Tko su hrvatski vaterpolisti? Hrvatski Rus, pravnik, budući trener i hajdukovac u politici

Pitali smo se što nakon Tokija, kako ostati u vrhu bez Jokovića, Bušlje, Garcije, Obradovića, tada i Lončara. Ima li hrvatski vaterpolo dostojne zamjene da i bez takvih svjetskih klasa dalje osvaja medalje. Ma, oni su odmah na prvom turniru, tada Svjetskom prvenstvu u Budimpešti 2022. godine, uveli Hrvatsku u polufinale. Nema straha, nikakvog, ljudi!

Samo mjesec i pol kasnije - prvaci Europe! Pa su u sedam mjeseci 2024. godine izborili tri finala, europsko, svjetsko i olimpijsko. Apsolutni pothvat za povijest, kakav vjerojatno nitko više neće napraviti. Pa, upoznajmo te dečke.

Marko Bijač

Visok, mršav, vitak. Za golmana bolje ne može! Rekli biste da je u reprezentaciji već cijelu vječnost, ali mi ga ne puštamo barem do Los Angelesa. Godinama u golmanskom vrhu, zapravo, on je sam na vrhu. Otac Maro zarazio ga vaterpolom. Studirao sportski menadžment, a obožava - ribolov. 

Toni Popadić

Najviši član reprezentacije. Pop, nekad i s dodatkom Batina. Čovjek zbog kojeg smo se prije tri godine plasirali na Olimpijske igre u Tokio. Kada ne krene Bijaču, on će zaključati svoj gol. Na trenutke se čini nesavladiv. Lijevo, desno, gore, dolje. Sve skida.

Rino Burić

Nakon Burića na beku, opet Burić. Nominalno branič, ali pravi univerzalac, može odigrati i centra, vanjskog. Zbog mononukleoze izgubio skoro dvije godine, ali sada sve nadoknađuje. Otac Danijel radi kao vaterpolski trener, on ga je i odgovorio od nogometa.

Loren Fatović

Hrvatski "snajper". Ne zanimaju ga previše usporedbe i natjecanja s ocem Elvisom. On je svoj, uostalom, davno je oca s trofejima već nadmašio. Bio kapetan Juga pa prešao u splitski Jadran. I da, ako ne vidite u bazenu tko to pliva u kontru, vjerujte, to je Lolo!

Luka Lončar

Najčvršći hrvatski lonac. Definicija centarske kvalitete. Vratio se nakon Tokija u reprezentaciju. Nakon igračke karijere i dalje ga vidimo uz bazen jer odabrao je peći trenerski zanat. Supruga i dvije kćeri njegovo su najveće bogatstvo.

Maro Joković

Najveća hrvatska ljevica svih vremena. Hrvat s najviše medalja i trofeja, njih 66! Od toga je, do Pariza, osvojio čak 20 s reprezentacijom. Mislio je da je odigrao svoje nakon Tokija, ali, nasreću, prevario se. Nije se zasitio vaterpola, tko zna kada će. 

Luka Bukić

Na njegovom izrazu lica ponekad ne možete baš odagnati igramo li utakmicu protiv JAR-a ili protiv Srbije. Smiren, čak ponekad i previše, ali idealno za one ključne trenutke. Strijelac, asistent, plivački torpedo, ekonomist...

Matias Biljaka

Naš Bečanin. Njegovi su porijeklom iz Nove Bile kod Travnika, ali da bi vaterpolski napredovao, morao je odseliti iz Austrije. Igrao za Mladost, Jug, Jadran. Završio tri godine fizioterapije, obožava Zlatana Ibrahimovića, ali i brzu hranu, palačinke...

Ante Vukičević

Ne nose sedmice baš bilo kakvi igrači. Eksplodirao na Svjetskom prvenstvu u Gwangjuu i postao jedna od udarnih snaga reprezentacije. Pravnik, a iako ga kamere vole, modeling ga ne zanima. Obiteljski čovjek, sedam godina igrao je u Francuskoj.

Marko Žuvela

Najmlađi (22), a igra kao veliki. Za Jug debitirao već s 14 godina. Iako je bio prvak Dalmacije u plivanju, teško su mu padala rana buđenja zbog treninga, pa je odabrao vaterpolo. Mislili su da je pogriješio, kako su se prevarili. Studira poslovnu ekonomiju, IT menadžment.

Jerko Marinić-Kragić

Osvojio svjetsko juniorsko zlato 2009., ali tek 13 godina kasnije dobio priliku među seniorima. Voli tetovaže, jurnjavu, a tek Hajduk... Čovjek kojeg i fotoreporteri obožavaju. Živi svoje snove, postao je tata, prvak Europe, pa Hrvatske. Još da mu bude i Hajduk... Bacio se i u politiku.

Josip Vrlić

Kad on baci svoje sidro, ma nema tog broda koji bi ga pomaknuo. Godine idu, ali kvaliteta ne opada. Igrao za Brazil kod Ratka Rudića na Olimpijskim igrama u Riju, a obožava punjene paprike. Naručujemo ih cijeli kamion osvojimo li zlato!

Konstantin Harkov

Ljevica koja zabija iz... Moskve! Kosta se zaljubio u Hrvatsku, toliko da je uzeo naše državljanstvo i kockastu kapicu. Brinuli smo se što ćemo bez Jokovića kada ode, ali s Kostom smo bili mirni. Propjevat će on i Lijepu našu uskoro...