Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se
Imate priču? Zovite i šaljite! 099/224-2424 za WhatsApp, Viber, MMS, SMS email: reporter@24sata.hr telefon za čitatelje: 01/24-24-242
18 komentara

Trebao sam više dati Hrvatskoj i ne razmišljam o klupi Dinama

'Impresioniram sam Brunom Petkovićem, fenomenalan je. Dečko s lakoćom dominira bilo da se radi o HNL-u, Ligi prvaka ili reprezentaciji. A puno ću naučiti kao izbornik' kaže Igor Bišćan

Zagreb: Održana je 18. međunarodna konferencija  "Kondicijska priprema sportaša 2020"
Foto: Marko Lukunic/PIXSELL
18 komentara

Igor Bišćan (41) u samo se tri godine nametnuo kao jedan od najcjenjenijih trenera u hrvatskom nogometu. Nekadašnji nogometaš Dinama, Liverpoola i Panathinaikosa je tek 2016. godine krenuo u trenerske vode, odmah pokazao 'žicu' za ovaj posao. Mladi stručnjak prvo je s Rudešom osvojio Drugu HNL i po prvi puta u povijesti uveo zagrebački klub u nogometnu elitu, pa je s ljubljanskom Olimpijom osvojio dvostruku krunu, a onda i Rijeku odveo do hrvatskog Kupa, te drugog mjesta na prvenstvenoj ljestvici.

Niz rezultatskih uspjeha doveo ga je do klupe U-21 vrste gdje je preuzeo niz dragulja hrvatskog nogometa. I igrače koji bi godinama trebali nositi hrvatsku reprezentaciju. Igor Bišćan u razgovoru za 24sata prevrtio je 'brojne filmove' iz svoje karijere i sjetio se prvih trenera iz svoje mladosti...

- Poslije završetka igračke karijere nisam se odmah vidio i dalje u nogometu, trebao mi je mali odmak od tog okruženja. I odmaknuo sam se dovoljno da ga se opet zaželim, usput sam počeo polagati ispite na Akademiji i u određenom trenutku sam odlučio zadovoljiti svoju znatiželju u vezi trenerskog posla. Zanimalo me jesam li ja uopće za taj posao. Kroz kratko vrijeme sam shvatio kako mi to odgovara, pa se odlučio potpuno posvetiti tome - kaže Igor Bišćan, koji je mnoge iznenadio kada je preuzeo Rudeš.

- To mi je puno ljudi reklo, ali ja to nisam doživljavao tako. U takvim situacijama treba nekakav ego staviti sa strane i ne doživljavati se preozbiljno nego suočiti se s realnošću. Ako sam rekao da sam htio probati biti trener, a nisam bio siguran kako ću se tu uopće snaći, niti kakav ću biti onda mi nije bilo normalno krenuti s nekog višeg nivoa. Ljudi u Rudešu su riskirali uzevši me kao trenera, a početak iz Druge lige mi je djelovao puno normalnijim nego da sam trenersku karijeru počeo na nekom višem nivou.

Pratite li i dalje gdje su vaši nekadašnji igrači iz Rudeša?

- Naravno, pratim ih koliko mogu, manje više znam gdje igraju i njihovi me uspjesi baš vesele. Evo primjer Tonija Borevkovića koji je već bio gurnut u stranu, a danas uspješno igra u Rio Aveu, prvoj portugalskoj ligi koja je prilično zahtjevna. Osim njega ima dosta drugih igrača iz te momčad koji igraju na prvoligaškom nivou.To me baš veseli, čini me sretnim.

Koji su treneri ostavili najveći trag na vaš trenerski razvoj?

- Uh, bilo ih je, valjda neću nekoga zaboraviti. Miro Cvenk me prvi trenirao u Dinamu, pa sam bio kod profesora Kobešćaka koji je imao strog, specifičan pristup. On bi te ili slomio ili dodatno motivirao na rad. Možda s pedagoške strane iz današnje perspektive i nije sve bilo prihvatljivo,ali takva su vremena bila.To je bio prvi pravi test karaktera za nas klince. I mislim da je meni osobno puno pomogao. Tu je bio Hrvoje Braović, pa Ivan Đalma Marković koji je daleko najveći nogometni fanatik kojeg sam upoznao u nogometu. 

