Stepančić: E, sad je bilo dosta, vrijeme da i ja odigram nešto

Traže se junaci ovih dana, zbrajaju golovi i obrane, priča se zaustavlja na tipovima kao što su Filip Ivić, Manuel Štrlek, Domagoj Duvnjak, Luka Cindrić...

A njega čekamo. Luka Stepančić je nakon 120 minuta rukometa u Rouenu ostao najveći hrvatski dužnik. Nakon pobjede protiv Mađarske netko je pitao Željka Babića: "Izborniče, što se događa sa Stepančićem?"

Odgovor je bio sugestivan: "Najbolje da to pitate njega." Pa smo to i učinili...

- Znam da se od mene puno očekuje, i ja očekujem od sebe puno više, ove dvije utakmice definitivno nisam bio na razini na kojoj sam očekivao da ću biti. Ni ja, ni izbornik - samokritičan je Luka.

Eto, ako je išta svemu u tome dobro, to je činjenica da je Luka itekako svjestan da mora biti puno bolji. I odlučan u namjeri da takav i bude.

- Nema straha, nema panike, tek smo dva, tri dana ovdje, sve se to stigne ispraviti. Moram se podići, igrati bolje za dobrobit momčad, jer svatko mora dati svoj doprinos da bismo ostvarili ono zbog čega smo došli. A tu, naravno, moram krenuti od sebe. Moram dati više - ponovio je Stepančić još jednaput, pa još nekoliko puta...

- Ove dvije utakmice bile su samo uvod i ubuduće moram više pružiti. Puno sam razgovarao s izbornikom prije dolaska ovdje, imam puno njegovo povjerenje, on zna koliko mogu i vjeruje u mene, a ono što sam dosad pokazao nije to o čemu smo pričali. Mogu puno više dati ovoj reprezentaciji i pokušat ću u idućim utakmicama to i napraviti. Izbornikova podrška u tome svemu puno mi znači - otvoreno priča Stepančić.

Sreća u nesreći je to što je, kad već Luki nije išlo, uskočio - Luka. Ako neće Stepančić, hoće Šebetić.

Barem je tako bilo protiv Mađara.

- Upravo tako, i to je snaga naše momčadi. Svaka čast Šebi, odlično je ovo odradio. Ali nije išlo ni Mandaliniću idealno, pa je povukao Mamić, drugi put će biti obrnuto, a tako je bilo i sa Šebom. Zato on i je ovdje, da pokrije kad mene ne ide, drugi put ću ja pokriti njega. Daj Bože da tako bude svaki put. Važno je da imamo sedam, osam raspoloženih u svakoj utakmici, puno je veći problem kad ne ide nikome, što nam se dogodilo u Riju - rezonira Stepančić.

Igraju istu poziciju, poznaju se godinama, bili su suigrači i u Zagrebu i reprezentaciji, ali Stepančić i Šebetić nisu cimeri.

- Ne, u sobi sam s Horvatom, to je ostalo još iz kluba, gdje smo godinama bili cimeri. Ali i Šeba je odličan dečko, super se slažemo, družimo se, kao i svi ostali, drago mi je da je otpustio kočnicu. Znao je i on ranije biti u grču, u kakvom sam i ja u ove dvije utakmice, a zajedno ćemo, siguran sam, samo rasti - kaže Stepančić.

Nekakvog rivalstva, dakle, nema ni u tragovima, naši lijevoruki bombarderi samo su zdrava konkurencija. A ne zaboravimo u toj priči ni originalnoga kapetana Kopljara...

- Javi se i Marko, kako ne. Ipak je on kapetan ove momčadi, ovaj put ga nema samo zbog ozljede. Puno se žrtvovao za ovu momčad, riskirao je i zdravlje... Kažem, čujemo se i ovih dana, iako je on tip koji se boji da će smetati, pa neće zivkati baš svaki dan, ha, ha. Teško mu je što nije s nama, razumijem ga potpuno, ali znam da se veseli svakoj našoj pobjedi - svjestan je Stepančić.

Osim zabijanja golova, njegova bi uloga u Francuskoj trebala biti i ona turističkog vodiča.

Zvijezda je PSG-a, živi i radi u Parizu, 130 kilometara udaljenom od Rouena.

- Uh, ne mogu baš još biti vodič, jezik i dalje učim, dosta je zahtjevan, a u Parizu nema baš previše vremena za takve aktivnosti. No razumijem sve više, zasad još malo teže pričam, ali nadam se da ću i to riješiti do kraja ove sezone - kaže Luka i dodaje: 

- Lijepo se osjećam ovdje, blizu smo Pariza, nadam se da ćemo kao prvi u skupini već od osmine finala biti u Parizu, onda će mi biti puno lakše, bit ću doslovno doma, na svom terenu. Važno je samo da što prije počnem pokazivati koliko vrijedim i da počnem pomagati momčadi u svakom smislu.

Prvu šansu da to učini imat će danas, u 20.45 kreće okršaj s Bjelorusijom.

- Nema više Rutenke, ali to su naši stari znanci, na zadnjih nekoliko turnira često se susrećemo s njima. Njihova snaga je što im velik dio reprezentacije igra zajedno u klubu, u Meškovu i SKA Minsku, koji je na europskoj sceni napravio velik iskorak. Ima tu jako dobrih igrača, ne mogu si objasniti kako su izgubili od Čilea, jer jako ih respektiramo, napreduju posljednjih godina, dobro su posloženi i očekujem utakmicu sličnu onoj s Mađarskom - zaključio je Stepančić.

On, nadamo se, neće biti ni sličan onom Luki protiv Mađarske. A kad on krene, Hrvatska će dobiti veliko, ogromno pojačanje.