Prilikom ulaza u stadion saznao sam da imam temperaturu 36 stupnjeva Celzijevih. Mislim da nisam mjerio temperaturu sedam godina, od operacije. Još da su izmjerili šećer i tlak, mogao bih preskočiti neke kontrole...
Teže mi je bilo ući na utakmicu nego što je dobiti kinesku vizu
Na Gradskom stadionu "Ivan Kušek Apaš" u Koprivnici pred početak prve polufinalne utakmice Kupa između Slavena Belupa i zagrebačke Lokomotive (1-3) dekor na travnjaku sjajan. Po igračima jedne i druge momčadi vidjelo se da su željni nogometa, dok je pogled na sablasno prazne tribine ostavljao tužan dojam.
Okupilo se 15-ak predstavnika medija i nekoliko predstavnika iz HNS-a, predvođenih Davorom Šukerom, izbornikom Zlatkom Dalićem i Ognjenom Vukojevićem.
Prije dolaska na utakmicu svi predstavnici medija trebali su ispuniti formular koji mi je zadao više muka nego onaj za kinesku vizu, jer sam morao "konzultirati" svoj liječnički karton kako bih ga popunio i dobio propusnicu.
Na parkingu u blizini stadiona uobičajeno dosta vozila, ali je puno manji broj "plavaca". Vjerojatno gledajući iz njihovog profesionalnog pogleda, policajci bi podržali zabranu dolaska gledatelja, jer su imali posla kao da su došli u dvorište velikog dječjeg vrtića u kojem se okupio mali broj klinaca, ali dosta "teta“. Tete su u ovom slučaju zamijenile službene osobe koje su, slobodno rečeno, iskakale iza svakog ugla.
Glazba sjajna i da još ima publike, to bi bio praznik za nogomet. Prilikom ulaza u stadion saznao sam da imam temperaturu 36 stupnjeva Celzijevih. Ne sjećam se kada sam zadnji put mjerio temperaturu. Mislim prije negdje sedam godina kad sam išao na operaciju. Veliko hvala stožeru, još da su izmjerili šećer i tlak, doista bih mogao preskočiti neke zdravstvene kontrole.
POGLEDAJTE VIDEO: Slavlje Lokomotive nakon utakmice
Pokretanje videa...
Uz teren su bila trojica fotoreportera, a i broj klinaca koji su dodavali lopte se drastično smanjio. Iza svakog gola po jedan i sa strane terena po dvojica. Vjerujem da su se dječaci natrčati.
Zviždaljka suca Bebeka se dobro čula, kao i glas 50-ak metara udaljenog televizijskog reportera.
"Ne mogu ja, ajde ti", dopire s terena.
"Sudac, on njega drži!", viče jedan igrač domaćih, a meni se učinilo da su se obojica držali ispod ruku.
"Diži se!", zagrmio je trener Stipić, čija frekvencija glasa uvelike nadmašuje glas kolege Gorana Tomića, koji je za oktavu potonuo kad je u sedmoj minuti Bruno Goda sjajnim udarcem savladao gostujućeg vratara Grbića.
Ustvari Stipić dođe poput bubnjara koji sa strane daje ton igre.
"Bez faula, leđa, bez panike. Gogi, pazi devetku", čuje se Stipić.
Vjerujem da su i oni preko puta stadiona u kafiću čuli Stipića. Vjerujem da bi domaći strateg, koji inače glasno govori, mogao biti uspješan i kao operni pjevač, ali u dvorani s malo stakla jer bi postojala opasnost pucanja.
S druge strane, Gorana Tomića sam samo par puta čuo i to dosta nerazgovjetno, jer je govorio tiho. Po prvi put su se jasno mogle čuti i komunikacije između igrača na terenu. Ne samo da nije nedostajalo riječi ohrabrenja, već i između protivničkih igrača nije bilo puno psovki.
No, na terenu se baš i nisu poštovale preporuke, jer su se nakon što je Lokomotiva povela četvorica igrača gostiju našla u zagrljaju. Taj drugi gol je teško pao emotivnom Stipiću, koji je zadnjih deset minuta susret pratio sasvim mirno.
Vodstvo gostiju i pad jednog njihovog igrača popratila su dva glasa s preporukom da ostane ležati i da se malo odmori. S druge strane, igrači domaćih su si dolijevali posljednje "kapi“ ohrabrenja, govoreći da imaju još nekoliko minuta.
Kad je pomoćni sudac pokazao da će se igrati dodatak od sedam minuta, to je bio i znak da trener Stipić s par savjeta i pljeskanjem osokoli svoje igrače. Kad je vratar Filipović istrčao gotovo do polovice terena i presjekao napad gostiju, jedan kolega je dobacio:
- Kreni u napad i ti ga zabij!
Treći gol Lokomotive je ponovo stvorio živi buket igrača gostiju u kojem su pali zagrljaji, ali možda i koji poljubac. Kad je sudac odsvirao kraj stvorilo se takvo klupko lokosa koje ne bi razmrsio ni cijeli Stožer predvođen ministrom policije Božinovićem i epidemiolog Krunoslav Capak.
Definitivan zaključak je da se nogomet ne igra radi nogometa već zbog gledatelja. Bez njih to mi sliči na hladnu juhu bez rezanaca i soli. Doista nije jestivo.