Kako to mislite?

- Kao klinac to nisam shvaćao, ali s godinama se i čovjek promijeni, shvati neke stvari. Đalma je bio nevjerojatan nogometni fanatik, njegov način razmišljanja je bio čudesan. Pričao je o nogometu od jutra do mraka često ne shvaćajući da smo premali da bi ga mogli razumjeti. Možda je za nas kao djecu to bilo malo prezahtjevno, pa nam se njegov fanatizam u pojedinim situacijama činio kao da je strog. Nažalost, kasnije sam shvatio kako od njega nisam pokupio ili naučio sve što sam mogao ili trebao. Moram spomenuti i Iliju Lončarevića koji je bio pionir taktičkog pristupa u hrvatskom nogometu.

Foto: Nel Pavletic/PIXSELL

Igor Bišćan se onda okrenuo stručnjacima koji su ga vodili kroz seniorsku karijeru...

- Velimir Zajec mi je prvi dao priliku u seniorima i to kada ih je malo vjerovalo u mene. Osobno, nikada nisam s nekim trenerima imao problema, a od svakog sam mogao naučiti nešto. Vahida Halilhodžića moram izdvojiti zbog njegove norme ponašanja i načina rada. Digao je ozbiljnost u radu i ponašanju na nikad viši nivo kad je Dinamo u pitanju i zbog toga smo igrali ozbiljan nogomet. Zvonimir Soldo je zračio mirnoćom, znao kako obraniti momčad od tenzija u klubu u kojem nikada nije mirno.

A zanimljivo, u inozemnim vodama Bišćan je imao tek dva trenera...

- Da, to su bili Rafael Benitez (Liverpool) i Alberto Malesani (Panathinaikos). Rafa Benitez je priznati svjetski stručnjak, prvi trener kod kojeg se toliko pozornosti pridavalo taktici, a ja se s tim u Hrvatskoj nisam previše susretao. Čovjek stvarno zna puno o nogometu. Alberto Malesani je prava talijanska trenerska škola.

Koja je najbolja utakmica vaše karijere?

- Uh, rekao bih četvrtfinale Lige prvaka u Torinu, utakmica protiv Juventusa. To je bila utakmica velikog uloga, a mislim naravno da sam tu odigrao prilično dobro. Tako je to, svatko će se prvo sjetiti onih velikih utakmica u kojima je po svojem subjektivnom mišljenju bio na željenoj razini. Bilo ih je još, ali ta mi je prva pala na pamet. Tu smo osigurali plasman u polufinale Lige prvaka. 

A za čime najviše žalite iz igračkih dana?

- Ma za time što nisam ostavio dovoljan trag u reprezentaciji. Ne želim se više vraćati na sve detalje, ali to mi fali, jako fali. Kada pogledam svoj broj nastupa za Hrvatsku, znam da ih je trebalo biti puno više.

Kako bi Bišćan igrač kotirao kod Bišćana trenera?

- Haha, razmišljao sam o tome, teško se objektivno ocijeniti. Znam da bih se morao mijenjati, promijeniti neke sitnice i detalje u igri. Nezahvalno je pričati o sebi. Sigurno da bi mi u nekim dosadašnjim trenerskim situacijama dobro došao takav igrač. 

Velika Gorica: Reakcije Igora Bišćana tijekom utakmice Rijeke i Gorice | Autor: Marko Prpic/PIXSELL Foto: Marko Prpic/PIXSELL Idemo kratko preletjeti vašu trenersku karijeru. Rudeš?

- To je za mene jedan prekrasan period, nisam imao velika očekivanja, a na kraju dobio uspomenu koju ću pamtiti cijeli život. Bili su to skromni uvjeti, normalni ljudi, a ostvarili smo velik uspjeh. Možda nekome sa strane to izgleda nebitno, ali mi smo baš živjeli za to, bilo nam je važno. Nitko na početku sezone nije očekivao da ćemo biti prvi, tako da i dalje zbog rezultata s Rudešom osjećam zadovoljstvo, sreću i veliki ponos.

Ljubljanska Olimpija?

