Slovenac koji je Hrvatskoj zabio hat-trick: U Sloveniji za kaznu platim 100 €, a Hrvati me puste

Ma, je*em mu mater u us**, zbog njega sam skoro dobio otkaz.

Govorio je tako u svom stilu Ćiro Blažević misleći na Primoža Glihu (53), Slovenca koji je u proljeće 1997. godine šokirao Poljud i Hrvatsku. Hrvatska je bila u velikoj borbi za plasman na SP u Francusku, iako bez Šukera, Stanića, Solde, Jarnija, Štimca, vodila je 3-1, a Gliha je tu večer odlučio zabiti hat-trick. Prvi koji je napravio takvo što Hrvatima, dok su mu se kasnije priključili Theo Walcott i Zlatan Muslimović.

Štoviše, Gliha je u društvu s Wayneom Rooneyjem jer zabio je još jedan gol Hrvatskoj, ukupno četiri. Bilo je to dvije godine ranije u kvalifikacijama za Euro 1996. godine, no tada su Šuker i Jurčević pogodili za preokret.

Ta nezaboravna utakmica na Poljudu, jedna od sedam službenih koje su odigrali Hrvatska i Slovenija, okupila je 20.000 navijača. Zvonimir Boban zabio je čak dva gola, zabio je i Prosinečki, dok Gliha u 65. i 67. nije kompletirao večer života.

- Dali smo sve od sebe na terenu, a znamo kakve je Hrvatska imala igrače. Međutim, mi smo tada bili jako dobra reprezentacija, još 1994. smo protiv Italije, samo dva mjeseca nakon što su bili u finalu SP-a, odigrali 1-1. Sjećam se jedne bakice u Splitu, bilo je to tri dana nakon one bure, kad je moj prijatelj Ladić primio gol od Danske. Šetali smo gradom i ta bakica nam je dobacila: "Stala je bura!". Nasmijali smo se, to je, kao, značilo da nemamo šanse jer kako ćemo zabiti gol bez bure! Eto, zabili smo tri. Hrvatska je bila moćna, međutim, nismo se predavali. Nogomet ima neke svoje zakonitosti, ako ih se držiš, ako si discipliniran, tada je sve moguće - govorio je za Sportske novosti Slovenac.

- Ta tri gola nikad se neće zaboraviti. Jedina razlika je što u Sloveniji platim 100 eura kazne kad me policija zaustavi, a u Hrvatskoj me puste - dodao je u šali.

Početkom 90-ih došao je u Dinamo iz matične Olimpije, u kojoj je i završio karijeru, ali nije se dugo zadržao. Odigrao je svega dvije utakmice.

- Došao sam u Dinamo u travnju 1991. godine, potpisao sam u srijedu ujutro, poslijepodne sam već igrao prijateljsku utakmicu protiv Maribora, a u subotu me Vlatko Marković stavio da igram u Tuzli i zabio sam gol. Onda sam se ozlijedio, do kraja sezone igrao sam tek jednu utakmicu i to onu u zadnjem kolu protiv Olimpije. Opet sam zabio gol. Eto, imam sjajnu statistiku u Dinamu, bolju od Šukera, ha-ha. Jednom mi je gospodin Zorislav Srebrić rekao da sam ja strijelac zadnjeg Dinamovog gola u Jugoslaviji, nisam o tome razmišljao, ali da, nakon tog gola Olimpiji nije više bilo utakmica.

Ubrzo nakon što je završio igračku karijeru, krenuo je s trenerskom, vodio je Goricu, Muru, Koper i slovensku U-21 reprezentaciju s kojom se nije lijepo rastao. Naime, igrači su se pobunili zbog njegovih principa i u pismu Slovenskom savezu napisali kako ih izbornik vrijeđa bez povoda, da se ne zagrijavaju uoči treninga, da ne smiju spavati tijekom putovanja, da ne smiju slaviti golove, da im oduzima mobitele kada želi, čak i da je pijan ignorirao korona virus koji se pojavio u taboru... Gliha je ubrzo i odstupio s izborničke pozicije i otišao u Kosovo u službi savjetnika tamošnjeg Saveza.