Sport sad nije kruha i igara! Svi za jednog, jedan za sve...

Nogometna liga mi je zanimljiva sve dok se ne zna prvak. U praksi to znači da mi je zanimljiva dok ne postane jasno da će Dinamo opet osvojiti naslov. I zanima me još finale Kupa. Čak i ako u finalu ne igraju Dinamo i Hajduk.

Košarka mi je odavno negledljiva. Igra li se uopće nacionalna rukometna liga? Postoji li još vaterpolo? Odbojka?

Međutim, sad se igra o goli život, za puko preživljavanje, sad navijam za sve klubove svih sportova. Neki dan sam nosio knjigu na poštu i draga me pitala isplati li se riskirati zdravlje za četrdeset kuna (minus porez). To je nešto na liniji od živjeti se hoće do živjeti se mora. Suzu sam pustio, jer sam još živ. Borim se. Igram!

Čovjek se mora pitati trebaju li sportaši riskirati svoje i zdravlje drugih, je li loptanje baš nužno, možemo li se konačno maknuti od kruha i igara, ali bojim se da je odgovor da život nekad i negdje mora početi. Da je odgovor da i čovječanstvo i Hrvatska mogu, a i to jedva, ako i jedva, izdržati ograničen broj karantena. Vjerojatnije jednu jedinu nego dvije, tri skoro nemoguće.

Koliko god je gledanost većine mala, prihodi od sponzora i ulaznica slabi, proračuni tanašni, i koliko god to publiku ni na televiziji ne zanima, kamoli uživo, igračima je sport kruh. Sudac je Amerikanku koja je otvorila frizerski salon nazvao sebičnom. Odbila je zatvoriti. Rekla mu je da mora nahraniti djecu. Osuđena je na tjedan zatvora i sedam tisuća dolara globe. Pitanje je koliko ljudi i koliko dugo može izdržati koliko gladi prije nego se za život počnu boriti, ha, manje civilno. Neka igraju.

Svi smo igrali bunker, ali mislim da je vrijeme da izađemo iz svog šenaestarca. Možda će nas bolest opet pritisnuti, ali bojim se da povratak u bunker neće biti opcija. Vrijeme je da svi navijamo za sve nas, da svi budemo suigrači svih sugrađana i zemljaka. Ne ulazim i teren teorije ili prakse zavjere, ali tko god bio, ili nitko ne bio kriv, svi vidimo posljedicu - u verziji smo Hunger Games. S bitnom razlikom. Pobjednik ne smije biti jedan, nego trebamo biti ljudi da nas pobijedi što više. Koliko love ne izađe iz Hrvatske, nego ostane u Hrvatskoj, toliko smo golova zabili.