- Mislim kako je to bio idealan korak naprijed, ali i veliki izazov. Stigao sam u prilično nestabilan klub, u Ljubljani sam svoj dio posla uspio odvojiti od ostatka kluba, napravio dobru radnu atmosferu, pa smo se uspješno borili s Mariborom koji je godinama dominantan u Sloveniji. I na kraju je sve ovisilo o jednoj utakmici, predzadnjem kolu u Mariboru. Gubili smo 1-0, a trebali smo pobjedu. I uspjeli preokrenuti rezultat, osvojiti naslov. Od jedne obične utakmice napravili smo nešto za pamćenje.

Rijeka?

- I to je priča za sebe, moj dolazak na Rujevicu nije prošao u najboljem duhu, bilo je previše negative i nije nam bilo lako raditi. U Rijeku smo stigli poslije Matjaža Keka koji je ostavio velik trag, osvojio prvenstvo. Već to nije jednostavno, a pogotovo kada dođete u okolinu koja ne da vam nije podrška, već dobar dio navijača moli Boga da ne uspijete. Ali, osvojili smo Kup, dohvatili drugo mjesto na ljestvici, uspjeli smo. I to sve daje neku posebnu draž toj riječkoj priči.

Sada ste na klupi U-21 reprezentacije, jeste li se dugo 'lomili' oko preuzimanja mlade vrste?

- Bilo je puno razmišljanja. Taman se rasplela ta situacija s Rijekom, a nisam bio siguran kako je U-21 reprezentacija za mene dobar posao. Iskreno govoreći, i dalje je pitanje je li u ovoj fazi karijere za mene to idealan izbor. Nije bitno je li to za mene korak naprijed ili korak natrag, to je svakako korak u stranu. I donijet će mi neko novo iskustvo, znam da ću na koncu iz ovoga izaći bogatiji za jedno vrijedno iskustvo.

Igor Bišćan je u dahu nastavio...

- Trenerski i izbornički posao su potpuna razlika, tu je puno teže utjecati na bitne stvari, dati svoj neki obol i pečat igri. Mi smo sada izgubili od Češke na način na koji se utakmice ne gube. I osjećao sam potrebu već drugi dan biti na terenu, raditi na tim stvarima, ispravljati pogreške. I sve iz sebe izbaciti radom. A mi ćemo se sada vidjeti za nekoliko mjeseci, tada više nema koristi ako se vraćamo na utakmicu s Češkom, proći će previše vremena. I to je frustrirajuće.

Domaći poraz od Češke bitno je zakomplicirao šanse za plasmanom na Europsko prvenstvo, a tu niste mogli računati na Sosu, Nejašmića...

- OK, to su nam važni igrači, ali to nije alibi za naš poraz, mi smo i dalje na terenu imali dovoljno kvalitetnih igrača i dovoljno prilika za bolji rezultat. Dečki su mi par dana uoči utakmice predobro izgledali na treninzima, ali smo se energetski potrošili u prvom poluvremenu. Mentalno se ispraznili, pa u nastavku bezglavo napadali, bili preneozbiljni pred svojim golom.

U početni sastav mlade vrste instalirali ste i 17-godišnjeg Joška Gvardiola, dečka kojem svi proriču lijepu budućnosti...

- Taj dečko se sjajno nosio i s četiri godine starijim suparnicima. Ja gledam sebe, znam kakav sam bio sa 17, a kakav s 21 godinom. U tim godinama to je ozbiljna razlika. Joško se ravnopravno nosio sa svima, a što prije uđe u 'vatru' bit će mu lakše. On je na putu da stasa u top igrača, vjerujem da je pred njim lijepa budućnost.

Rijeka: Bišćan na konferenciji nakon ispadanja Rijeke iz Europske lige | Autor: Goran Kovacic/PIXSELL Foto: Goran Kovacic/PIXSELL Koliko se vidite na klupi U-21 reprezentacije?

- Teško pitanje, pa i ne vidim se predugo. Je li to ovaj jedan ciklus ili dva, tko zna, u ovom poslu je teško nešto prognozirati. Evo, može se dogoditi da izgubimo i sljedeću utakmicu, izgubimo sve šanse za plasmanom na Europsko prvenstvo, pa se postavi pitanje mog ostanka na klupi. A s druge strane, možemo zaredati s pobjedama što nije nerealno, a onda bi mi bilo žao otići, napustiti te dečke. Teško je pričati o budućnosti u nogometu.

