Tata Gvardiol i danas prodavao ribu: 'Nije bilo aviona! Htio bih da ode u Real ili u Englesku...'

Otac Joška Gvardiola, Tihomir Gvardiol, već godinama prodaje ribu na najpoznatijoj zagrebačkoj tržnici Dolac, a 'slobodan dan' nije uzeo ni na dan kada Hrvatska igra za brončanu medalju na Svjetskom prvenstvu.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

02:12

KATAR 2022 Hrvatski navijači po zadnji put razvukli najveću zastavu ispred hotela Vatrenih | Video: KanalRi

Od ranog jutra stajao je za svojim štandom iako mu sin Joško nastupa u Katru. Pa kako to da je i danas ovdje, da nije tamo?

Tata Gvardiol, što radite ovdje danas?

- Hoćete iskreno, hahaha? Znate što, kad smo tražili let za Katar nije više bilo karata - rekao je Tihomir Gvardiol u razgovoru za HRT.

Koliko ovdje dolazite?

- Nije mi nikada teško, uvijek dođem pomoći dečkima ovdje. Tu sam 40 godina, od 1982. Prije nismo bili vani, imali smo štand prema Kaptolu, prema Trgu. Početkom 90-ih smo ušli u ribarnicu.

Joško ima samo 20 godina, ali događaju mu se zaista lijepe stvari. Upravo ono što je pokupio u obitelji, to se odrazilo i na karijeru.

- Joško jako brzo uči i, ako napravi grešku, brzo će je ispraviti. Nikada nije dobro učiti na greškama, ali kad ju napravi, uvijek ju gleda napraviti.

Onda bolje ne o situaciji s Messijem jer će sigurno iz toga puno naučiti.

- Nije kvaran igrač, voli se nadigravati tako da on to gleda kroz sport. Uvijek sam mu rekao da se natječe - ako je netko bolji, stisni mu ruku i čestitaj. Drugi put će možda biti drugačije.

Kažu strani mediji da je "eksplodirao". Eksplodira li u nekim normalnim životnim situacijama? Ipak je jako mlad...

- Ne znam kako i nas oduševljava... Je li rano sazrio, nemam pojma. Brzo je ušao u prvu momčad Dinama, i tamo je bio sa starijima. U Njemačkoj živi praktički sam, mi dođemo tu i tamo, nekad budemo po mjesec-dva. Puno brže sazrijeva, vjerojatno je to.

- Uvijek je bio savjestan. Još u osnovnoj školi, ja bih ga znao čekati zadnji sat, nosim mu sendvič i opremu, a onda on u autu pojede, presvuče se i idemo na trening. U Maksimiru, dok smo išli.

Joško je zaplakao nakon poraza od Argentine.

- Mislim da su to suze njegovih ambicija, on je sanjao to finale. Da je to to i to ga je možda pogodilo. 

Tu kod vas na štandu znao je biti i Joško, nekad kada je bio slobodan.

- Je, je. Išao je u srednju školu na Kennedyjevom trgu. I kako se vraćao tramvajem, dvanaesticom, onda bi stao tu malo kod mene.

Voli jesti ribu?

- Pa voli, nije izbirljiv iako danas ozbiljno gleda na sportsku prehranu. Danas i važe sve.

Da mora birati u ponudi ribe, inače, koja mu je najdraža?

- Nije izbirljiv, bilo što. I ja sam isto tako uvijek skromno nešto nosio. Od srdelica, oslića, trlja... Mogao sam sve, ali nikad nisam donosio skupu ribu.

Što vi očekujete, što bi trebalo večeras napraviti?

- Treba ostati čvrst, kompaktan, da igraju jedan za drugoga i to je to. To redovito čine. Ako tako napravimo, onda nema straha. Posljednja informacija kada smo se čuli kaže da ga boli noga. Sad ne znam hoće li opet odigrati pod injekcijom.

Koja bi bila poruka tate svojem Jošku prije utakmice?

- Ja mu uvijek kažem "samo hrabro, pametno i bez straha".

A uskoro bi mogao postati i najskuplji stoper u povijesti nogometa. Kako na to gledate?

- Pa ne znam, meni to nekako... Ja ga još uvijek gledam kao svoje dijete. A i inače te cifre... Meni to nikako ne ide u glavu. Razgovarali smo s agentima kad je prelazio u Leipzig. Uvijek razgovaramo, to su krasni agenti, svi smo kao obitelj.

Što bi bila vaša želja?

- Meni je engleska liga bila pojam. Kao NBA liga u košarci. Ako bih ipak morao birati, izabrao bi Real Madrid. Mislim da je to najveći klub u svijetu.

Kad se Joško vrati, kada se slegnu dojmovi s dočeka, što će prvo napraviti?

- Prvo će ga mama dočekati i spremiti mu neko meso. Onako, da se dobro najede. I odmori. Uvijek gleda da ode s prijateljima u društvo.

POGLEDAJTE LIVE: JOŠ MALO DO BORBE VATRENIH ZA BRONCU