsku potvrdu, igrali smo i četvrtfinale Lige prvaka. Osim trofeja, najdraže uspomene iz tih vremena su mi utakmica protiv Steaue u Splitu u Ligi prvaka te nastup za reprezentaciju, branio sam u prijateljskom ogledu s Meksikom.

Slavica je iz Hajduka otišao na posudbu u Rijeku šest mjeseci, nakon toga branio je dvije sezone za Mladost 127, da bi se vratio u svoj Šibenik i tu okončao nogometnu karijeru, a započeo trenersku, koja traje i danas. Svoj na svome, Lav, kako ga svi i danas zovu, vratio se kući.

- Mnogi misle da sam nadimak Lav dobio zbog frizure, a dobio sam ga po legendarnom Lavu Jašinu. Moj prvi trener Stipe Arambašić prokomentirao je jednu moju paradu: 'Vidi ga, leti kao Lav Jašin' i tako sam postao Lav - otkrio je Slavica, ponosan što je bio golman Hajduka, pogotovo jer je Hajdukova škola dala toliki broj kvalitetnih čuvara mreže. 

Beara, Vukčević, Katalinić, Varvodić, Gabrić..., kasnije Pletikosa, Runje, Subašić, pa sada Kalinić...

- Sve su to sjajni golmani ponikli ili kaljeni u školi koja ima jako dugu tradiciju. Ne čudi me što su u zadnje vrijeme svi golmani reprezentacije iz Hajdukove škole. Prepoznatljiv je to stil i profil golmana, danas inzistiraju na visokim golmanima, a to je trend i u svijetu.

Slavica je već dugi niz godina u stožeru Šibenika, koji je prošao katarzu ispadanja u treću ligu, i sada se polako vraća, prvi su na ljestvici Druge lige.

- Dotakli smo dno u trećoj ligi, velikim dijelom ne svojom krivnjom, ali smo se brzo odbili od dna i krećemo prema gore. Nadam se da će to potrajati te da ćemo se uskoro vratiti tamo gdje nam je mjesto, u Prvu ligu. Za sada smo prvi na ljestvici, pet bodova ispred Cibalije. Imali smo i veću prednost, ali su nas neke ozljede i sudačke pogreške koštale bodova, kao da su željeli prvenstvo učiniti zanimljivim. Valjda će dobro završiti - zaključio je Slavica.