Neki su izbornici poput Slavena Bilića ili Nike Kovača poslije U-21 reprezentacije preuzeli A vrstu...

- To je možda neki logičan slijed, ali drago mi je što sam prvo krenuo s U-21 reprezentacijom. I da osjetim što je izbornički posao. Vjerujte, niti u jednom trenutku ne razmišljam o A reprezentaciji, još sam preneiskusan za takve stvari. Logičnije bi bilo da A vrstu vodi netko iskusniji, ali bilo je i mlađih izbornika od mene, sve je moguće. Naravno, da bih jednog dana volio voditi hrvatsku reprezentaciju.

A trener Dinama?

- Tko zna, možda jednog dana. Neke stvari koje su se događale u periodu kada sam prestao igrati nogomet su me malo distancirate od kluba. I to mi je žao. Dinamo je klub moje mladosti i mojeg djetinjstva i Dinamo će uvijek biti moj klub, ali u ovom trenutku uopće ne razmišljam o klupi Dinama.

Kako vam izgleda današnji Dinamo?

- Dinamo je ozbiljna momčad i na europskoj razini. Zbog toga najveći komplimenti Nenadu Bjelici, stručnom stožeru i igračima. Dinamo konačno izgleda onako kakvog smo ga svi godinama priželjkivali gledati. Svaka čast, kapa do poda.

Vaša Rijeka je baš preko takvog Dinama osvojila Kup...

- Dobro, to je jedna utakmica, takav je bio splet okolnosti. Realno, Dinamo bi nas vjerojatno u 10 utakmica pobijedio sedam-osam puta. Ali, mi smo bili pravi taj dan, odigrali jako zrelo i pametno, pa zaslužno osvojili Kup. 

Kakva je bila vaša suradnja s Damirom Miškovićem?

- Ljudi koji ga poznaju i koji su ga imali prilike upoznati znaju kakav je čovjek. Robert Mišković je preporodio Rijeku, nije težak za suradnju. Svi znamo kako se puno ljudi njegovog statusa voli petljati u struku, kod njega to nije slučaj.

Jeste li vi nogometni fanatik?

- Zanimljivo pitanje. Jako volim nogomet, ali da ga gledam 24 sata dnevno - ne gledam. Dok sam bio trener u klubu, stalno sam gledao utakmice, analizirao i proučavao suparnike, ali sada na neki način kontroliram taj svoj fanatizam. Što i nije jednostavno, pogotovo kada vam i prijatelji dolaze iz sličnog, nogometnog miljea.

Je li bi vam bilo teško trenirati igrača s kojim ste nekada dijelili svlačionicu?

- Ma ne, nemam s time problema. Pa već sam vodio Mesarića u Rudešu i Tomečaka u Rijeci, a s obojicom sam bio suigrač. Naravno da ne tretirate nekog iskusnijeg, starijeg igrača kao nekog klinca, to je tako. A ako su ljudi normalni, osobni odnosi ne mogu biti ispred profesionalizma i odgovornosti prema poslu.

Hrvatska se poslije srebra iz Rusije plasirala na još jedno veliko natjecanje. A u međuvremenu je odrađena i 'smjena generacije', u reprezentaciji više nema Subašića, Ćorluke, Mandžukića...

- Jednostavno, mi imamo smisla za nogomet. Stalno nam stižu novi talenti, stalno izlaze neki novi mladi klinci. I poslije Svjetskog prvenstva 1998. godine smo se brinuli što će biti kada nam odu 'brončani', opet je sve bilo dobro. Hrvatskoj se neće brzo ponoviti novi Luka Modrić, ma pitanje je hoće li ikada? Osobno, sumnjam da će Hrvatska ikad vise imati Zlatnu loptu, ali sam siguran da ćemo i dalje biti redoviti sudionici velikih natjecanja.

A i Bišćana je u ovim kvalifikacijama za Europsko prvenstvo oduševio jedan igrač...

- Impresioniram sam Brunom Petkovićem, fenomenalan je. Dečko s lakoćom dominira bilo da se radi o HNL-u, Ligi prvaka ili reprezentaciji. Riječ je o centarforu najviše klase. Može igrati na “fiziku”, može na tehniku, vidi sve, hoće podvaliti, a može i skočiti. Taj momak je stvarno top igrač - završio je Bišćan.

Naši partneri pišu
Message