Stanić o Šukeru: 'Presidente' je blažen, nije običan smrtnik

U duhu blagdanskog raspoloženja odrađena je i famozna skupština HNS-a. Novi/stari predsjednik se konačno udostojio i slavodobitnički pojavio u javnosti.

Živ i zdrav, bez ikakvih tragova umora od iscrpljujuće kampanje koja je trajala kraće od sudačke nadoknade, naš Prezidente je pomeo konkurenciju i tako dokazao da ipak nije običan smrtnik. Vjerovali ili ne, dovoljno je bilo samo jedno njegovo ukazanje za konačnu pobjedu i veličanstveni trijumf. 

Ako se ne varam to je bilo njegovo drugo ili treće ovogodišnje ukazanje što automatski ulazi u kategoriju nadnaravnih pojava. Prava je rijetkost i samo pravi sretnici mogu biti svjedoci ovako velike milosti i blaženstva. Utjelovljenje i inkarnacije svetosti među običnu raju i nije baš svakodnevan prizor, zar ne? Zato: Radujte se narodi! 

Pomalo je neobično da se više puta javnosti ukazala Gospa iz Međugorja nego predsjednik našeg nogometnog saveza. Ispada da veću potrebu za obraćanjem i komunikacijom s narodom ima sveta Marija nego vrhuška nogometnog saveza.

Nevjerojatno! Znam da zvuči nadrealno i pomalo nestvarno, ali što je, tu je. Svidjelo se to vama ili ne, ipak se ovdje ne radi o nikakvom bogohuljenju. To je jednostavno razarajuća istina. Nije svaka istina lijepa za čuti, a znamo da istina ima oslobađajuću moć. Tako barem kažu i tako su nas učili. Čudni su putevi Gospodnji.

U odijelu i blago nasmiješen stari/novi predsjednik se, eto, udostojio materijalizirati i spustiti s nebesa ravno pred svoje sljedbenike. Ukazao se svojim nogometnim apostolima u njihovom hramu iznenada i niotkud. Isti tren oni u njemu prepoznaše jedinog i Bezgrešnog. To je bilo prvo u nizu čuda te večeri. 

Dovoljna je bila samo njegova prisutnost da svi skupštinari padnu ničice i zazovu njegovo sveto ime. Od količine svetosti i svjetlosti svi nogometni djelatnici su doživjeli automatsko prosvjetljenje. Više nevjernika i poljuljanih nogometnih djelatnika je preobratio naš predsjednik saveza nego ijedan svetac. Više čuda smo vidjeli za vrijeme kandidature i na jednoj skupštini nego u povijesti svih religija.

Isus je morao hodati i propovijedati ljudima da bi ga se prihvatilo i slijedilo. Isus je lutao od nemila do nedraga, zagovarao, opraštao, podučavao i nesebično volio ljude, a naš predsjednik je nedodirljiv i svet  sam po sebi. On nema potrebu hodočastiti po županijskim savezima i promicati riječ svoju, komunikacija sa zalutalim ovcama i narodom je suvišna. Njegovi programi i religija je utemeljena na čvrstoj statici koju podržavaju neke više sile odozgo i odozdo. 

Nema nikakve dvojbe što se mene tiče. El Prezidente je blažen bez ikakvog napora. Njegovo je kraljevstvo bez imalo truda. Uistinu vam govorim. Ta čudesa, tu moć slijepe vjere i silna preobraćenja bi trebala detaljno istražiti Fifa i Sveta Stolica. Mislim da bi netko morao i trebao kad već politika ne smije.

Možda bi trebalo osnovati nekakvo povjerenstvo koje bi se bavilo isključivo procesom nogometne beatifikacije i kanonizacije. Pored sportske inspekcije i zakona o sportu, valjalo bi da konačno postoji neko uzvišeno nogometno tijelo koje ovako uzvišene ljude svrstava tamo gdje im je mjesto... 

Slava tebi predsjedniče. 

Sami tijek skupštine je izgledao otprilike ovako: 

Umjesto krunica u rukama skupštinara se nađoše glanc novi poslovnici o radu skupštine HNS-a. Gle čuda, stari poslovnici nestadoše, a novi nastadoše. Isus je od tri ribe nahranio mnoštvo ljudi i pretvarao vodu u vino. El Prezidente je stare neusklađene poslovnike o radu saveza pretvarao u nove poslovnike, legalne i zakonske. Redovnu skupštinu HNS-a pretvorio je u konstituirajuću, izbornu i demokratsku. Tri u jednom.

Nakon tih neobjašnjivih čuda svi skupštinari padoše u trans. Skrušeno su zazivali samo jedno sveto ime i ponavljali jednu molitvu.

- Predsjedniče, izbavi nas od svih zala. Izbavi nas, molim te!

Ali, bijaše tamo i neka pogana grupa hodočasnika čudnih namjera koji su došli iz daleka, sa juga. Ne htjedoše se oni pokloniti i prikloniti njihovoj vjeri i nauku, nego prkosiše. Vikaše i galamiše protiv njihovih svetih knjiga i običaja.

Ne htjedoše oni priznati njihovo sveto pismo i preobratiti se. Govoriše svašta na glas, da je zemlja okrugla i da se okreće. Tad se dogodi još jedno čudo koje zasjeni ono prethodno! Čudo svih čuda! 

Odjednom pripadnici poganskog nauka ostadoše bez snage svojih riječi. Uporno govoriše, ali nitko od prisutnih ih ne uspije čuti! 
Pokušavaše i pokušavaše, ali uzalud.  Na tajanstven način bijaše im oduzeta moć govora. Uvidjevši to, pripadnici poganog jezika i nauka, naglo zanijemiše i nestadoše iz njihove svete kuće. 

Nečastivi više nije obitavao u rajskom vrtu, bijaše ponižen, poražen i protjeran nazad u zemlju odakle je i došao.  A vidjevši to 'Farizeji' hrvatskog nogometa počeše vikati u glas: 

- Slava tebi stari i novi predsjedniče! 

Slava tebi...

Nedugo zatim, slijepi progledaše, bolesni i gubavi ozdraviše, novi mandat mu dadoše, a gladni se nahraniše!  Bijaše tamo i čovjek po imenu Poncije Pilat. Mudro je promatrao tijek događanja i kad sve bi gotovo, zadovoljno opra ruke i po treći put postade dopredsjednik saveza! Aleluja. 

- I vidje Hrvatska još mnogo čuda, al ne nađe štrika za toliko (nogometnih ) Juda. (A.G. Matoš). 

P.S. 
Gospodo, nismo dostojni da uđemo pod krov vaš, nego samo recite riječ i ozdravit će nogomet naš.

Sretni blagdani...