Tko je nova špica 'vatrenih': Još prije dvije godine Dalić je došao po mene, a uzor mi je Mandžo

Čast mi je dati prvi intervju za neki hrvatski medij, pozdravio nas je prije dvije godine Igor Matanović. Tada tinejdžer, nepoznat mladić, koji je prvi put zaigrao za mladu hrvatsku reprezentaciju, koju je tada vodio Igor Bišćan. Ispričavao se na svom hrvatskom jeziku, koji nije usavršio - ali naslušali smo se i lošijeg u povijesti naše reprezentacije - povremeno zaguglao da nađe neki izraz, ali i naglasio:

Pokretanje videa...

01:16

'Vatreni' se vratili kući nakon Eura | Video: Robert Anić/PIXSELL

- Ne znam najbolje hrvatski jezik, ali dat ću sve od sebe da ga brzo savladam. Kod kuće smo više pričali njemački jer sam i u školu išao u Njemačkoj, ali mogu se snaći na hrvatskom.

Sada je, s 21 godinom, prvi put dobio poziv u A reprezentaciju, Zlatko Dalić uvrstio ga je za susrete Lige nacija protiv Portugala i Poljske. Njegovo ime osvanulo je uz ona Perišića, Kramarića, Petkovića i Budimira.

Matanović je igrao za Njemačku U-17, U-18 i U-19, zadnju utakmicu dva mjeseca prije nego što je zaigrao za Hrvatsku.

- I meni je bilo teško. Igrao sam za Njemačku od 16. godine, bilo mi je prekrasno, treneri su me puno toga naučili, ali onda je došla ponuda Hrvatske i prepoznao sam je kao šansu da igram na europskom i svjetskom prvenstvu, što mi je sportski cilj. To želim i to je za mene velika stvar - ispričao nam je tada.

Procijenili ste da ćete lakše do hrvatske nego do njemačke A reprezentacije?

- Ma ne, moja je odluka bila od srca, a znam da se na terenu moram izboriti za mjesto. Znate, kad god je bilo neko veliko natjecanje gledao sam utakmice Njemačke, ali navijao sam za Hrvatsku. I zato sam tako odlučio.

Njegovo navijačko srce nije se našlo na kušnji jer velikih okršaja "vatrenih" s "elfom" se ne sjeća. Za vrijeme Eura 1996. i SP-a 1998. nije se ni rodio, a hrvatske pobjede 2-1 na Euru 2008. ne sjeća se jer je imao pet godina. Nego, što su rekli Nijemci? Je li bilo nagovaranja, pritisaka?

- Bili su... kako se kaže - ubacio je riječ na engleskom - iznenađeni. Obavijestio sam ih nakon jednog videopoziva s izbornicima Njemačke U-19 i U-21, potom sam razgovarao s njihovim izbornikom U-21 reprezentacije i rekao mi je da Njemačka ima planove sa mnom, da ostanem igrati za Njemačku, da je to pravi put za mene, ali već sam odlučio. A i normalno je da jedan trener tako nešto kaže. Bilo mi je drago čuti da me i Njemačka želi, ali za mene je to gotova stvar. 

Znači, čim je stigao mig iz HNS-a, prihvatili ste?

- Nije baš na prvi kontakt bila gotova stvar, puno sam razgovarao s obitelji, razmišljao, ali u roku od nekoliko dana sam odlučio. Baš je bilo teško, ispitivali su me neki hoću li prihvatiti poziv Njemačke ili Hrvatske, ali sad sam sretan što mogu igrati za Hrvatsku.

Tko vas je uopće kontaktirao? Bišćan je rekao da je veliku ulogu imao Zlatko Dalić, jeste li s njim razgovarali?

- Ne, prvi kontakt bio je s Ivicom Olićem, on je nazvao mog tatu i onda su na sastanak u Frankfurt došli Pletikosa, Dalić i moj menadžer Roger Wittmann (koji drži Firmina, Draxlera, Čolaka, Stjepana Lončara, Frana Tudora..., nap. a.). A dvaput me nazvao i Igor Bišćan.

Jesu li roditelji malo pogurali odluku?

- Haha, tatina profilna fotka na WhatsAppu je u hrvatskom dresu! Ali pustili su meni da odlučim. I da sam izabrao Njemačku, podržali bi me.

A za koga se u HNL-u navija(lo) u domu Matanovićevih?

- Tata je za Dinamo i zato sam i ja. Ne gledam puno HNL, ali ako navijam za nekoga, to je za Dinamo.

Odakle ste uopće porijeklom?

- Tata mi je rođen u Kotor Varošu, a mama u Derventi i za rata su otišli u Hamburg, našli se ovdje i ja sam se rodio u Hamburgu. Redovito smo dolazili na odmor u Hrvatsku, najprije kod rodbine u Zagreb, a onda diljem obale. Zadnjih godina ipak manje dolazim, odlučio sam malo istražiti svijet pa sam odlazio u Španjolsku, Tursku...

Odrastao je u Hamburgu uz hrvatsku zastavu na zidu...

- Haha, da, i oduvijek sam imao hrvatski dres i kad bismo kao djeca igrali nogomet u parku ili na igralištu, ja sam ga nosio.

Čiji dres?

- Uh, ne mogu se sjetiti... Znam, Darija Srne!

Tržišna mu je vrijednost pet milijuna eura, prošle je sezone u drugoj ligi zabio 14 golova u 32 nastupa, a ovoga se ljeta iz Karlsruhea vratio s posudbe u Eintracht iz Frankfurta.

I u potrazi za nogometnim uzorima zastao je na Hrvatskoj.

- Veliki uzor mi je Mandžukić, uvijek sam ga obožavao gledati. I uz njega Zlatan Ibrahimović i Lewandowski, te prave špice.

Eto, baš s Mandžom ga i uspoređuju i baš bi mu Mandžo, kao član Dalićeva stožera, mogao ubrzo stisnuti ruku. I poželjeti dobrodošlicu u "vatrenu" obitelj.

- Uh, jedva čekam, bit će mi velika čast vidjeti ga.

I vidjet će ga, i trenirati pod njih, ubrzo, za dva tjedna...